Kardiovaskularne bolesti i dalje su vodeći uzročnik smrtnosti u Europi u kojoj godišnje uzrokuju četiri milijuna smrti. Predviđanja su da će ta brojka u svjetskim okvirima rasti, sa sadašnjih 18 milijuna smrti, ta bi brojka do 2030. godine mogla porasti na 24 milijuna.

Pritom se Hrvatska po broju smrti i oboljenja od kardiovaskularnih bolesti nalazi tamo gdje su razvijene članice EU-a bile prije 20 godina, a kardiovaskularne bolesti godišnje sudjeluju s oko 45 posto u ukupnom mortalitetu u našoj zemlji.

O prevenciji i liječenju kardiovaskularnih bolesti, ali i o sportskoj medicini i medicini životnog stila, razgovaramo danas u Studiju 20A s prof. dr. Viktorom Peršićem, ravnateljem Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju bolesti srca, pluća i reumatizma Thalassotherapia Opatija.

“Čini mi se da smo sada i u prilici i u vremenu da nešto pokrenmo po pitanju prevencije kardiovaskularnih bolesti. Nije to samo problem Hrvatske. Problem je to EU, koja je ove godine projicirala broj ljudi starijih od 65 godina u razdoblju do 2040. i uhvatili se za glavu, s obzirom na trendove koji su prisutni u kardiovaskularnoj medicini. Imaju stručni “impact”, ali imaju i ekonomski. To je ogromno opterećenje društva.

Napravili su koncept za kardiovaskularno zdravlje EU u kojem se zapravo očekuje od svih članica da naprave svoje nacionalne programe za prevenciju. To je dobra polazišna osnova, a vidimo i da Ministarstvo zdravstva želi s nama ući u zajedničku borbu protiv bolesti koja zapravo u Hrvatskoj odnosi najviše ljudskih života. U brojkama je to ove godine bilo 22.958.

Trendovi nam nisu dobri. Numerički su neko vrijeme bili perspektivni, ali korona nam je donijela da su nam statističke brojke u porastu. Nacionalni program može donijeti dodanu vrijednost u svim našim naporima u kardiovaskularnoj prevenciji.

Nameće se pitanje zašto smo mi lošiji, što to ne radimo dobro, koji su čimbenici rizika koji nas osobito opterećuju? Svi znamo da su Hrvati prvaci u debljini, da je taj broj u stalnom porastu.

Inače je to najlošije tretiran javnozdravstveni problem u svijetu. S druge strane pušenje je problem u Hrvatskoj. Primjerice, susjedna Slovenija ne spada u visokorizičnu zemlju kao što smo mi, oni su već u razini srednjeg rizika. Vjerujem da se brojke koje želimo objasniti kriju upravo u tome.

Inače je 75% kroničnih bolesti povezano s 4 čimbenika rizika: loš odabir hrane, stres, pušenje i tjelesna neaktivnost. Kad bi bili u tome uspješniji, vjerojatno bi brojke bile manje. Nacionalni plan bi trebao pomoći u stvaranju okvira. To je ono što mi očekujemo i vjerujemo da smo na dobrom putu”, rekao je dr. Peršić na početku razgovora.

Specijalna bolnica Thalassotherapia Opatija ove godine obilježava 65 godina rada na prevenciji kardiovaskularnih bolesti, a akutno liječenje ovih bolesti zadnjih nekoliko desetljeća bilježi velik uspjeh. Inventivne i neinvazivne metode su brojne, pa i sama Thalassotherapia je postala centar koji se bavi intervencijskom kardiologijom. Odakle je uopće potreba za razvijanjem tog segmenta, kad i u obližnjem KBC-u Rijeka djeluje jedan od najvećih takvih centara u zemlji?

Thalassotherapia Opatija je od 1957. u funkciji kardiovaskularnoj zdravlja. Ona je uvijek bila poznata po inovativnosti. Nevjerojatno je koliko je napretka ostvareno u kardiovaskularnoj medicini u proteklih 10 godina, od liječenja i pristupa bolestima koje rješavamo na moderan način.

