Dvije ljubavi

Vito Balorda naizgled živi dva života: ‘Filozofija je ljubav i posao, karate i crossfit životni stil’

Katarina Blažević

Foto Hrvoje Kosir / Nikola Blagojević

Foto Hrvoje Kosir / Nikola Blagojević

Kada se prebacim iz jednog svijeta u drugi, lakše svladam to drugo, kaže nam



Vito Balorda naizgled živi dva života. U jednome predaje na Filozofskom fakultetu u Rijeci, točnije, viši je asistent na Odsjeku za filozofiju, a u drugome je trener u Karate klubu Krk Croatia i u Centru aktivnosti Krk te privatni trener crossfita, jednog od najpopularnijih sustava treninga u svijetu fitnessa. U karate, ali i fitness taj se 31-godišnjak zaljubio kada možda još nije ni znao da će ga ona druga ljubav, filozofija, odvesti do doktorata, posla na fakultetu, pa i izlaganja na jednom od najboljih sveučilišta na svijetu – Berkeleyu u Kaliforniji.


Ova godina posebno mu je aktivna. U ožujku je obranio doktorsku disertaciju, ali nije zapostavio ni sport, pa se tako trenutno priprema za polaganje crnog pojasa (3. dan) u karateu. Filozofija je ljubav i posao, a karate i crossfit stil života, koji, kako naglašava, preporučuje svakom svojem prijatelju.


Veća fleksibilnost


Kada ste shvatili da je filozofija vaš poziv?




– ​Upisao sam dvopredmetni studij filozofije i povijesti na Filozofskom fakultetu u Rijeci. U početku više zbog povijesti, no s vremenom sam jako zavolio filozofiju, posebno apstraktno promišljanje o problemima u svijetu koji nas okružuje, kao što su znanost, znanje, priroda stvari, um itd. Vidio sam da mi to leži. Odlučio sam prirodno nastaviti tim putem i tu mi je važan bio mentor profesor Predrag Šustar. On je poticao da taj moj daljnji rad ide od završnog rada preko diplomskog do doktorata.


Ove ste godine u Rijeci obranili doktorsku disertaciju Uzročno objašnjenje u molekularnoj biologiji, ali veliko iskustvo stekli ste na sveučilištima u inozemstvu?


– U pet godina tijekom doktorata bio sam na Erasmusu na Sveučilištu u Padovi, Institutu »Ruđer Bošković« u Zagrebu, a pretposljednje sam godine išao na Sveučilište Alberta u Kanadi. Ondje sam radio posljednje preinake na disertaciji. Stipendiju je teško dobiti, odnosno onamo godišnje otiđe jedan Hrvat iz područja humanistike i društvenih znanosti. U okviru toga mi se otvorila mogućnost da izlažem na tom sveučilištu, ali i da idem na konferenciju na Berkeleyu, koji je u top 10 sveučilišta na svijetu. Moram reći da mi je bila velika čast ondje izlagati. Bilo je lijepo iskustvo jer sam vidio kako takva sveučilišta izvode nastavu i kako sve funkcionira, ali i da vidim gdje sam ja u cijeloj toj skupini ljudi i gdje je naše sveučilište.


Koju razliku ističete kao najveću između hrvatskih sveučilišta i onih najboljih u svijetu?


– Po meni, ondje je nekakva veća fleksibilnost u nastavi. Studenti se više uključuju u nastavni proces te je veća interakcija studenata i profesora. Više se potiče pisanje radova i izlaganje nego što je fokus na testove. Uz to, snažno se potiče studente na druženje, umrežavanje i zajedničke aktivnosti, bilo formalno – kroz udruge, bilo neformalno.


Usklađivanje obaveza


Jeste li u Kanadi i SAD-u uspjeli uskladiti posao, odnosno rad na doktoratu i sport?


– Tamo nisam mogao voditi karate i fitness treninge, koje vodim već deset godina, tako da sam od toga pauzirao, ali kako ne mogu bez treninga, praktično sam svaki dan išao u njihovu teretanu, koja se proteže na dva kata. Imaju jako dobru sportsku infrastrukturu. Imaju više različitih dvorana, u Kanadi je jako popularan hokej, pa imaju razne hokejaške timove i ledene dvorane, bazene… Ogromna je razlika u tom dijelu u odnosu prema Hrvatskoj, ali i Europi. Ipak, moram naglasiti da se na našem sveučilištu upravo radi na poboljšanju sportske infrastrukture.


Mogu li hrvatski državni fakulteti biti ipak obzirniji prema sportašima, posebice onima koji se sportom bave profesionalno?


