Sara Đukić iz karnevalske grupe Kirci Bribirci, maska Plastika Fantastika – šljokicama baj? Ma daj!, 27. je kraljica Riječkog karnevala te će s Meštrom Sandijem biti prvo lice na karnevalskim događanjima do 14. veljače kada završava ovogodišnji pust.

Naravno i kasnije, tu su i ljetni karnevali, gostovanja u drugim gradovima i državama, brojne su obveze pred njom. Izabrana je u petak u Exportdrvu glasovima stručnog žirija, kojima su pribrojeni glasovi građana koji su među pet ovogodišnjih kandidatkinja na internetskoj stranici Turističke zajednice mogli odabrati onu koju vide kao kraljicu.

I ondje je već visoko mjesto bilo Sari u najavi, osvojila je najviše glasova 7.325, 37 više od imenjakinje Sare Priskić iz karnevalske udruge POM-F-RI koja je ujedno i njena prva pratilja.

Kruna kraljice Riječkog karnevala tako se vratila u Bribir nakon 24 godine, u milenijskoj 2000. kraljica je bila Tamara Tonković. Nakon intervjua na Radiju Rijeci, na subotnje jutro nakon izbora, sjeli smo i mi s nasmijanom, uskoro 26-godišnjakinjom, novom kraljicom, ali i Meštrom Sandijem, a već nakon susreta s nama morali su krenuti prema Frlaniji na Miću zvončarsku smotru, dok ih je jučer poslijepodne čekao i Halubajski noćni karneval.

Kako se osjeća nakon pobjede, o maškaranom šušuru i svemu što vas i nas zanima pitali smo Saru Đukić.

Kako ste? Kako je bilo jučer?

– Uh, ha, ha, ha, dobro pitanje, ne znam, javit ću kad se oporavim.

Bilo je napeto

Jeste li očekivali pobjedu? Internetsko glasanje sugeriralo je dobar rezultat.

– Sara i ja smo bile baš blizu i bilo je baš napeto. No, moji su se živcirali više nego ja, ha, ha. Prepustila sam im taj dio stresa i nervoze, a ja sam bila ležernija. Iskreno nisam očekivala, jer na ovakva događanja nikad ne idem s namjerom da pobijedom. Idem se zabaviti, probati, vidjeti kako sve funkcionira i to je – to. Nema kod mene baš previše da pucam na titulu, kako bi se reklo. Više sam za feštu, zabavu, smijeh i dobar provod.

Onda ste nam otkrili i svoj program kao kraljice, fešta i dobar provod?

– Tako je, za drugo ni ne znam, ha, ha, ha.

Kakvi su bili vaši karnevalski počeci?

– Krenula sam na karneval u svojoj trećoj godini, otkad znam za sebe, a i po fotografijama koje imam. Odmalena sam sa svojima Kircima Bribircima i s Bribirskom paradom. To su običaji koji su mi posebni, koji se posebno vežu za srce.

S tri godine prvi sam put bila na Dječjem karnevalu u Rijeci, sjećam se, bili smo žabe, u spužvi i ne znam ni sama koliko metara platna. To je bila maska koju posebno pamtim, prekrasna. Na Dječje karnevale smo onda dalje išli dok smo bili mali, a kasnije je to logično preraslo u veliku povorku. No, i danas mi je drag Dječji karneval, što ima djece i mladih koji dolaze, što znači da je budućnost karnevala sigurna.

Tko je »kriv« za ljubav prema maškarama i karnevalu? Obitelj, mama, tata?

– Više mama, ona je veseljak, što se moglo vidjeti i čuti u petak na izboru, ha, ha, ha. Bila je jako sretna. Iako kad gledam unazad bili su i mama i tata, ali ja sam jedina ostala u karnevalu, Sara se ne da, ha ha.

Znate li koje vas sve obaveze očekuju kao kraljicu Riječkog karnevala?

– Evo na kapaljku me Sandi polako priprema, da me ne šokira previše odjednom. Ali evo, baca »hintove«, što ćemo sve i gdje morati. Osjećam da me čeka jedna luda godina, na spavanje sam zaboravila, to je riječ koja se lagano izbrisala iz rječnika.

Radite u turističkoj agenciji?

– Tako je, osiguravam ljudima bolju sezonu. Radim ondje zadnjih skoro pola godine. Predivno okruženje, predivna agencija, stvarno nemam riječi.

Ponosni i puni podrške

Kruna se nakon 24 godine vratila u Bribir, što kažu Kirci Bribirci, kakvi su dojmovi?

– Oni su više očekivali nego ja da ću pobijediti. Toliko su sretni, ponosni, puni podrške. Iz našeg malog mjesta od 1.600 stanovnika izašlo je još tri puta toliko podrške. To je nešto predivno, malo mjesto, ali je duša ogromna, baš ogromna. Ne pamtim ovakvu podršku od svih.

I, kakav je osjećaj nositi krunu i plašt?

– Teško, ali grije, to mi se sviđa, ha, ha. Veliki je plus, što Sandi govori, što se ne vidi što nosiš ispod tako da se mogu dobro obući i onda samo veselo.

Koliko ste dugo u grupi Kirci Bribirci?

– Odmalena smo uvijek bili svi skupa i tu nema greške, ali evo, aktivnije zadnjih godinu i pol – dvije, kada smo se i mi svi mladi više uključili.

