Obavljeno 60 posto radova

Zapadni trgovački centar otvara vrata krajem kolovoza 2012. godine

Damir Cupać

Sada je sve u redu. Što je bilo, bilo je, napravit ćemo sve da se gradnja ubrza. Na gradilištu je 250 radnika, kaže Michael Wittmann



RIJEKA Direktor Zapadnog trgovačkog centra Rijeka Michael Wittmann nakon dugo vremena zadovoljno je sjedio u kontejneru na ulazu u gradilište koji je pretvoren u kancelariju. Zadovoljan je jer je prebrođena najveća kriza od kada je krenula gradnja i zbog koje je gradilište stajalo tri ljetna mjeseca. Problemi su počeli zbog izvođača radova Osijek Koteksa i njegovoga gazde Drage Tadića koji je proteklih mjeseci češće bio u pritvoru nego u poduzeću koje je izvođač radova južno od Zvonimirove.


– Sada je sve u redu. Što je bilo, bilo je, napravit ćemo sve da se gradnja ubrza i vjerujem da će ZTC biti otvoren krajem kolovoza 2012. godine. Potrošili smo tri mjeseca, ali imamo sreće s vremenom ove godine. Lani je studeni bio kišovit, a ove godine radovi se obavljaju punom parom. Na gradilištu je svakodnevno 250 radnika – ispričao je Wittmann.   

Nadoknada izgubljenog


Zadovoljstvo onim što se događa na gradilištu iskazao je i stručni nadziratelj građevinskih radova Marko Barč. Krenuli smo iz njegove kancelarije u kojoj su radni stolovi zatrpani brojnim nacrtima i planovima. Nakon što smo stavili kacige na glavu i nakon što nas je zaštitar upisao na ulazu u betonsko carstvo koje izgrađuju graditelji Alpina Grupe, ušli smo u prostor koji je do prije nekoliko godina bio zelena površina, a koju je Grad Rijeka prije više od deset godina prodao tvrtki Universale International GMBH iz Beča u 100-postotnom vlasništvu Unicredit bank Austria.



Zapadni trgovački centar imat će ukupno šest etaža, a iz Zvonimirove ulice bit će vidljive posljednje dvije. U objektu su projektirane tri trgovačke etaže koje se sastoje od okvirno 60 trgovina te dvije etaže garaže s 950 mjesta. Svojevremeno je autor projekta arhitekt Dario Travaš opisao da je riječ o troetažnoj promenadi koja se otvara kroz ostakljene fasadne liftove prema spektakularnoj panorami Kvarnerskog zaljeva, a cijela topografija mediteranskog krajolika s pogledom na Krk, Cres i Istru zrcali se u geometriji krovova građevine. Što se tiče onih malo manje poetičnih opisa, ukupna brutto razvijena površina građevine iznosi oko 57.000 četvornih metara. Procjena je da je riječ o investiciji od 50-ak milijuna eura, rezultat koje bi trebalo biti otvaranje oko 800 novih radnih mjesta.





– Do sada smo izveli 60 posto od predviđenih radova vezanih uz konstrukciju objekta. Odmah nakon što je riješena kriza s izvođačem radova, projekt je intenziviran i trenutačno se gradi prva etaža zapadnog dijela koja je u razini Zvonimirove ulice i koja je trenutačno najviša točka gradilišta – pojasnio je Barč dok smo stajali upravo na tom dijelu gradilišta s kojega se vidi koliko puno ljudi marljivo radi da bi se pokušao nadoknaditi svaki izgubljeni dan zbog »nesporazuma« s Osijek Koteksom.


– Najzahtjevniji dio gradnje je za nama i on je uključivao zemljane radove i izgradnju potpornih zidova prema budućoj cesti D-403 i prema Zvonimirovoj ulici. Vjerujemo da je realan rok da armirano-betonski dio bude gotov do siječnja 2012. godine. Do sada su izgrađene sve etaže garaže i servisnog dijela objekta, a na jednom dijelu započela je gradnja prvoga kata objekta – ispričao je Barč.   

Nestašan projekt


Da nije bez temelja njegov optimizam, potvrdio je i Wittmann koji je ovaj put uvjeren da se rokovi otvorenja neće više prolongirati. Kaže da je on u projekt vjerovao i onda kada je sve krenulo naopako.


– U ovom projektu se dogodilo sve ono što se po udžbenicima iz kojih uče investitori ne bi smjelo događati. Tako je bilo od početka. Razmišljamo o tome da naša iskustva skupimo u jedan udžbenik kako bi studenti mogli pročitati što se sve može dogoditi u praksi – našalio se Wittmann.


– Iako je javnost bila sumnjičava prema nama kao investitoru, nije bilo nikakvog razloga za to zbog toga što smo imali zatvorenu financijsku konstrukciju. Za nas novac nikada nije bio problem jer je bio osiguran. Problematični su bili odnosi s izvođačem koje smo riješili i ta situacija je za nama. Svi naši poslovni partneri s kojima smo potpisali ugovore vjerovali su da će se projekt realizirati. Ne želimo više razgovarati o prošlosti. Nadamo se da će nas vrijeme poslužiti kako bismo nadoknadili što više dana kada je gradnja stajala – optimist je Wittmann. Dodaje da njemu i njegovoj tvrtki, unatoč svim problemima – od rješavanja imovinsko-pravnih odnosa do zastoja u gradnji – nije žao što su došli u Rijeku.


– Gledajte, količina betona koja je potrošena za temeljenje i za pripremu gradnje gotovo bi bila dostatna za izgradnju jednog ovakvog centra na nekoj drugoj lokaciji koja nije toliko zahtjevna. Bilo je svega tijekom proteklih godina, ali za nas je realizacija nečega što smo započeli pitanje odgovornosti. Nikada nismo razmišljali o napuštanju projekta, ali smo puno puta morali intenzivno razmišljati kako riješiti neku nepredviđenu situaciju. Za mene je ovaj projekt kao dijete – zna biti neposlušno i raditi nestašluke, ali svejedno ga volite – naglasio je Wittmann.   

Pohvale i prigovori


Barč je na kraju zaključio da je bitno da objekt bude pod armirano-betonskim krovom do siječnja 2012. godine, a da onda ne bi trebalo biti više usporavanja zbog toga što unutarnji radovi ne ovise više o vremenskim prilikama. Prema viđenom na gradilištu čini se da će to tako stvarno biti. To znači da će građani Rijeke krajem ljeta, taman kada se vrate s godišnjih odmora i pred početak škole, dobiti još jedan šoping-centar. Mnogi bi bili sretni da je na tom mjestu izgrađen neki proizvodni pogon, mnogi će prigovoriti da je tužno da se u Rijeci grade samo trgovački centri, ali, u kakvom vremenu živimo, sreća je da se i jedna građevinska dizalica miče. A što se tiče trgovačkih centara i njihove gradnje, Wittmann tvrdi da je Rijeka s ovim što je izgrađeno i što se izgradilo doživjela vrhunac i da je teško vjerovati da bi ikakve financijske opravdanosti imala gradnja nekog sličnog projekta. No, vidjet ćemo, kada je riječ o gradskim urbanistima, oni nas uvijek mogu iznenaditi s prostornim planiranjima i osmišljavanjima. Treba li podsjećati na prostor Škurinja kada je nakon otvaranja Merkura, Konzuma, Mercatora svečano obećano da je to to. A onda je osvanuo Lidl. Teško je te investicije veličinom usporediti s ovom južno od Zvonimirove, ali…