RIJEKA  U azilu za nezbrinute pse Rijeka-Viškovo, u sklopu Društva za zaštitu životinja Rijeka, dovršavaju se radovi na postavljanju krovova u zadnja dva dvorišta na kojima oni nedostaju, a uskoro će se početi i s drenažnim radovima. Najnovije su to aktualnosti iz azila koji u svojih sedam dvorišta svakodnevno skrbi o 75 pasa, dok je još njih 30 na privremenom smještaju.

Od rujna bi moglo biti više udomljavanja – Sanja Frantal / Snimio Mateo LEVAK

Sigurnost i briga

Reina, Gaia, Riki, Kuba, Gina, Medo, Solvi, Mila i Bartol samo su neki od stanovnika azila o kojima se danomice brinu vrijedne ruke. Od štenaca do pasa s dvoznamenkastom oznakom dobi, azil će svakoj jedinki pružiti sigurnosti i brigu. Tijekom našeg posjet azilu i razgovora s volonterkom i članicom izvršnog odbora Društva za zaštitu životinja Sanjom Frantal saznali smo koje su potrebe azila i kako mu zainteresirani mogu pomoći.

– Dva štenca nađena su kod kontejnera, četiri u okolici Fužina, šest u Viškovu, a u šumi iznad Lovrana nađeno je šest živih i pet mrtvih štenaca – Sanja nam prepričava teške priče koje pse dovode u azil. Iako se godišnje udomi lijepa brojka od 250 do 300 pasa, kapaciteti azila i dalje su dobrano ispunjeni. Minuli ljetni dani značili su priljev pasa u azil, dok njihovi vlasnici provode godišnje odmore. Frantal se nada da će rujan ponovo dovesti do nešto većeg broja udomljenih pasa.

Snimio Mateo LEVAK

– Da nema ljetnih mjeseci, u prosjeku bi se otprilike svakog dana udomio jedan pas. Po ljeti je uvijek manje udomljavanja. Ljudi odu na godišnji pa ih više puštaju, a manje udomljavaju, stoga se nadamo da će sada u rujnu ponovo biti nešto više udomljavanja. Dosta su nas »vadili« turisti koji znaju doći iz Njemačke, Švedske i ostalih zemalja. Većinom su to naši ljudi koji znaju doći ovdje na odmor pa usput udome psa. Apeliramo na vlasnike da kastriraju štence, a ako ne znaju sami, neka se jave pa ćemo im mi pomoći u tome. Sve je bolje nego kad bude »boom« pa svaka dva dana dobivamo poziv o šest do osam štenaca, kaže Frantal.

Na trening u Zagreb

Štenci koji dolaze u azil procijepljeni su – dva puta protiv zaraze i jednom protiv bjesnoće. Tek nakon te prakse bivaju smješteni u azil. Postoje i oni psi koji se smatraju opasnijima ili neudomljivima, oni koji ne vole povodac, ljude ili druge pse. Azil će takve pse slati u Zagreb na trening kako bi u konačnici i oni bili udomljeni u nečiji topli dom.

– Moj cilj u konačnici je da se svi psi udome i da nemamo više neudomljivog psa. Po mom mišljenju, najgora opcija je da pas umre u azilu od starosti. Zadnjih nekoliko godina jako stavljamo fokus na te neudomljive, ja bih rekla posebne pse. Ne želimo da psi završavaju život u azilu. Drugo je kad se razboli pa slijedom toga umre, ali da provede cijeli život u azilu, to mi nema nikakvog smisla, dodaje Frantal.

Turisti iz Njemačke, Švedske prođu pa udome kojega psa / Snimio Mateo LEVAK

Nedostaje volontera

Mnogi su načini kojima možemo pomoći azilu. Primjerice, svako jutro moguće je doći i povesti psa u šetnju, a ukoliko biste se sa psom uputili na cjelodnevni izlet, i to je moguće, samo se prije toga treba javiti azilu da se psu unaprijed pripremi hrana.

Dovršava se postavljanje krovova u zadnja dva dvorišta / Snimio Mateo LEVAK

Infrastrukturni ciljevi azila koji se trebaju ostvariti priključci su za vodu i struju. S jedinicama lokalne samouprave pregovara se da u bližoj budućnosti i azil može preuzimati pse, a ne samo veterinarska stanica Rijeka, kao što je sad slučaj. Azil se financira isključivo iz donacija, a ono što kronično fali jesu volonteri. Sanja Frantal poziva sve ljude dobre volje da pripomognu na načine na koje mogu i žele, a svi zainteresirani pozvani su na mnoga događanja koja se azil trudi održati.

– Tko god želi pripomoći, može se uključiti. To ne mora biti cijeli dan ili preko tjedna, može se doći preko vikenda na nekoliko sati. Fale nam volonteri i za šetnju i za hranjenje, za radove, za dokumentaciju. Stalno se nešto radi u azilu od fizičkih radova. Morali smo napraviti karantenu, spremište za hranu.

Snimio Mateo LEVAK

Azil izgleda održavano i uredno, a takav će biti i za koji dan kada se radovi dovrše i materijal se skloni. Nekoliko puta godišnje organiziramo akcije čišćenja azila. Često organiziramo i događanja u sklopu azila, a odaziv je zasad bio sjajan. Imali smo advent u azilu, Vautinovo za Valentinovo, vođenju šetnju po Kastavskoj šumi i plan je da krajem ljeta napravimo jedno slično događanje u azilu na koje će svi zainteresirani biti pozvani. Za sada se financiramo isključivo iz donacija. Postoje projekti Grada Rijeke, Grada Kastva i PGŽ-a na koje se redovito javljamo i gdje dobivamo neke iznose, no ti nam iznosi ne pokrivaju ni godišnji iznos kontejnera za smeće, navodi Frantal. Ono što zna biti otegotna okolnost svim potencijalnim volonterima jest to da u blizini azila nema niti jedne autobusne stanice.

Snimio Mateo LEVAK

Važni savjeti

Za kraj, čuli smo nekoliko važnih savjeta svim vlasnicima pasa i onima koji će to tek postati. Ono što i azil svakodnevno čini dokazuje da su psi ljubav, ali i velika odgovornost. Na taj se način svi vlasnici trebaju ponašati.

– Apeliramo da ljudi obavljaju sterilizaciju i kastraciju te da ih čiste od buha, krpelja i ostalih nametnika. Nemojte uzimati pse ako niste sigurni. Pas je ljubav, ali i velika odgovornost. Za psa nema ništa gore nego uzeti ga pa vratiti u azil. Upućujem ljude da bilo kakve slučajeve prijavljuju. Ako se primijete neke čudne stvari, može se zvati komunalni redar za to područje ili možete nas kontaktirati pa ćemo mi surađivati s komunalnim redarima i veterinarskom inspekcijom. Nema smisla da psi deset godina čume na lancu i da svi znaju o tom slučaju, a nitko ništa ne poduzima, zaključuje Frantal.