Danas se srčani zalistak može implantirati bez otvaranja grudnog koša, da ne spominjem intervencijsku kardiologiju koja je spasila brojne ljudske živote, do posebnih uređaja koje koristimo u mehaničkoj potpori srci. Genetika je dobila novo područje, novu otvorenost, danas genetske panele možemo dobiti za svega 200 eura. Da ne govorimo o biosenzorima, o artificijelnoj inteligenciji… danas je vrijeme revolucije, od tehnološke, slikovne, pohrane podataka, bez takvih alata danas nema moderne kardiologije.

Razvijate se i u smjeru sportske medicine. Uostalom sjedište ste Katedre za rehabilitacijsku i sportsku medicinu Medicinskog fakulteta u Rijeci. Imate znanstvene projekte u tom području. Profesionalni sportaši, primjerice, kod vas obavljaju pripreme i vaši su ambasadori sporta. Upisali ste i prvu generaciju poslijediplomskog studija sportske i rehabilitacijske medicine, koja nije samo za liječnike već i za, primjerice, kineziologe. Uskoro izdajete i istoimeni sveučilišni udžbenik. Izgleda da je sportska medicina danas puno veća od neke male niše. Što ona danas predstavlja za profesionalni sport, a što istovremeno može ponuditi znanosti?

Obično razgovaramo o sportskoj medicini onda kad se desi neki incident na terenu. To je trenutak kada milijuni ljudi gledaju iznenadnu srčanu smrt i postavljaju pitanja tko je kriv, kako se to moglo dogoditi, tko je dao takvom sportašu dozvolu? Naravno da je proizvod svega toga imperativ preventivnih zahtjeva koje imamo u tom području. Danas to radimo organizirano, stvorili smo studij, učimo one koji će biti daljnji edukatori.

Vjerujemo da je to dobar organizacijski put za jedan tako važan segment. Imamo iskustva, zaista, s mnogobrojnim i vrhunskim sportašima, ali vrijedi spomenuti i regionalna i lokalna iskustva koja imamo. Ostvarujemo jako dobru suradnju sa Sportskim savezom Opatije, koji godinama ima program za svoje sportaše i nama se nikad nije desila incidentna situacija, vjerujem i zbog ovakvog pristupa koji imamo.

Danas je vrhunski sport životni stil, to je način života u kojem mi sportašima moramo dati sigurnost obavljanja onoga čime se žele baviti, ponekad su tu u pitanju i ekstremni sportovi. S druge strane trebamo im pomoći, to je fiziologija tjelesne aktivnosti koja im daje preporuku kako naše rezultate koje ostvarujemo na funkcionalnim testovima mogu implementirati u praksu, kako bi im rezultat bio što bolji.

To je suradnja s trenerima, sa sportašima direktno, a onda kad se ozlijede moramo im dati priliku da se rehabilitacijom što prije vrate. Kada imaju trening kampove, moramo im pomoći kako da se rekuperiraju da ne čine veću štetu nego korist u takvim trenucima. Sve su to elementi koje i znanstveno istražujemo i tražimo nove elemente u svim tim područjima, od rehabilitacije do rekuperacije i znanosti u vrhunskom sportu.

Možda je prilika reći da smo zajedno s kolegama iz Rijeke u znanstvenom projektu koji koristi baromedicinu kao element rekuperacije takvih sportaša. Zajedno smo izmjerili prve laboratorijske parametre na 110 metara ispod mora.

U svom programu za ovo mandatno razdoblje na čelu opatijske Thalassotherapije posebno ste istaknuli projekt budućeg centra preventivne i integrativne medicine koji bi se prostirao na 1.200 četvornih metara i za koji već imate građevinsku dozvolu. O čemu je tu točno riječ i kada bi počeli radovi?

Nedavno je izašao EU natječaj preko Ministarstva turizma na koji se spremamo konkurirati, a vrijeme odgovora je do veljače. Projekt bi trebao integrirati sva naša znanja iz područja sporta, prevencije, estetske medicine na jednom mjestu. Medicina životnog stila trebala bi naći svoj kutak koji je u pravom smislu i na najbolji način isporučen našim korisnicima usluga.

Pronašli smo dobra rješenja, vjerujemo da ćemo pobijediti, ali ako ne uvijek ćemo naći načina kako da taj centar nominiramo na nešto drugo na što ćemo biti u prilici. Ovaj projekt je za ustanovu u razvojnom dijelu, a vjerujem i za grad i za regiju u kojoj radimo i živimo vrlo važan.

Koja je vrijednost tog projekta?

