Foto Vedran Karuza
Dio ovog tunelskog kompleksa služio je kao jedno od skloništa u nekadašnjoj rafineriji, a najvjerojatnije je iskopan za talijanske vladavine
povezane vijesti
Da je Rijeka premrežena tunelima i bunkerima koje su, uglavnom tijekom dvadesetog stoljeća, bušile, kopale i gradile razne vojske koje su vladale gradom, odavno je poznata činjenica.
S jednom ekipom entuzijasta, sastavljenom od predstavnika Speleološke udruge Estavela, Konzervatorskog odjela u Rijeci, Hrvatskih cesta te izvođača radova na gradilištu državne DC 403, naša se novinarska ekipa spustila u tunele ispod trase buduće ceste, na području nekadašnje Inine Rafinerije nafte Mlaka, u neposrednoj blizini južnog portala tunela Podmurvice, čija je gradnja u tijeku.
U spuštanju u tunele sudjelovali su Martin Abramović iz Hrvatskih cesta koji je cijelu priču i pokrenuo, inženjeri Suad Julardžija iz tvrtke EuroAsfalt koja gradi tunel Podmurvice na cesti DC 403 i Nikola Šegedin iz IGH, Speleolozi iz Estevele – Ozren Milaković, Ivana Dujmović, Panagiotis Fotinos i Matteo Zausnig, konzervatorica Mia Rizner, a ekipi se pridružio i zamjenik riječkog gradonačelnika Marko Filipović, uz naravno, novinarsku ekipu Novog lista.
Rafinerijsko sklonište
– Po onome što znamo, a informacija o ovom tunelu imamo vrlo malo, najvjerojatnije je iskopan za talijanske vladavine, a moguće da je kasnije i proširivan, iako ne znamo pouzdano do kuda pojedini ogranci idu, objasnila nam je Rizner.
Inače, dio ovog tunelskog kompleksa služio je kao jedno od skloništa u nekadašnjoj rafineriji.
Kada smo se spustili, ulazimo u dio koji je vjerojatno bio središnji dio tunela, odnosno skloništa, tunel visok pet-šest metara i širok desetak, u kojemu se nalazi tek jedna velika prazna metalna škrinja, nekoliko stolica i komadi metala razasuti po podu.
Iz ovog dijela probijena su dva manja prolaza koji vode prema paralelno iskopanom tunelu, u kojemu se nalazi vjerojatno najatraktivniji dio kompleksa – kaverna na koju su kopači tunela vjerojatno slučajno naišli.
U paralelnom tunelu, koji je puno niži od glavnog, tlo je gotovo potpuno prekriveno vodom, a na krajevima je gola stijena. S druge strane glavnog tunela uređeni, obzidani prolazi vode prema još jednom većem tunelu koji ide paralelno s glavnim.
Na zidovima tog prolaza vide se ostaci metalnih nosača za koji nam inženjeri u pratnji kažu kako su najvjerojatnije nosili klupe ili krevete za smještaj vojske, odnosno radnika rafinerije, u slučaju opasnosti od bombardiranja.
Nitko nije razočaran
U tunelu koji je najbliže rafineriji ima čak i prirodnog svjetla, jer su na jednom njegovom kraju velika rešetkasta vrata zatvorena lokotom, u blizini kojih je smješten niz wc-a i umivaonika.
Na drugom kraju istog tunela je spremište, također pod lokotom, u kome su još vide deseci lopata i sklopivih ležajeva. Ostatak tunela je uglavnom prazan, osim ponekog komada neprepoznatljivog metala.
Tuneli su se ipak pokazali znatno kraćima od pretpostavki koje su govorile da neki ogranci možda sežu i do Podmurvica ili Škurinja, no nitko nije bio razočaran. Čak ni speleolozi koji su došli pod “punom ratnom spremom”.
– Ne, nema mjesta razočaranju. Tako je to u speleologiji, zaključio je Milaković.
Opširnije u tiskanom izdanju Novog lista u srijedu 17. veljače 2020.
