RIJEKA – Mladi su jako potrebni osjećaja da pripadaju i da imaju svoje mjesto. I da ih netko sluša. Ako im mi to omogućimo, Bogu hvala, reći će nam uvodno Filip Polegubić, jedan od voditelja »Vid formacije« parafrazirajući zapravo staru maksimu da »čovjek nije otok«, odnosno da je čovjek ponajprije biće susreta.

Naravno, postavlja se i vrhunaravno pitanje smisla. Kamo mladi čovjek ide i čemu stremi? Kako bi ponudio odgovor na ta pitanja, riječki svećenik Ivan Seletković prije tri godine bacio je bubu u uho nekolicini zrelijih mladih ljudi što se okupljaju u riječkoj Crkvi.

Sažeto, ali intenzivno

Želja mu je bila mladima ponuditi mjesto gdje će moći pitati sve što ih zanima, ali i poučiti ih, osposobiti da budu aktivni, i u Crkvi i u društvu. Na njegov poziv odazvali su se Filip Polegubić, Dario Perković, Ana Marija Antunović i Pia Karla Maly Galzigna Čičak, kao voditelji formacije.

Godinu su dana osmišljavali formaciju i odlučili su se za pristup koji možemo nazvati »sažeto, ali intenzivno«, pa tako okupljaju petnaestak mladih, od 16 do 30 godina, otprilike jednom mjesečno u Riječkoj bogosloviji, od petka do nedjelje, i nastoje ih poučiti kako da postanu bolja verzije sebe, otkriju svoje talente i vide na koji ih način mogu najbolje upotrijebiti kako bi doprinosili Crkvi i društvu. Formaciju organizira Ured za pastoral mladih Riječke nadbiskupije.

U međuvremenu je Ivan Seletković otišao na studij u Rim, a zamijenio ga je svećenik Laurent Kružić, novi studentski kapelan i povjerenik za mlade u riječkoj Crkvi, što se lani vratio iz Rima, doktoriravši na temu vjere i identiteta. Prvi je dio ciklusa formacije održan prošle jeseni, a drugi je upravo u tijeku i potrajat će do ljeta, tako da smo ih »uhvatili« u pravo vrijeme. Formaciju su podijelili u četiri modula.

– Prvi modul je osobni razvoj, drugi je duhovna dimenzija čovjeka, treći socijalni nauk Crkve, uloga kršćanina u društvu, dok se u zadnjem modulu »bruse« konkretne vještine, na primjer, u organizaciji, vođenju susreta, različitim oblicima rada s ljudima i slično, govori nam Polegubić.

Kombinirani rad

Na formaciji okupljaju petnaest sudionika što je, kažu, limit da bi grupa mogla funkcionirati. U prošlom ciklusu uglavnom su polaznici bili studenti i radnička mladež, a ovoga puta priključili su se i srednjoškolci pa je bio izazov kako različitim dobima u isto vrijeme pristupiti. No, kako je Polegubić pedagog, Ana Marija Antunović profesorica hrvatskog i informatike, Dario Perković profesor vjeronauka, a Pia Karla Maly Galzigna Čičak studentica viših godina Učiteljskog fakulteta i razredne nastave, brzo je sve sjelo na mjesto.

Foto Riječka nadbiskupija

– Kombiniramo individualni rad, rad u paru i u grupi te polaznici dobiju zadatke, što može ići od opisivanja svojih dobrih i loših strana, kako bi ih postali svjesni, pa do promišljanja o vrlo konkretnim pitanjima u životu, a mi voditelji smo tu da ih usmjeravamo, ali i odgovaramo na njihova pitanja, kaže Pia Karla Maly Galzigna Čičak.

Laurent Kružić podcrtava da je uglavnom riječ o mladima koji su već aktivni u svojoj župi ili u nekoj katoličkoj zajednici ili u Centru za mlade »Miroslav Bulešić«. Tako da je cilj one koji su »tu« dodatno osposobiti i pomoći im da na tom putu i ostanu. A što mlade zanima?

