Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar prorokovanja, kad bih razumio sva otajstva i imao sve znanje te takvu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao, bio bih – ništa…

S vjerom, ufanjem i ljubavlju, vođeni snagom Duha Svetoga te okupljeni u zajedništvu i ljubavi prema Kristu i Crkvi – katolički skauti, vjernici crikveničkog dekanata i njihovi prijatelji krenuli su proteklog vikenda za Križem, a sve u sklopu još jednog, jubilarnog 5. Skautskog planinarskog kružnog puta.

Stotinjak duša tako je i ove godine prošlo 15 kilometara dug križni put od Crikvenice do Drivenika, za vrijeme kojeg ih je pratila molitva, pjesma i druženje…

Berišićevo svjedočanstvo

Katolički skauti, vjernici i drugi ljudi dobre volje okupili su se ispred crkve Uznesenja Marijina u Crikvenici, odakle su šetnicom uz Dubračinu krenuli put Triblja i Drivenika. Uvodnu molitvu predvodio je riječki nadbiskup, mons. Mate Uzinić, koji je predmolio i postaje križnog puta do Triblja te blagoslovio nazočne.

Kolona se zaustavljala na molitvu postaja križnog puta svakih 800 do 1.000 metara, a nešto duži odmor i okrepa zbili su se u Triblju. Ondje je svoje svjedočanstvo iznio mladi fra Mario Berišić. Otkrio je štošta o svom životu, nemirnom duhu, “spačkama” koje je radio, depresivnim fazama s kojima se u životu susreo…

Ispričao je kako je duhovni poziv prvi puta osjetio u osmom razredu, a onda je u srednjoškolskoj dobi napokon upoznao i susreo Živoga Krista. Dogodilo se to 23. rujna u Župi svetog Leopolda Bogdana Mandića u Dubravi, kad je misu i klanjanje predvodio pokojni pater Zvjezdan Linić, a u Hrvatsku su po prvi puta došle relikvije Padre Pija.

– Gospodina sam susreo za vrijeme klanjanja. Došao je pred mene i ja sam ga vidio vlastitim očima. Bio sam van sebe. U tom času pater Zvjezdan potvrđuje i govori: “Isus je ovdje i stoji pred tobom.” Je li ovo moguće, mislim si?

Isus ispruži ruku, a pater Zvjezdan ponovo potvrđuje: “Isus sada pruža ruku.” Tražio je od mene samo jednu stvar. Da mu odgovorim želim li Ga slijediti, hoću li staviti svoju ruku u Njegovu. U tom trenu sve mi je bilo kristalno jasno, ispričao je fra Berišić.

Mladi franjevac kapucin kasnije je, na kraju kružnog puta u Driveniku, predvodio svetu misu. Na Skautskom planinarskom križnom putu sudjelovali su i don Silvije Jakšetić (Crikvenica), don Nikola Luketić (Tribalj-Drivenik), don Antonio Vučković (Crikvenica-Selce), don Mario Frlan (Novi Vinodolski) i vlč. Miroslav Pergl (Kraljevica). Po prvi puta na križnom putu bili su i katolički skauti Vrhbosanske nadbiskupije sv. Bernarda iz župe Presvetog Trojstva Novi Travnik.

– Riječki skauti su naši prijatelji, vidimo se na kampovima u Vodicama. Mi smo probili led, došli u Hrvatsku, a nadamo se da će i oni doći kod nas u Bosnu na naše kampove i susrete te da ćemo nastaviti gajiti divno prijateljstvo, kazala je Gabrijela Marin, voditeljica skauta iz Novog Travnika.

Kako se rodila ideja?

A kako se uopće rodila ideja o pokretanju Skautskog planinarskog križnog puta otkrio nam je predsjednik Katoličkih skauta Riječke nadbiskupije Petar Milošević.

– Krenulo je spontano tako što smo kao skauti tražili način da se zbližimo u Korizmi. Prve godine smo to napravili baš skautski, preko Kavranove stene, Golog brda i vrha Kuš, cijelim hrptom planine koja nadvisuje Vinodol. To je bio križni put u pravom smislu te riječi.

Bura je strahovito derala, bilo je krvavih koljena, ruku, poderanih majica… Doslovno smo se držali međusobno da nas bura ne otpuše. Prvi križni put nam je ostao u predivnom sjećanju, ali smo shvatili da ćemo tako biti sami.

A nama nije cilj da se odvajamo, već da potičemo zajedništvo. Zato smo se odlučili s brda spustiti u Vinodolsku dolinu i mislim da nismo pogriješili. Od drugog križnog puta do sad, svake godine nam se priključuju brojni župljani crikveničkog dekanata, vinodolskog i šireg kraja.

Šetnica je puno pristupačnija, uređena je i prikladna za sve uzraste. U slučaju da netko više ne može hodati, cijelim putem nas prati vozilo. Otvorili smo se ljudima, uključili ih u našu duhovnu korizmenu obnovu, a cilj je da smo zajedno okupljeni i usmjereni prema Kristu, govori skaut Pero.

Pitamo ga i postoji li neka određena duhovna poruka, specifičan cilj i namjera s kojom su pošli za Križem.

– Nastojimo pustiti ljudima da sami osjete i dožive Gospodina. Tekstovima koji se mole na svakoj postaji križnog puta sudionike nastojimo potaknuti na razmišljanje o Gospodinovoj muci, ali ne želimo slati posebne poruke.

Voljeli bismo da u ovoj predivnoj prirodi i kretanju, razmatranju i molitvi, svatko za sebe ostvari vezu s Gospodinom i pronađe ono što mu Krist poručuje, ističe Petar Milošević, uputivši i zahvale Gradu Crikvenici, Vinodolskoj općini, Foto Kurtiju, Auto Čavraku i svim sudionicima križnog puta.