Da nije bilo Vinka Matkovića, jednog od najproduktivnijih riječkih kipara prvih desetljeća druge polovice prošlog stoljeća, lako se moglo dogoditi da ne bude ni jedne od najzanimljivijih zgrada u samom srcu Rijeke, one u kojoj se danas nalazi Radio Rijeka.

Iako jedna ovakva konstatacija djeluje potpuno nejasnom, da ne upotrijebimo neke teže definicije stanja ljudskog uma, ona se uistinu mogla dogoditi.

Presnimio Marko Gracin

Uoči proslave desete obljetnice oslobođenja Rijeke raspisan je bio natječaj za oblikovanje spomenika koji bi tom činu i toj obljetnici dao adekvatni značaj. Jedan od prijedloga, splitskih autora, bio je da se takav spomenik postavi na Trg Riječke rezolucije, a samo rješenje predviđalo je rušenje zgrade u kojoj je danas smještena Radio Rijeka, odnosno cjelokupni HTV centar.

Srećom, odabrano je rješenje Vinka Matkovića, riječkog umjetnika s predratnom diplomom zagrebačke Likovne akademije čiji je Spomenik oslobođenju, kako nam je svima poznato, smješten na Delti.

A upravo danas, 23. siječnja 2023. godine točno je 50 godina, pola stoljeća od kako je Matković preminuo.

U naponu snage, rođen je bio 31. ožujka 1911. godine, otišao je jedan od autora koji je svojim, u najvećem broju socrealističkim spomenicima, obilježio Rijeku i Istru, a da zapravo nikad nije dosegnuo popularnost, spominjanje ili slavu kakva se možda mogla očekivati za jednog tako plodnog autora.

Iako je dakako Spomenik oslobođenju na Delti njegov najveći i najupečatljiviji monument, mnogima je vjerojatno draži po statui Brodograditelja koja se nalazi neposredno uz Brodogradilište 3. maj.

Vinko Matković je bio istinski umjetnik, osoba koja se malo s čime izvan te domene bavila, ponajmanje politikom. Svoj je rad nakon akademskog obrazovanja nastavio u očevoj klesarskoj radionici, koliko god da se za velike formate koje je radio morao osnovati i posebni atelje.

Zanimljivo, Matković je autor i statue Joakima Rakovca smještene u središtu Poreča. I taj je antifašistički borac, pod ni danas u cijelosti razjašnjenim okolnostima, poginuo u siječnju, pa je tako nedavno, 18. siječnja obilježena i 78. godišnjica njegove smrti.

Izvan spomenika revoluciji i događajima povezanim s NOB-om, Matković se bavio sasvim drugačijim formama. Primjerice autor je skulpture ribara koja se dodjeljivala pobjednicima Zimskog kupa u podvodnom ribolovu što se tradicionalno održava u Malom Lošinju.

Uvećani primjerak te nagradne Matkovićeve statue kao Spomenik podvodnom ribolovcu nalazi se na malološinjskoj rivi Priko, a kao potpuno nešto drugačije istaknut ćemo i statuu ribara na Pećinama, točnije na Grčevu ispod kuće u kojoj je Matković s obitelji i živio.

Vinko Matković / Presnimio Marko Garcin

Kako bismo tog zanimljivog riječkog umjetnika povezali s vremenom današnjim, istaknimo i to da je njegov unuk poznati glazbenik Marko Tolja.

Ono što ćemo pak na kraju, povodom sjećanja na 50. obljetnicu smrti Vinka Matkovića istaknuti – iako je dakle riječ o neprijepornom riječkom umjetniku, nikad, ni u jednom kvartu, ni jedna ulica nije nazvana njegovim imenom.

Očigledno, s obzirom da nije nikad bio involviran u bilo kakvu “politiku”, nitko nikad nije imao potrebu sjetiti ga se i trajno zabilježiti na takav način.