RIJEKA – Poznate po tome da su bile potplaćene, unatoč radu od jutra do mraka, fiumanske žene radnice, popularno nazivane tabakine, činile su najveći dio radne snage Tvornice duhana u Rijeci, najveće tvornice tog tipa u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Žena je u tvornici bilo skoro 2.000, dok je muškaraca bilo nešto manje od 200, te iako je tvornica radila skoro cijeli vijek, od 1851. pa do kraja Drugog svjetskog rata, o njoj danas ima iznimno malo pisanih tragova, naročito o ženama radnicama. Uz misao da sav njihov rad ide u dim zbog jadnih uvjeta, radnice su organizirale štrajkove, no i oni su 1925. otišli u dim kada je štrajk ugušila vojska.

U potrazi za zaboravljenom poviješću ženskog rada u ovoj tvornici, vizualna umjetnica Božena Končić Badurina u suradnji sa ženskim zborom VINS započela je radionicu koja je dio umjetničkog istraživanja na temu Tvornice duhana i tabakina. Istraživanje je urađeno na poziv umjetničke organizacije GSG, koja od 2016. godine u Rijeci okuplja protagonistice i protagoniste iz umjetničkih, kulturnih i edukativnih krugova.

Eksperiment

Kroz radionički participativni format posebno se želio ispitati potencijal veze između protestnih pjesama koje su tabakine početkom stoljeća pjevale na štrajkovima i riječke kanconete, unutar koje posebnu skupinu čine pjesme o tabakinama. Radionica je trajala dva vikenda i ukupno 20 sati, a završena je jučer poslijepodne probom otvorenom za javnost u dvorani Filodrammatike. Sudionice radionice zajedno s Končić Badurinom eksperimentirale su s postojećim kanconetama prvo ih vježbajući, a zatim su radile na tekstovima i melodiji.
– Svi tekstovi su na fiumanskom, njih smo prevodili i pripremili prije radionice. Neke smo tekstove mijenjali na fiumanskom dodavajući nove riječi, a ove koje smo prepjevali izmijenili smo u smislu da smo zauzele poziciju artikulacije ženskog pogleda i stava prema radu i prema društvenim odnosima – objasnila je Končić Badurina.

Otvorena proba održana je u Filodrammatici / Snimio Marko GRACIN
Filodrammatica zatvaranje radionice Božene Konèiæ Badurine
Foto Marko Gracin

Tako su na otvorenoj probi sudionice, a ujedno i članice ženskog zbora VINS pjevale »dragi, nemoj pjevat’ ti u ime tabakine«, referirajući se na muškarce koji su pisali kanconete o tabakinama, a od kojih je najpoznatiji Silvio Tommasini. Umjetnica Božena Končić Badurina objasnila je da rezultat istraživanja nije nužno morao biti neka završena produkcija, već je bitan sam procesualni dio.

Čar istraživanja

– Kasnije u budućnosti ćemo možda ovo nastaviti i razviti u nekom smjeru da bude završeni rad. Tijekom istraživanja te teme sam shvatila da ima jako malo pisanih tragova općenito o tvornici, da ne postoje gotovo nikakvi tragovi ni u arhivu, niti u muzejima, čak i u Muzeju grada Rijeke ima vrlo malo tragova o toj tvornici. Jedini tragovi su zapravo bilješke, odnosno reportaže sa štrajkova u kojima su sudjelovale tabakine i sačuvane su također posebne vrste kanconeta, popularne glazbene forme koje su bile njima posvećene – kazala je Končić Badurina.
Umjetnica koja zapravo nema nikakvo formalno glazbeno obrazovanje pjevala je zajedno sa zborom VINS te je istaknula da je i njoj ovo bio eksperiment, što je i čar umjetničkog istraživanja, u kojem se mogu isprobavati nove stvari. Božena Končić Badurina živi i radi u Zagrebu, gdje je diplomirala njemački i ruski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu te grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.