U 1.200 četvornih metara nekadašnje robne kuće Karoline Riječke za širu javnost nedavno je javnosti predstavljena priča o velikaškoj obitelji Frankopan, dok su na Trgovački sud u Rijeci iz Grada Rijeke prebačeni drugi »eksponati«. Oni koji govore o tome kako je na ovoj reprezentativnoj gradskoj imovini godinama zarađivao privatnik. Tvrtki Zbig, u vlasništvu Rijekatekstil Domusa, odnosno AMEC Rijekatekstila Mirka Pavičića, iz razlike cijene po kojoj je izlicitirao taj gradski prostor i onog što je potom naplaćivao podzakupcu, trgovačkom brendu H&M, svaki mjesec slijevalo se prema grubim procjenama oko 8.000 eura. I tako puta dvanaest mjeseci, puta gotovo sedam godina tijekom kojih se nabralo vrtoglavih 660.000 eura, koliko post festum potražuju iz Grada Rijeke zbog neopravdane zarade koju je tvrtka Zbig ostvarila na gradskoj imovini.

Dopis iz USKOK-a

Iz Grada Rijeke tvrde da svih tih godina nisu pojma imali da Zbig d.o.o. naplaćuje 7 eura povrh onih 20,88 eura po četvornom metru, koliko je ova tvrtka iz Pavičićevog carstva izlicitirala mjesečnu zakupninu. Za postojanje takvog ugovora o podzakupu između Zbiga i H&M-a, kažu, doznali su iz dopisa Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) početkom jeseni 2019. godine.

– Grad Rijeka je 30. rujna 2019. temeljem dopisa dostavljenog iz Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta obaviješten da postoji ugovor o podzakupu između Zbiga d.o.o. i H&M-a kojim je utvrđena cijena zakupnine u iznosu od 27,88 eura po četvornom metru. Analizom predmeta utvrđeno je da je navedeni ugovor o podzakupu sklopljen suprotno Ugovoru o zakupu koji je sklopljen između Grada i Zbiga, s obzirom na to da cijena zakupnine u ugovoru o podzakupu ne iznosi 20,88, već 27,88 eura po četvornom metru. Po tom saznanju, Grad Rijeka raskinuo je ugovor te Zbig d.o.o. pozvao da u proračun Grada Rijeke uplati iznos od 5.008.523,53 kune. Kako tvrtka nije postupila sukladno pozivu, Grad je odmah početkom 2020. godine pokrenuo postupak pred nadležnim Trgovačkim sudom u Rijeci, koji još nije okončan. Navedeni iznos predstavlja razliku između dopuštenog iznosa podzakupnine i podzakupnine koju je Zbig d.o.o. kao podzakupodavac ubirao od H&M Hennes & Mauritz d.o.o., a taj iznos će se dodatno uvećati za pripadajuće troškove i kamate, objašnjavaju iz Grada Rijeke.

Aktualni riječki gradonačelnik Marko Filipović uvjerava vijećnike i javnost o svrsishodnosti ovog spora te kako vjeruje da će Grad tih pet milijuna kuna, samo glavnice, uspjeti naplatiti.

Nije poznato na čemu počiva Filipovićev proklamirani optimizam, s obzirom na to da utužena tvrtka praktički egzistira samo na papiru i prema zadnjim bilancama praktički ne raspolaže nikakvom imovinom. Ni do razine da namiri troškove parničenja, a kamoli tih pet milijuna kuna, odnosno 660.000 eura, i to samo glavnice. Svakako je indikativno da u trenutku kada iz Grada pokreću tužbu, tvrtka Zbig mijenja vlasnika, umjesto Pavičićevog AMEC Rijekatekstila u siječnju 2020. godine kao osnivač upisuje se izvjesni Željko Tomić iz Novog Vinodolskog, a od ljeta te iste godine, prema podacima s Poslovna.hr, Zbig d.o.o više nema aktivni žiro-račun.

