Kako ja mogu biti mirne savjesti ako bilo koji od mojih župljana nema ni osnovno za život. Stav je to “narodnog svećenika”, velečasnog Ivana Milardovića koji je u petak 25. lipnja obilježio točno deset godina od kako ga je tadašnji riječko-senjski nadbiskup Ivan Devčić zaredio za svećenika. Vlč. Ivan Milardović, danas je župnik u Jelenju gdje je pak došao u kolovozu 2012. godine.

Iz svoju iznimno sadržajnu ulogu u Župi sv. Mihovila, vlč. Milardović ide i u red svećenika koji su beskrajno predani zajednici u kojoj žive. Nema tog problema, nema te muke na koju on nije spreman odgovoriti. Bilo riječima utjehe, bilo realnom pomoći. K tome, vrata njegovog jelenjskog doma svima su otvorena, posebno ljudima koji žive u najtežim materijalnim uvjetima. Poznata je i njegova božićna prodajna akcija u kojoj se na dražbi prodaju svi darovi koja župnik dobiva na dar kako bi se prikupljeni novac podijelio najsiromašnijima.

Ono gdje se vlč. Milardović dodatno ističe, rad je u riječkom Hospiciju. Kako je poznato ta institucija, što pruža utjehu i medicinsku skrb najtežim pacijentima koji zbog svog zdravstvenog stanja ne mogu pronaći mjesto u bolnicama pa ni u svojim domovima, nije u sustavu državnog financiranja, njezin rad ne prati hrvatski Proračun. Ali prate ju dobri ljudi, uz ravnateljicu, sestru Danijelu Orbanić tu je uvijek i jelenjski župnika Ivan.

Narodni svećenik je 2017. godine je dobio nagradu “pojedinac godine” općine Jelenje, a iznimna je njegova uloga i u izgradnji podhumske crkve sv. Maksimiljana Kolbea.

Velika je zdravstvena bitka protiv tegoba izazvanih koronavirusom iza njega, vratio se u svom sjaju svog poslanja. Na misi povodom 10. godišnjice zaređenja okupilo se veliko mnoštvo, crkva sv. Mihovila bila je premala kako bi primila sve koji su vlč. Milardoviću željeli čestitati.

Na koncelebriranoj misi između ostalih participirao je i vlč. Josip Blažotić, župnik u Velom Brgudu, Munama i Vodicama koji je također slavio desetu obljetnicu zaređenja. I još jedna zanimljivost – nije se prikupljao milodrar već su okupljeni na svečanoj misi davali dobrovoljne priloge za izgradnju vrtića u Tanzaniji. Druženje je kasnije nastavljeno u prijateljskom krugu koji u slučaju vlč. Milardovića i nije – baš mali.