– Mislim da bi svakako fakulteti trebali izlaziti u susret, biti osjetljiviji i fleksibilniji. Meni se čini da to trenutno više ovisi o samim profesorima nego o instituciji. Ali mislim da profesori često i izlaze u susret, jer znam neke primjere karatista sa sveučilišta koji uspijevaju biti vrlo uspješni u karateu, ali istovremeno i riješiti sve svoje fakultetske obaveze. Teško je uskladiti sve te obveze, pa bi samim time fleksibilnost trebala postojati. Mislim da je moguće i ima primjera sportaša u Hrvatskoj koji su uspjeli to spojiti.


Od karatea do fitnessa


Kako ste se počeli baviti karateom, a onda poslije i crossfitom?


– Sve je počelo u drugom razredu osnovne škole, kada su me roditelji upisali u karate-klub na preporuku profesora tjelesnog odgoja iz OŠ Kantrida. Posljednjih šest-sedam godina rjeđe osobno treniram, već sam sada u ulozi trenera djece i više sam fokusiran na fitness, odnosno crossfit. U međuvremenu smo se 2008. obiteljski preselili na otok Krk, te sam tamo nastavio s treninzima u Karate klubu Krk Croatia, gdje me u svijet trenera uveo Samuel Roksandić i tim se poslom ondje bavim posljednjih 12 godina. Na karate se nadovezala udruga Centar aktivnosti Krk, gdje svako ljeto vodim treninge fitnessa, pa sam se u okviru toga upoznao s crossfitom. Ne samo ja nego i svi na Krku, jer do te, 2018. godine takvih treninga nije ni bilo na otoku. Odmah sam se zaljubio u tu metodologiju treninga. Vrlo je široko i uzima u obzir sve elemente fitnessa, sve motoričke elemente. Ubrzo sam htio naučiti što više crossfit pokreta i tehnika, te sam zbog toga krenuo na privatne treninge kod Sanjina Crnkovića u Rijeku, u FC Active. Tu metodologiju treninga sam u konačnici prvi uveo na Krk, a u međuvremenu sam u sklopu obiteljske kuće izgradio i »mini gym« prilagođen odrađivanju i vođenju takvih treninga.


Karate i crossfit iziskuju različit način treniranja. Kako oboje uskladiti?


– Karate mi je dosta i pomogao što se tiče crossfita, jer sam zahvaljujući njemu imao razvijenu motoriku, najviše u smislu brzine, snage, mobilnosti… Crossfit je pun eksplozivnih i dinamičkih pokreta koje ima i karate, pa je samim time tranzicija bila lakša. Naglasio bih i mentalnu komponentu, upornost i disciplinu, koja je kod crossfita važna jer ima puno elemenata koje treba svaki dan trenirati kako bi se napredovalo – od trčanja, plivanja, veslanja pa sve do olimpijskog dizanja utega i gimnastike. Sve te elemente treba uvježbati, u čemu su mi pomogle radne navike stečene na karateu.


Najdeblja smo nacija


Zbog čega biste ljudima preporučili crossfit kao način treniranja, ali i stil života?


– Treninzi su vrlo zanimljivi, a u toj metodologiji je važno da je svaki trening različit i za rekreativce je to odlično. Uvijek se nešto mijenja, uče se novi pokreti i dinamičan je sport. Crossfit nije nimalo monoton, pa je samim time lakše izdržati naporne treninge. Dodao bih da je za početnike potrebno strpljenje pri učenju kompleksnih tehnika kako bi se izbjegle ozljede.


Filozofija, karate i crossfit na papiru izgledaju nespojivo?


– Da, izgleda nespojivo, iako kod mene funkcionira. Istina je da su to praktično dva života, ali volim dinamičnost i obvezama ispunjen dan, pa ih stignem uskladiti. Baš zato što su ta dva svijeta različita, i jest mi dobro, jer nisam konstantno u jednome. Kada se prebacim iz jednog svijeta u drugi lakše svladam to drugo. Pri odabiru fakulteta bila mi je dilema hoću li ići na Kineziološki, ali sam shvatio da bih mogao zadovoljiti tu svoju sportsku stranu i na ovaj način. Ovako imam te svoje dvije strane koje volim i nastavit ću s njima što duže mogu. Naravno, fakultet i filozofija su prioritet.


Savjetujete li možda i svojim studentima da se aktivnije bave sportom?


– Najdeblja smo nacija u EU-u i velik je problem što se tiče prehrane i tjelovježbe. Potičem prijatelje, a studente ne toliko jer sam fokusiran na akademski dio i ne ulazim u onaj privatni. Ali prijatelje i znance suptilno znam navoditi na taj zdraviji stil života i mogu reći da sam neke, na svoju radost, i potaknuo.


Crni pojas


Kako teku pripreme za polaganje crnog pojasa (3. dan)?


– Pripremam se s kolegom Viktorom Čubrićem iz kluba. Važno je znati sve prethodne tehnike, naučiti neke nove i imati dobru fizičku spremu, koju za samo polaganje treba dosta podići. Tu mi pomaže upravo crossfit. Plan je polagati u prosincu ove godine.