Zlatko Šakić u tišini je skupio potpise za kandidaturu za viškovskog načelnika, kao nezavisni kandidat, bez ijedne konferencije za novinare.

– Vjerujem da vam nisam nepoznat, nisam pao s neba kako nekome izgleda, i nisam političar niti se smatram političarem. U ovu borbu, ne za fotelju, nego za bolje sutra idem kao jedan od jednakih malih nezadovoljnih ljudi.

Ipak se malo predstavite, onima kojima niste poznat.

– Ja sam samo Zlatko Šakić, bravar, inovator, hrvatski branitelj, neki kažu i da sam humanitarac, ako to znači bez razmišljanja priskočiti drugome u nevolji, onda jesam. Ne bih vas zamarao svojom biografijom i postignućima, moja djela govore više od riječi, ali i od »njihovih« na tisuće neispunjenih obećanja.

Pa, evo vas sad ipak u politici.

– Nitko me nije nagovarao, niti je itko od mojih ukućana znao da ću se upustiti u ovo, jednostavno sam kao i puno puta prije osjetio trenutak da ja to moram, a znam da mogu. Ovo radim u ime svih sumještana koji vide oko sebe nepoštenje, klijentelizam, mito, korupciju, nepotizam i koji su nešto od toga osjetili i na vlastitoj koži.

Nisam skupljao hrabrost za ovaj svoj čin, jer za suprotstaviti se političarima na ovaj način ne treba baš puno hrabrosti, zato što ih ja ne smatram ništa jačima ili većima od nas, iako oni misle da su veliki, oni su mali, jako mali.

Ako moji sumještani nisu ustali prije, jer su čekali tog nekoga da se prvi digne, sada ga imaju, ovdje sam. Ja sam samo jedan od njih, malih, nezadovoljnih ljudi.

Kakav program nudite kao načelnik?

– U životu si postavljam realne ciljeve, započinjem projekte i realiziram ih u rekordnom roku, od kojih su neki višestruko nagrađivani najsjajnijim odličjima. Kao mali, običan čovjek pobijedio sam najveće mozgove Hrvatske, te sam prošlogodišnji dobitnik Godišnje nagrade »Nikola Tesla« genij za budućnosti.

Ne govorim vam ovo da bih se pohvalio, nego da i moji sumještani shvate da se može, da samo trebaju biti samouvjereni da su baš oni sposobni mijenjati svijet, u ovom slučaju naše Viškovo.

Prilikom sakupljanja potpisa za kandidaturu govorili su mi o bezbroj malih problema s kojima se suočavaju u našoj općini, a uz konkretne projekte koje mislim realizirati, te »male« probleme ću riješiti onako usput, u prvih nekoliko mjeseci mandata.

A veliki problemi?

– Viškovo treba jednu pravu sportsku dvoranu s tribinama, sramota je da naša djeca treniraju po okolnim općinama, investicija bi se vrlo brzo počela vraćati jer bi se mogla iznajmljivati za razne prigode, i za Turističku zajednicu.

Viškovo treba svoje reciklažno dvorište po uzoru na Prelog, da se otpad reciklira, sirovina dalje prodaje, puni općinski proračun. Od stare škole u Marčeljima napravio bih Dječju kuću za razne radionice, tečajeve uz sufinanciranje općine.

Osnovao bih poduzetnički inkubator, treba pomoći mladim poduzetnicima i dati im vjetar u leđa. Riješio bih stanove za mlade obitelji, treba ih otkupiti od banaka, propalih investitora, a ima i gotovih zgrada koje propadaju, a ruglo su općine.

Napravio bih starački dom, općinski, pristupačan cijenom, na način da se kupi jedna od praznih propalih zgrada na Viškovu.

Uredio bih Kapitovac, postavio adrenalinski park i zip-line, bila bi to turistička atrakcija za koju bi se nadaleko čulo, privukla bi ljude i ujedno punila općinski proračun, na šetnici bih napravio mjesta za roštiljanje po uzoru na Platak, dolazili bi ljudi iz okolnih mjesta, a najmom bi se punio općinski proračun.

Postavio bih kamere po mjestima gdje se baca glomazni otpad u šumu, uveo novčano kažnjavanje, i tako bi se isto punio općinski proračun.

Ovo je samo djelić djelića moje vizije kako bih ja uredio naše Viškovo. Namjerno ne spominjem rješavanje smrada s Marišćine, trotoare i razloge zbog kojih sam godinama prosvjedovao, jer to smatram pod hitno i obvezno.