RIJEKA – Filozof i etičar, prof. dr. Elvio Baccarini s Filozofskog fakulteta u Rijeci, koji se i prije pojave pandemije bavio etičkim aspektom odbijanja cijepljenja i antivakserskim pokretima, sada jasno poručuje da odbijanjem cijepljenja protiv COVID-19 pojedinci ugrožavaju sebe i svoju okolinu. Širenje pseudoznanosti, prema njegovom mišljenju, predstavlja potrebu da ponovo promišljamo o demokraciji, kako se ona ne bi pretvorila u vladavinu neznanja.

Kako kao znanstvenik koji se bavi područjem koje nije izravno vezano uz biomedicinu i prirodne znanosti gledate na aktualnu situaciju s pandemijom i cijepljenjem protiv COVID-19?

– Sadašnje su okolnosti veoma izazovne za nas jer nas potiču na višestruka razmišljanja. Što se tiče nas koji se vežemo uz liberalno-demokratsku tradiciju misli, pojavljuje se potreba dodatnog promišljanja slobode. Mnogi mislioci koji su razvijali tradiciju liberalno-demokratskog promišljanja, poput Johna Stuarta Milla, razmišljali su o slobodi kao o preduvjetu pojedinaca za razvoj svojih intelektualnih i moralnih osobina, u skladu sa svojim afinitetima. Istina je da se sloboda ne jamči samo onima koji je koriste na razložan način, ali je očekivanje takvih autora da će se, u raširenoj mjeri, koristiti pametno, za napredak. Uz to, jasno se postavljala granica sloboda u tome da se ne smije činiti šteta drugim pojedincima, prije svega, imajući u vidu njihova prava. Začuđujuće je kako se takav plemeniti svjetonazor, danas, u velikoj mjeri pretvara u borbu za legitimitet budalastih sloboda, poput odbijanja cijepljenja. Pritom, često se zaboravlja na uvjet koji je prisutan u tradiciji promišljanja o slobodi, a taj je da se slobodom ne ugrožavaju tuđa prava. Upravo je to ključan aspekt odbijanja cijepljenja usred pandemije. Odbijanjem cijepljenja ugrožavamo i druge osobe. Ovakva degeneracija uzvišene tradicije koja predstavlja jezgru zapadnjačke civilizacije zahtijeva novi napor. Potrebno je promišljati slobodu u skladu s intelektualnim i moralnim naporima velikih predstavnika liberalno demokratske povijesti, a ne usvojiti danas učestale karikature te vrijednosti. Drugo je izazovno pitanje raširenost pseudoznanosti, lažnih vijesti, teorija urote i sličnih spoznajnih degeneracija. Navedeno postavlja potrebu da ponovno promišljamo o demokraciji, kako se ona ne bi pretvorila u vladavinu neznanja. Naime, ako se, umjesto znanja, širi neznanje, pojačava se opasnost da demokracija bude uzrok opasnih i štetnih odluka.

Opasnost nije apstraktna. Vidimo zabrinjavajuću učestalost istaknutih političkih predstavnika, pa i u zakonodavnim tijelima, koji, na primjer, zastupaju odbijanje cijepljenja. Dužnost je nas koji se bavimo proučavanjem tih pitanja osmisliti modele demokracije u kojima će se poštovati politička jednakost, ali i kvaliteta odluka, kako bi one pridonijele blagostanju i pravima, a ne uzrokovale štete i kršenja prava. Postavlja se i pitanje vrlina građana. Veliki autori, poput Milla, razmišljali su o pravima i slobodama, ali i o očuvanju i napretku vrlina građana. Vrline građana su nužan element, kako bi liberalno i demokratsko društvo pridonijelo blagostanju i poštovanju prava. Danas je, prečesto, to zanemareno, te zaštita slobode kod mnogih postaje afirmacija potpune nebrige za društvo i ostale građane, kao da pojedinci mogu živjeti izolirani, odvojeno od društva.

Vrijednosne podjele

Čini se da je pitanje cijepljenja postalo razlog za nove vrijednosne podjele u našem društvu. Kako komentirate takvu situaciju?

– Zaprepašćuje činjenica da se blagodati koje nam nosi znanost pretvaraju u razlog za vrijednosne podjele. Neke su bolesti iskorijenjene. Neke su, čak i donedavno, bile smrtonosne, a danas ih je moguće liječiti. Napredak znanosti nije linearan, a ima i svoja ograničenja. Ali je očigledan i, oko tog pitanja, razložno je imati unisoni stav. Ne znam zašto se populističke, a i ekstremne, političke organizacije i pokreti tome suprotstavljaju. Mogu samo nagađati.

S druge strane, cijepljenje nije obavezno i još uvijek je, barem deklarativno, prepušteno slobodnoj volji pojedinca. Kako s pozicije etike gledate na ideje da se necijepljeni na neki način izoliraju u društvu?

