Snimio: MATEO LEVAK
Desetoro sudionika iz Rijeke, Labina i Zagreba pažljivo je postavljeno na pozornicu u prostor Palacha u kojem šute i nepokretni su, sa što izloženijim tetovažama na svojim tijelima
povezane vijesti
RIJEKA – U prostorijama Omladinskog kulturnog centra Palach danas je predstavljen autorski projekt Mie Mohorić i Nataše Radović »Still Tattoo« koji se sastoji od izložbeno-dijela sa »živom slikom« i od tribine o riječkoj tattoo sceni.
Povodom desetog rođendana Rijeka Tattoo Expoa organizirano je nekoliko događaja, a prvi u nizu nastao je u suradnji Mie Mohorić i Nataše Radović koje su se upoznale radeći u produkcijskom timu Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture i koje su se odlučile predstaviti tattoo scenu na jedan drugačiji način, u obliku projekta »Still Tattoo«.
– Godinama sam u glavi imala neku ideju da želim izložiti tetovirane ljude u praznome prostoru, no nisam znala kako to pretočiti u djelo, a da ne bude dosadno ili pak statično. S obzirom na to da nemam razvijen taj ‘umjetnički’ dio mozga, nazovimo ga tako, u tu je u priču došla moja Nataša, rekla je Mohorić.
Živa slika
Kako je Mia dalje pojasnila, Nataša je dotjerala i usavršila njezinu postojeću ideju te joj je dodala onu potrebnu umjetničku notu. Sam čin izvedbe, kaže, izgleda kao svojevrsna »živa slika«, odnosno statična scena s odabranih desetoro sudionika iz Rijeke, Labina i Zagreba koji su pažljivo postavljeni na pozornicu u prostor Palacha u kojem šute i nepokretni su, sa što izloženijim tetovažama na svojim tijelima. Kad govorimo o značenju imena tog projekta projekta i o sintagmi »živa slika«, treba reći kako je to termin koji dolazi iz francuskoga, od sintagme »tableau vivant« koja je često skraćena i samo na riječ »tableau«, a odnosi se na statičnu scenu koja sadrži jednog ili više glumaca ili modela. Performeri su šutljivi, obično u kostimima, pažljivo su postavljeni u određenom prostoru, s određenim rekvizitima ili scenografijom, a mogu biti i kazališno osvijetljeni, čime se kombiniraju aspekti kazališne i vizualne umjetnosti općenito.
Mrtva priroda
»Still life« sintagma pak označava mrtvu prirodu i likovni je izraz za umjetničko djelo koje prikazuje nežive predmete, većinom uobičajene predmete iz prirode, poput cvijeća, biljaka, mrvih životinja, hrane, itd., ili umjetne predmete kao što su recimo knjige, nakit, kovanice, piće, naočale i drugo. Kako je pojasnio projektni duo, doslovan prijevod sintagme »still life« s engleskog na hrvatski može označavati ukočen, nepomičan život, no isto tako može značiti još uvijek život, odnosno njegov nastavak.
Osim umjetničkog djela programa »Still Tattoo« koji se u ovome obliku javlja u Rijeci po prvi puta održana je i tribina o riječkoj tattoo sceni koju je vodila Mia Mohorić, producentica i organizatorica Rijeka Tattoo Expoa. Na tribini je sudjelovalo troje riječkih tattoo artista, Anja Ferenčić, Vedran Vičević Vic i Adam Gugić, a iznenađenje je bio video obraćanja dvoje začetnika riječke tattoo scene, Gorana Forenbahera i Uha, koji više ne žive u Rijeci. Cilj tribine, ali i ostatka programa »Still Tattoo« događaja jest progovaranje o tetoviranju kao radu i vrsti umjetnosti koja se i dalje vrlo često marginalizira i povezuje s osobama s one strane zakona. Tetovirati je teško, zahtjevno, a platno je svaki puta drugačije, jer je i svačija koža specifična i zahtjevna na svoj način. Uz to, prostora za pogreške i popravljanja nema. Tako gledajući, tetovaže su svojevrsna umjetnička djela koja nastaju na koži, a uz svu svoju raskoš i posebnost pričaju i neke osobne priče onih osoba koje ih većinom nose cijeli svoj život, zaključeno je na tribini.