Najdraža maska Kirci Bribirci kroz godine?

– Kada smo bili srne, jeleni, prekrasna, prekrasna maska. I prošlogodišnja maska satovi. Svaka čast našoj predsjednici Miji Bačić. To je bila maska u koju je uloženo puno sati truda i rada. Velika je ekipa bila zadužena za sve, maska je ispala fenomenalno.

Koji vam je najdraži dio karnevala?

– Okupljanje pred povorku, kad se skupe sva alegorijska kola, kad su sve maske spremne. Svi su zajedno i mislim da nema veće čari od toga, kad su svi veseli i složni.

Čemu se posebno radujete u novoj ulozi?

– Najviše novim poznanstvima i klaćenju okolo ha, ha, ha. Baš volim putovati, to je ono što me najviše veseli.

Putovanja su vam hobi, ako se može tako reći?

– Da, do korone sam uvijek gledala da otputujem negdje u Europu, van Hrvatske, po Francuskoj, okolnim zemljama. Ali onda sam u koroni shvatila koliko toga ima u Hrvatskoj što nisam vidjela i otad sam prošla sve kod nas, od Istre do Dalmacije, Dubrovnika, svaki otok… Imamo prekrasnu obalu. Mislim da nitko zapravo nije ni svjestan kakvu obalu imamo, nema tog mora kao što je naše. Ne može se mjeriti ni s čim.

Slavonija?

– Isto ima posebnu čar, jer koliko je obala prekrasna i more kristalno čisto, i otoci, i te stare kamene kuće, i ribarska mjesta, i sve, kad dođeš u Slavoniju vidiš polja i koliko je truda isto tamo uloženo. Ravnice… Ma, predivno.

Pjevanje je ljubav

Što još volite uz putovanja?

– Pjevanje, uvijek sam se okretala prema klapama, pjevala sam u ženskoj klapi Hreljin. Sad je to malo na pauzi zbog svih tekućih obaveza, života i popratno, ali pjevanje je ostalo kao ljubav.

Pišete?

– Više sam pisala u školi, u 8. razredu moj je rad o 600 godina grada Crikvenice uvršten u PoZiCu, zbirku literarnih i likovnih radova učenika triju prijateljskih gradova Poreča, Zaboka i Crikvenice. Moj je djed Željko Safić bio sportski dopisnik iz Crikvenice, mislim i za Novi list, tako da sam voljela pisati na njega.

Tko vam je najveća podrška u karnevalskom životu?

– Moji Kirci Bribirci, moje cure koje stoje iza mene. Mala vojska ljudi, ništa bez njih. Ova kruna je jednako za njih, koliko za mene, čak možda i više.

Kako vam se sviđa koncept s tri najavne emisije u kojima ste se vi i druge kandidaktinje za kraljicu imale priliku predstaviti?

– Fora je kad smo snimili emisije i onda smo mogli sjesti doma i gledati sa svojima. Svi smo se okupili i gledali u našem kafiću. Uletjela sam unutra, a konobar već šalta program: »Ajde, ajde, gdje ste, već počinje« ha, ha, ha. To je bilo baš posebno jer smo se svi smijali skupa. Također, ostat će kao uspomena koju će se i kasnije moći pogledati, odvrtjeti film.

Neću pitati kakva je suradnja sa Sandijem, tek je pola dana prošlo od izbora.

– Da, polako ha, ha.

Pitat ću onda na Riječkom karnevalu.

– Pa kad bude joooooooooooj, ha, ha, ha. Šalim se, Sandi i ja se znamo s karnevala, ljetnih događanja, bok-bok, uvijek u nekoj dobroj ekipi, fešti s dobrom muzikom, tako da očekujem da će biti ludo i nezaboravno.

Bribirska parada

Uz Kirce Bribirce, podrška vam je na izboru, a i najavnim emisijama bila i Bribirska parada.

– Cure se više drže maski i dijela izrade kostima i karnevala, a oni su više za tradiciju za običaje, za pozdraviti i gostovanja. To je taj dio koji se baš tradicionalno drži više od sto godina. Podržavamo jedni druge, tu smo, i baš se trudimo da se nadopunjujemo.

Oni su me jučer došli s punim srcem pozdraviti i meni nema ljepše od toga. Evo, i sad sam se naježila dok vam pričam. Napravili su pravu feštu i to volim kod njih, gdje god dođu uvijek je svirka i muzika i veselo, nošnje, pleše se…

Koliko vas dolazi na Riječki karneval?

– Sedamdesetak, mislim da je brojka 75, s grupom Kirci Bribirci, a stotinjak s Bribirskom paradom. Bojali smo se da neće biti maski, ali na kraju je ta brojka toliko buknula, baš će biti lijepo.

Znači 75 minus jedna?

– Da, da, jedna kraljica manje, ha, ha, ha… To je bilo prvo kad sam se kandidirala, idemo odraditi taj izbor, bit će super i sve. A kažem im ja: »Halo, a ja? Pa neću moći biti s vama!« Iako, i da nisam pobijedila, a na pobjedu nismo niti ciljali, već smo se htjeli dobro zabaviti, moji su rekli da ću biti njihova kraljica u svakom slučaju, pripremili su mi i podest i krunu na našim kolima.