Sve zajedno što planiramo nominirati je aproksimativne vrijednosti oko 50 milijuna kuna.

Čini se nekako da zadnjih godina vi preokrećete koncept Thalassotherapije od liječenja bolesti i rehabilitacije prema promociji zdravog načina života. Sada ste spomenuli medicinu životnog stila, što bi to konkretno bilo?

U pravu ste, mi trebamo promovirati one javnozdravstvene vrijednosti koje traže vrijeme da bi dobile rezultate. Prevencija i životni stil je nešto što je neobično važno, a nema je bez adekvatnog zdravstvenog ponašanja. Ono što zovemo “healthcare” tu pomaže tek s 10%. Tek tada možemo smanjiti brojke mortaliteta o kojima smo pričali na početku.

Kad se govori o zdravom načinu života, često se govori o ulaganju puno vremena i novca. Stječe se dojam da zdrav život košta. Može li se danas svatko priuštiti zdrav život?

Svatko može uspjeti u tome, bez obzira na dubinu novčanika kojom raspolaže. Neke vrijednosti smo pokazali da se mogu izvesti i bez velikog troška, čak možda i uštedimo. Kaže jedna studija, postavlja se pitanje što možemo učiniti sebi sami za zdravlje, koje su to dvije komponente koje možemo spojiti, a da smanjimo smrtnost?

To su pušenje i tjelesna aktivnost. Ako prekinete s pušenjem, to će vas koštati manje, a tjelesna aktivnost je besplatna, ne traži teretanu i fitness centar u kojem moraš plaćati članarinu. Imamo predivan kraj u kojem se na fantastičan način možete baviti tjelesnom aktivnošću.

Govorite o predivnom kraju. Jedan ste od začetnika Klastera zdravstvenog turizma Kvarnera. Kod nas se dosta govori o zdravstvenom turizmu, no po pitanju prepoznatljivosti na inozemnom tržištu još dijelom zaostajemo za zemljama u okruženju. Što naša regija može ponuditi i učiniti da bi se približila onim europskim zemljama koje se ubrajaju u europske lidere kad je riječ o zdravstvenom turizmu?

Mi već i činimo kao regija, mislim da je PGŽ i možda i najviše prepoznata u Hrvatskoj po udjelu u zdravstvenom turizmu. Za dentalnu medicinu znamo već godinama da je našla svoje mjesto na karti, ona je zaista vrh u tome. Znamo da u našim većim centrima prođe oko 80.000 Talijana na godišnjoj razini.

To su velike brojke. Mi kao ustanova imamo dosta dugo razvijene internacionalne programe, ne u tolikom obimu, ali neki su od 1961. godine prisutni na ovoj sceni, kao što je program s Austrijom. Tu je i Norveška, imali smo i sa Švedskom slične programe. No, i na individualnoj razini imamo svakim danom sve veći broj onih koji dolaze tražiti zdravlje u ovo područje. Kao ustanova, sudjelujemo s 20% u tržišnom djelovanju.

Naravno, korona je malo poremetila naše planove, ali stvari se vraćaju u normalu i vjerujem da će uskoro biti opet na razini 2019. Da ne govorimo o susjedstvu našem, ortopedskim klinikama, estetskoj medicini… vjerujem da nam vrijeme koje dolazi ide na ruku, zbog toga što je po pitanju motivacije odabira destinacije zdravstveni turizam visoko danas na ljestvici. Trendovi su prema gore, a ne prema dole.

Nalazite se u turističkoj Opatiji. Kakva je suradnja s hotelijerima po tom pitanju?

S hotelijerima smo dobro surađivali. Oni imaju nešto što mi nemamo, a mi imamo nešto što oni nemaju. Nama Thalassotherapija ima 260 postelja, od kojih je velik dio ugovoren s HZZO-om. Tu se liječe naši osiguranici, a za tržišno djelovanje uvijek trebamo krevet više. Spoj regionalnih hotelijera i zdravstvene ustanove bio bi poželjan i dobar.

Tim putem smo sad nastavili s našim partnerima, LRH, krećemo prema inozemnim tržištima upravo u području medicine životnog stila. Prvi rezultati su već ovdje i vjerujem da će uz dobru suradnju to biti dobar posao.

Thalassotherapia je županijska bolnica, ali dio svojih usluga nudi na tržištu. Koliko je pandemija na vas utjecala po tom pitanju?

