RIZNICA DOBROTE

Sklonište za nezbrinute životinje u Liču: Mjesto gdje tužne priče često dobiju sretan kraj

Danijela Pleše

Delnički srednjoškolci jedni su od onih koji u Sklonište navraćaju kako bi prošetali pse, poigrali se s njima i dali im ono što im silno nedostaje – pažnju



LIČ – Danas je suosjećajnost potrebna više nego ikad prije, a potrebna je i – životinjama. Ističu to djelatnice Skloništa za nezbrinute životinje u Liču koje trenutačno brinu o 82 psa i 11 štenaca te zahvaljuju svima koji im u tome na bilo koji način pomažu. Zahvala ide i učenicima Srednje škole Delnice i njihovim profesorima kojima je šetnja štićenika ovog azila već postala tradicija. Naime, oni već tri godine dolaze u Lič kako bi prošetali napuštene pse, a bila je to njihova ideja koju su u skloništu objeručke prihvatili.


Tijekom kalendarske godine dođu nekoliko puta i u više grupa, uvijek dobre volje i željni upoznavanja sa psima. Šetnja, igra i pažnja koju daju napuštenim psima baš je ono što treba štićenicima ovog Skloništa od kojih svaki ima svoju tužnu priču.


Deset godina Skloništa

Sredinom listopada je ličko Sklonište za nezbrinute životinje obilježilo i veliku desetu godinu postojanja. Nažalost, rođendan zbog pandemije koronavirusa nije mogao proći slavljenički, no torte je ipak bilo.
Tom su prilikom na društvenim mrežama podijelili svoj osvrt na prvo desetljeće rada te zahvalili svima na podršci.
– Boriti se za napuštene životinje nije lako, srećom na mjericu suza idu dvije mjerice smijeha. Promijenili smo se u ovih 10 godina, prošli svašta, a sve nas je dovelo do ovoga gdje smo sad, rekli su tom prilikom te pozvali sve da se uspješna suradnja s pojedincima i skupinama nastavi i dalje.



A jedna od njih je i ona o – Napoleonu. »Veliko« ime nadjenuto mu je, govori nam voditeljica Milka Mijanović, jer se pokazao velikim borcem.


– Maleni Napoleon je pronađen na cesti baš kao i mnogi drugi psi koji nisu obilježeni mikročipom. I tu započinje naša priča…- govori Mijanović te dodaje da je Napoleon, prema njihovoj procjeni, star oko osam godina te da je bolestan.


– Napoleon, nažalost, nije bio liječen, a kad je bolest uznapredovala, vlasnici su ga napustili. Jedna ga je obitelj iz automobila uočila kako luta cestom, uzeli su ga sa sobom, obavijestili komunalnog redara i dovezli do skloništa. Dugo godina radim ovaj posao, ali to što sam tu večer vidjela kad je došao kod nas, bilo je strašno! Tako malo stvorenje, a toliko boli i jada! S obzirom na ozljede i njegov strah, čak sam se pitala ima li smisla bilo što pokušavati.


Kad je vratio snagu i mogao podnijeti narkozu, prebačen je u Veterinarsku stanicu Rijeka gdje je podvrgnut operativnom zahvatu. Uz svu ljubav, pažnju, njegu, lijekove, postoperativni dio je prošao bez problema i onda smo se opet angažirali kako bismo mu pronašli dom jer taj mali borac nije zaslužio da ostane u skloništu. Baš kao što je imao sreće da ga na ulici nađe brižna obitelj, i nakon oporavka je imao sreće te ga je udomila gospođa kojoj ne smeta njegova invalidnost i godine, govori Milka Mijanović, zaključujući da je upravo to – udomljavanje napuštenih pasa – njihov glavni zadatak.


Dakle, važno je pomoći – primijetiti napuštenu životinju, dovesti je u sklonište, udomiti je ili tek prošetati. Što god učinili, pomogli ste i životinjama i zaposlenicima te volonterima Skloništa za nezbrinute životinje u Liču.