– Ne smatram da je riječ o tome da se necijepljeni izoliraju u društvu. Oni se sami izoliraju. Naravno, govorim o onima kojima znanost preporuča da se cijepe, a ne o onima kojima znanost ne preporuča cijepljenje. Zamislite pojedince koji bi zahtijevali pravo da voze ili obavljaju radne zadatke pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i koji bi se ponašali u skladu s tim zahtjevima. Pritom, odbijali bi voziti ili obavljati radne zadatke u ikakvim drugim okolnostima. To im se ne bi trebalo dopustiti. Vjerujem da taj stav nije kontroverzan. Na neki način, ispalo bi da će biti izolirani jer im se ne bi dopustila vožnja ili rad. No, oni bi se sami izolirali; ne bi ih drugi izolirali. Jednostavno, svojom odlukom, isključili bi se iz nekih mogućnosti.

Disonantni tonovi

Jedna od teza koja se pojavila u javnom prostoru jest da je odbijanje cijepljenja odraz nepovjerenja u vlasti i donositelje odluka. Smatrate li da je tome tako i je li ovaj problem uopće popravljiv u vremenu i društvu u kojima živimo?

– Moguće je da kod nekih pojedinaca odbijanje cijepljenja predstavlja odraz revolta prema vlasti. No, prema mom mišljenju, bitna je druga stvar. Cijepljenje ne promiče samo naša vlast ili bilo koja posebna vlast u svijetu. To čini svjetska znanstvena zajednica. Oni koji o tome znaju najviše. Zapravo, jedini mjerodavni. Postoje izuzeci u obliku disonantnih tonova u znanosti. Neki od njih govore u dobroj vjeri, a neki, pak, usput promiču i neke svoje, najčešće financijske, interese. Ipak, stanje struke i odgovor znanstvene zajednice je jasan: ako odbijamo cijepljenje, a u skupini smo većine kojima se cijepljenje preporuča, činimo zlo sebi i drugima. Stoga, ako odbijamo cijepljenje, činimo zlo sebi i drugima. Ne ugrožavamo samo zdravlje, već i mogućnost normalnog rada, društvenog života, zabave… Nije mi jasno kako je moguće da oni koji su najveće žrtve raznih epidemioloških mjera koje ugrožavaju ekonomske aktivnosti nisu predvodnici kampanje za cijepljenje.

Cijepljenje je najpouzdaniji način za izbjeći takva zatvaranja u što skorijoj budućnosti.

Zašto je od svih mogućih glupih ideja baš otpor cijepljenju privukao toliku podršku

Zazor od cijepljenja i antivakserski pokreti nisu došli s pandemijom koronavirusa, postojali su i ranije. Kako smo uopće došli do toga da imamo znanost razvijenu u tolikoj mjeri da u godinu dana pronađe oružje za obranu od svjetske pošasti, no društvo takvo otkriće više nije spremno prihvatiti na način na koji bi ga prihvatilo prije 50 godina?

– Uistinu, paradoksalno. Čini se da znatnu ulogu igraju nove tehnološke mogućnosti komunikacije. Uz to, nekakva ideja da svačije mišljenje – i eksperta i neukog čovjeka – podjednako vrijede. Potom, podupiranje populističkih i ekstremnih političkih organizacija i pokreta. No, ostaje pitanje na koje nemam niti hipotezu odgovora. Postoje ljudi koji misle da bolje voze »kad malo popiju«. Ljudi koji misle da najbolje obavljaju radne zadatke kada su pod utjecajem opojnih droga. Ljudi koji misle da je potpuna prirodnost najzdravija pa odbijaju higijenske resurse, naprimjer, sapun. Ipak, ne postoji ništa što bi bilo čak i slično političkom pokretu koji brani pravo vožnje pod utjecajem alkohola ili pravo obavljanja radnih zadataka pod utjecajem opojnih droga. Odnosno, ne postoji politički pokret koji bi se borio protiv legitimiteta države da isključi iz vožnje osobe koje voze pod utjecajem alkohola ili protiv prava poslodavaca koji bi isključili iz radnog mjesta osobe koje radne zadatke obavljaju pod utjecajem opojnih droga. Korištenje opojnih droga na radnom mjestu nije pitanje zaštite privatnosti, jednako kao što odbijanje cijepljenja, u uvjetima pandemije, prestaje biti pitanje privatnosti. Zašto je od svih mogućih glupih ideja upravo ova konkretna glupa ideja, otpor cijepljenju, privukla toliku podršku, do razine političkog pokreta? I to je pitanje koje zaslužuje empirijsku analizu. No, bez obzira na odgovor, ključno je hitno i neodgodivo zalaganje za potrebnu procijepljenost kako bismo izašli iz ove ugroze, štitili zdravlje i ekonomske interese i održali normalnu društvenost koja neće trajati samo od pandemijskog vala do pandemijskog vala.