Kako je moguće da u Gradu Rijeci nisu imali saznanja o tome da AMEC-ov Zbig, kojih pedesetak metara dalje od Korza 16, naplaćuje sedam eura više po četvornom metru od cijene po kojoj je izlicitirao taj prostor? Tim više što se prema važećem kriteriju iz gradske Odluke o davanju u zakup gradskih poslovnih prostora ugovor između zakupnika i podzakupca mora dostaviti Gradu u roku od osam dana od potpisivanja. No, u Gradu i nadležnom Odjelu za gospodarenje gradskom imovinom imaju na to spreman odgovor.

– Odlukom o zakupu poslovnog prostora, koja je bila na snazi u vrijeme kada je tvrtki Zbig 2013. godine odobreno jednokratno davanje u podzakup poslovnog prostora, nije bila propisana obaveza da se ugovor o podzakupu dostavlja Gradu Rijeci, stoji u odgovoru koji smo dobili s Korza 16, pojašnjavajući da je tek odlukama o zakupu poslovnog prostora iz 2018. i 2019. godine prvi put regulirana i utvrđena obveza da se ugovor između zakupca i podzakupca gradskih prostora mora dostaviti Gradu u roku od osam dana od parafiranja istog.

Loptica USKOK-u

S obzirom na to da u Gradu, kako tvrde, nisu imali ama baš nikavih saznanja o tome da popularni i posjećeni H&M svaki mjesec, svih tih godina, plaća oko 8.000 eura više nego što AMEC-ov Zbig uplaćuje u gradski proračun, zanimalo nas je i jesu li odgovorni gradski oci otišli korak dalje i pokrenuli kazneni progon protiv odgovornih u toj tvrtki.

– S obzirom na to da je Grad Rijeka o naplaćivanju podzakupa suprotno ugovoru o zakupu saznao od Državnog odvjetništva, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, smatramo da je ili da će upravo USKOK pokrenuti sve eventualne potrebne kaznene progone u vezi s tako utvrđenim postupanjem Zbiga i odgovornih osoba u Zbigu, kažu iz Grada Rijeke. Zanimljivo je kako u svom odgovoru apostrofiraju da ne postoji izravno dugovanje Zbiga Gradu Rijeci jer da je Zbig uredno plaćao ugovorenu zakupninu.

– Po saznanju o postojanju spomenutog ugovora o podzakupu, koji je suprotan ugovoru o zakupu, Grad je saznao da je Zbig neopravdano zarađivao na gradskoj imovini i zato je i pokrenut sudski postupak odnosno tužba protiv Zbiga na Trgovačkom sudu, vrti se dalje u odgovorima iz Grada Rijeke.

Osim dopisa Gradu Rijeci otprije tri i pol godine, nije poznato je li USKOK-ovo postupanje u ovom slučaju urodilo ikakvim daljnjim koracima u eventualnom kaznenom progonu protiv odgovornih osoba u Zbigu.

Pitanje (ne)kontrole

Htjeli smo od nadležnih u Gradu Rijeci čuti kako se to kontroliraju podzakupi u gradskim poslovnim prostorima.

– Za sve podzakupe koji su odobreni od dana stupanja na snagu Odluke o zakupu poslovnog prostora iz 2018. i 2019. godine zakupnici i podzakupnici dostavljaju ugovor o podzakupu. Nadalje, izvidnici Direkcije za upravljanje objektima poslovne i javne namjene redovno kontroliraju obavljanje djelatnosti u poslovnim prostorima. Jednako tako, stručne službe su od drugih javnopravnih tijela, i to Ministarstva financija – Porezne uprave, Državnog inspektorata – Inspekcije rada, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj – Ureda za gospodarstvo zatražile suradnju na način da navedena tijela u sklopu svojih ovlasti obave kontrolu poslovnih prostora za koje postoji sumnja da u njima djelatnost obavljaju podzakupnici, a što Grad unutar svojih ovlasti ne može dokazati. Cilj svakog postupanja je osigurati da privatni subjekti ne ostvare neosnovani prihod na prostorima u vlasništvu Grada, navode u odgovorima.