– Pitanja su šarolika, od teologije do prakse, sakramentalnog života, pitanja o pozivu, razlučivanju vlastitog poziva na brak ili na svećenički ili redovnički život. Gradnja identiteta, što sam i tko sam i gdje pripadam. Ali i šire, od funkcioniranja Crkve pa do društvenog doprinosa, kaže nam Kružić.

Koji je dakle cilj »Vid formacije« pitamo dalje. Ima li tu želje da se usmjeri uključene mlade u neki konkretni cilj ili je naglasak na osobnom razvoju?

Nema »naloga«

Ana Marija Antunović reći će kako se formalno od sudionika ništa ne očekuje nakon dovršetka formacije.

– Nisu dobili nikakav »nalog«. To je osobna i duhovna formacija, ali kako su svi već negdje aktivni, sigurno da se veselimo što će biti promjena nabolje u društvu. Ako su i manje aktivni, nudimo im da se uključe u programe u riječkoj Crkvi, gdje vidimo da svojim talentima mogu pridonijeti, od rada sa siromašnima do aktivnosti u župama, animiranju svetih misa, kaže Ana Marija Antunović.

Dario Perković prisnažit će da ga raduje vidjeti mladost koja je zainteresirana, koja želi biti sol zemlje.

– Nisu dangube. Baš ih je lijepo vidjeti, jer i danas se, kao i uvijek u prošlosti, često isticalo da su mladi ovakvi ili onakvi. No, mladi s kojima radimo nam daju potpuno drukčiju sliku, baš su jako dobro potkovani, željni su, hoće doprinositi, i budućnost u kojoj će oni sudjelovati i koju će formirati s njima izgleda svijetlo, kaže Perković.

Voditelji ističu i veliku podršku Riječke nadbiskupije i nadbiskupa Mate Uzinića, a zahvaljuju i Riječkoj bogosloviji koja im ustupa prostor na korištenje. Također, preporučili su formaciju u molitvene nakane svim zatvorenim ženskim redovničkim zajednicama u Hrvatskoj, a utječu se i Edith Stein – sv. Tereziji Benedikti od Križa.

– Da mole za mlade Riječke nadbiskupije i ovaj projekt. Jer, bez molitve i Božje pomoći, ne bi ovoga projekta ni bilo, govore nam.

Formacija kao izazov

Marija Antunović, studentica sanitarnog inženjerstva u Rijeci, formaciju vidi kao izazov.

– Htjela sam se prijaviti i prošle godine, no nisam se još osjećala spremnom. Ove godine kad sam čula vijest da se prijave ponovo otvaraju, osjetila sam poziv da se odvažim. Osjetila sam da mogu izaći iz svoje zone komfora, naučiti nešto novo i primiti nešto dobro, govori nam Maria Antunović, koja je i prije Vid formacije bila aktivna u Dominikanskoj mladeži i Centru za mlade »Miroslav Bulešić«.

Ime Blaža Matića bit će poznato košarkaškim kibicima. Profesionalni košarkaš u KK-u Kvarner, također se odlučio na Vid formaciju, a aktivan je i župi sv. Mateja na Viškovu kao animator.

– Tamo radim s mladima i krizmanicima, razgovarajući sa svećenikom Josipom Pendeom došli smo do zaključka da bi bilo dobro da se prijavim na formaciju, što sam i učinio. Smatrao je da je ovo nešto u čemu bih se ja pronašao, kaže nam Blaž.

Dodaje da to nije samo da bi plodonosnije radio s mladima u župi, već Vid formaciju vidi i kao priliku za osobni razvoj. Dok je igrao košarku, studirao je na Pomorskom fakultetu, no na kraju je odlučio da neće slijediti ni jednu od te dvije srasti, već je odabrao – novinarstvo.

– Nadam se da ću iduće akademske godine upisati novinarstvo u Zagrebu, zaključuje.