U sektoru specijalnih bolnica najviše su stradale one koje su imale najveći volumen kreveta i personala. Mi smo danas već na startnoj nuli što se tiče dugova, uz pomoć našeg osnivača. Bez PGŽ određene se stvari ne bi ni desile. Nailazimo na pomoć i super suradnju, ne samo kad je teško, nego i onda kad treba razvijati nove stvari.

Što očekujete od novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koji je u jednom prijedlogu specijalne bolnice poput vas planirao centralizirati, odnosno staviti pod državnu kapu?

Načelno sam sam imao priliku čitati nekoliko reformi. Suštinski su one uvijek bile dobre, na papiru su uvijek imale sjajne zamisli. No velik je put od onoga gdje jesmo, a gdje bi htjeli biti. Uvijek je pitanje kako ćemo provesti neke zamisli koje na papiru izgledaju dobro: helikoptersku službu, novitete, želju za prevencijom itd. Međutim, trebamo naći načina, malo društvene flekibilnosti i zajedništva da učinimo dobru stvar.

Što se tiče vašeg pitanja, mislim da je tu zdrav razum prevladao i da se na testu snage argumenata, i preko udruge poslodavaca u zdravstvu koja radi odličan posao i stvara argumentirano ozračje za određene teme, zapravo se od tog plana da se specijalne bolnice centraliziraju se odustalo. Logika je bila takva da specijalne bolnice nikad nisu ni činile značajan udio u zdravstvenom dugu, koji je danas golem.

Mislim da je svega 1% bilo u vremenu prije korone, a 75% duga činili su KB-ovi i KBC-ovi, dok ostatak otpada na opće bolnice. Pitanje koje se nameće jest što smo mi u prošlosti uopće dobili spajanjem i centralizacijom. Prošlost nam govori da to nikad nije bilo najbolje. Ostavimo prostora onima koji o tome promišljaju danas da imaju određene argumente da to učine.

Mogu li javne zdravstvene ustanove pozitivno poslovati? Je li možda i vaš primjer, spoj djelovanja na tržištu i pomoći osnivača, u ovom slučaju Županije, idealan recept za pozitivno poslovanje?

Ne bih spomenuo samo Thalassotherapiju kao sustav, spomenuo bih regiju. OK, pandemija nije baš referentno vrijeme u kojem ćemo pričati o dugovima, znamo da je donijela nove probleme u funkcioniranju i svemu. No, u vrijeme prije korone ova je regija imala najpozitivnije zdravstvene sustave, o tome ste i vi svjedočili zajedno sa mnom.

Od Lovrana, preko KBC-a Rijeka do Thalassotherapije, mi smo svi imali dobro poslovanje. U nekim drugim sustavima reklo bi se da je to bilo poslovanje s unaprijed očekivanim i ukalkuliranim minusom. Borba za te stvari je, naravno, vječita borba i nije počela jučer, nego prije 20 godina.

Može li i treba li biti bolje? Da! Možda je dobro pitanje ako mi možemo zašto ne bi i drugi? Na njima je.

Thalassotherapia ima oko 260 zaposlenih. Vi ste dosta poželjan poslodavac kad je riječ o medicinskom kadru, što danas baš i nije svugdje slučaj u zdravstvenim ustanovama. Koji je po vama razlog da mladi liječnici, ali i ostali zdravstveni profesionalci biraju baš vas i na taj način ostaju u našem zdravstvenom sustavu?

Nedavno, na obilježavanju 65. godišnjice spomenuo sam riječ koju često moji profesori koji su me učili ponavljaju, pa ju eto zato i ja spominjem, a danas ju jako dobro razumijem. To je da je sveto trojstvo izvrsnosti kad imaš spoj edukacije, znanosti i struke. To stvara pozitivnu atmosferu i mogućnost za izvrsnost.

To je nešto što ljudi žele, nikad nije motiv odlaska na određeno mjesto isključivo novac, niti je jedini motiv odlaska iz zemlje novac. Uvijek je tu pitanje organizacije sustava, odnosa prema ljudima, prema edukaciji, prema svemu onome što njima treba da bi imali zdravo stručno, znanstveno i edukativno okruženje. Možda smo u tome postigli uspjeh i možda je to jedan od razloga.