S obzirom na često citiranu odluku o zakupu poslovnih prostora koja važi unatrag nekoliko godina, odlučili smo provjeriti kako je u gradskim aktima bilo regulirano pitanje podzakupa u vrijeme kad je to bilo odobreno tvrtki Zbig. Bilo je to koncem siječnja 2013. godine, u istom mjesecu, prema podacima objavljenim na službenim stranicama Grada Rijeke, kada je Zbigu počela teći obveza plaćanja zakupnine. Na snazi je u to vrijeme bila Odluka o zakupu poslovnog prostora koju je Gradsko vijeće Rijeke donijelo u ožujku 2012. godine i u kojoj je pitanje podzakupa gradskih poslovnih prostora bilo prilično podnormirano u odnosu na kasnije akte.

Odluka gradonačelnika

Tako se odlukom zastupničkog tijela Grada propisivalo pet uvjeta u kojima se gradski poslovni prostor može dati u podzakup – za poslovne prostore u kojima je predviđeno obavljanje zdravstvene djelatnosti, obrazovne djelatnosti, djelatnosti kulture, socijalne skrbi, tehničke kulture i sporta; za poslovne prostore veće od 100 četvornih metara, ali namijenjene za uredski prostor; bankama za postavu bankomata, ali uz uvjet da zakupnik za površinu prostora koji se daje u podzakup prihvati povećanje ugovorene zakupnine za pet puta; zdravstvenim radnicima određenim propisom kojim se uređuju uvjeti i postupak za davanje u zakup dijelova domova zdravlja i ljekarničkih zdravstvenih ustanova. Svi ostali slučajevi prepušteni su diskrecijskoj odluci gradonačelnika«. Od zakupca i podzakupca tada se još tražilo da dostave ispravu iz koje mora biti vidljivo da je podzakupnik registriran za ugovorenu djelatnost, kao i da su podmirene sve dospjele obveze s osnove korištenja poslovnog prostora. U travnju 2013. godine na snagu stupa nova Odluka o zakupu poslovnih prostora, kojom se bitno proširuju i utvrđuju preduvjeti podzakupa i podzakupca samog. Za kontekst priče o Karolini Riječkoj i spornom pitanju razlike u cijeni podzakupa valja napomenuti da je zahtjev tvrtke Zbig za davanje u podzakup 1.283 četvorna metra na Korzu zaključkom tadašnjeg gradonačelnika Vojka Obersnela odobren koncem siječnja 2013. godine, dakle, dok je još na snazi bila odluka iz 2012. godine.

Pažljivim iščitavanjem obiju odluka došli smo do zaključka da se tek odlukom iz travnja 2013. godine uglavila odredba »da je jedinična cijena podzakupnine jednaka jediničnoj cijeni zakupnine utvrđene ugovorom o zakupu poslovnog prostora za cijeli ili dio poslovnog prostora koji se daje u podzakup«. Nadalje, od podzakupca se traži da s Gradom sklopi ugovor o jamstvu kojim se obvezuje da će kao jamac-platac ispuniti sve pravovaljane dospjele obveze iz ugovora o zakupu poslovnog prostora za koji se traži odobrenje podzakupa, ako zakupnik to ne učini.

Stara, ali još »vruća« tema

U odgovorima iz Grada Rijeke na ovu staru, ali i dalje »vruću« temu višegodišnje i višemilijunske zarade tvrtke iz Pavičićevog poslovnog carstva na gradskim poslovnim prostorima na Korzu, u ovom slučaju na adresama 7, 9 i 11, decidirano ponavljaju kako je tvrtki Zbig zaključkom gradonačelnika odobreno jednokratno davanje u podzakup »i to pod istim uvjetima iz Ugovora o zakupu«. Tada je, dodaju, sklopljen i dodatak Ugovora o zakupu, čije je dio i spomenuti zaključak gradonačelnika od 23. siječnja 2013. godine.