VELIKA INVESTICIJA! Riječka tvrtka A-Z ulaganja u Istri podiže farmu, evo čime će se baviti

Tvrtka A-Z Ulaganja je za kupnju Genetskog centra ponudila 700 tisuća eura / Snimio Mateo LEVAK

Riječka A-Z ulaganja, tvrtka u vlasništvu Manšpeda, preuzima Genetski centar u Buzetu i namjerava u njemu podignuti farmu za uzgoj svinja te postati partner istarskim pršutarima i proizvođačima drugih suhomesnatih proizvoda ili mesnih prerađevina, njihova pouzdana, kontrolirana i kvalitetna sirovinska baza

povezane vijesti

Najbolji hrvatski pršut je – s Krka: “Mi smo vam između istarskog i dalmatinskog pršuta”
Održan Otvoreni kup Hrvatske u rezanju pršuta za novinare, najbolja ekipa HRT-a Radija Rijeke
Vjekoslav Žužić u rodnom Vrhu proizvodi najbolji pršut u Hrvatskoj: ‘Tajna je u receptu mojih predaka

Vijest da riječka A-Z ulaganja, u cijelosti u vlasništvu Manšpeda, ugledne tvrtke kojoj su do sada u fouksu poslovanja bili kamionska špedicija i benzinske crpke Adria Oil, preuzima Genetski centar Buzet smješten nedaleko Gornje Nugle, odnosno Roča imala je silno jaki odjek u javnosti. Razloga je nekoliko i ne zna se koji izaziva više upitnika. Manšpedu je, naime, namjera u tom centru, koji s kratkim periodom od nekoliko godina u kojem ga je neuspješno preuzeo Stjepan Fiolić, propada praktično od kad je napravljen, 1994. godine. Drugim riječima, njegova su vrijednost lokacija i infrastruktura, dok su izgrađeni objekti totalno devastirani i praktično bezvrijedni.
Kao drugo čuđenje javlja se podatak kako Manšped na tom prostoru što se nalazi na samom dodiru sive i bijele Istre, šireg buzetskog kraja i Ćićarije planira podignuti farmu za uzgoj – svinja. Svinja? Pa zar nije taj posao u Hrvatskoj totalno neisplativ, zar se itko u svinjogojstvu može boriti primjerice s Mađarima ili Nizozemcima, prva je reakcija na iskazane poljoprivredne namjere te tvrtke. No, kad se samo malo bolje razmisli, nakana Manšpeda je – fantastična.

Strateška okosnica

Istarski pršut je, naime, delicija koja postiže odličnu cijenu na tržištu, jako je tražen, prema nekim podacima troši ga se do 100 tisuća komada godišnje, a količine sirovine koje dolaze iz Istre su zanemarive. Bile bi možda i bolje, no s obzirom da je većina urbanističkih planova Istre dala prednost turističkoj izgradnji, vilama i apartmanima, nikako ne stočarskoj proizvodnji, pozicije na kojim bi se organizirale veće svinjogojske farme su – nestale. Osim zaboravljenog Genetskog centra na rubu Ćićarije, istina zamišljenom za uzgoj ovaca i koza, ne svinja, no farma je – farma. Manšped, točnije vlasnik Željko Mandarić i njegov stručni tim detaljno su analizirali sve pojedinosti povezane s Genetskim centrom i krenule u preuzimanje. Istina, pojavljuje se u taj čas i sveprisutni Danko Končar, no kako sada stvari stoje, a takvima bi morale i ostati, Manšped je ipak u značajnoj prednosti.

Željko Mandarić / Foto RATKO MAVAR

S obzirom na to da ta tvrtka svega čega se dotakne pretvara u profitabilnu djelatnost, je li zaboravljenoj investiciji staroj nešto manje od trideset godina konačno – svanulo? Odgovore na sva ta mnogobrojna pitanja potražili smo direktno od vlasnika, Željka Mandarića.

Je li vaša investicija pretvaranja Genetskog centra nedaleko Buzeta u značajnu svinjogojsku farmu inicirana aktualnom ukrajinskom krizom koja je izazvala velike poremećaje u opskrbi i cijenama hrane ili je to plod dugogodišnjeg promišljanja okretanja i prema poljoprivrednoj proizvodnji?
– Sama ideja nije potaknuta ratom u Ukrajini, već se stvorila unazad tri ili četiri godine.
Vizija izgradnje svinjogojske farme na lokalitetu nekadašnjeg Genetskog centra Buzet bazirana je na najsuvremenijoj tehnologiji proizvodnje svježeg mesa kao sirovine za visokokalitetne suhomesnate proizvode po kojima je Istra tradicionalno poznata, a u zadnjih tridesetak godina ovi su proizvodi postali pravi istarski brend prepoznat širom Europe. U Istri se snažno profilirala proizvodnja trajnog suhomesnatog proizvoda poznatog pod oznakom izvornosti »istarski pršut«. Istarskim pršutom smatra se pršut proizveden u dijelu područja istarskog poluotoka, a same svinje mogu biti oprasene i tovljene i izvan Istre, konkretno u Primorsko-goranskoj, Karlovačkoj, Sisačko-moslavačkoj, Zagrebačkoj, Bjelovarsko-bilogorskoj i Koprivničko-križevačkoj županiji. Ovo zato što Istra dosad nije imala dovoljno vlastitih proizvođačkih kapaciteta. A da bi istarski pršut postao zaista u potpunosti istarski, »istarske« trebaju biti i svinje od kojih se proizvodi, dakle oprasene i tovljene u Istri. Pogoni poznati kao Genetski centar Buzet pružaju sve uvjete upravo za to. Naravno, istarski pršut nije jedini proizvod za koji planiramo proizvoditi sirovinu, ali svakako jest strateška okosnica budućeg pogona. Stoga se kupnja ovih pogona savršeno uklopila u naše dugoročne razvojne planove koji između ostalog uključuju i značajna ulaganja u brojne proizvođačke i prerađivačke djelatnosti.

Ni mnogo, ni malo

Tvrtka A-Z Ulaganja je za kupnju Genetskog centra ponudila 700 tisuća eura, Danko Končar 40 tisuća eura manje. Kad je izgrađen, a gradnja je trajala od 1990. do 1994. godine, Genetski centar je isporučio račun – 25 milijuna maraka što bi danas, kako su izračunali ekonomski analitičari, bila vrijednost analogna 30 milijuna eura, odnosno na tom objektu izgubljeno 29,3 milijuna eura. I danas su na lokalitetu Gornja Nugla, mjestu udaljenom nekoliko kilometara od Roča u smjeru Sluma, 24 totalno devastirana, bezvrijedna objekta. Površina koju će dobiti novi vlasnik je nešto manja od 80 tisuća »kvadrata«, drugim riječima četvorni metar se prodaje po 8,75 eura. Ni mnogo ni malo. Mnogo jer je uistinu riječ o prostoru na kojem treba nemalo potrošiti da bi se uopće došlo do momenta s kojeg se može krenuti u novu izgradnju, malo jer na dislociranoj lokaciji postoji većina najvažnijih infrastrukturnih elemenata – struja, voda, cesta. Vrijednost je svakako i dozvola da se jedna takva farma smije graditi što je, kako smo istaknuli, na istarskom prostoru poprilična rijetkost.

Korak po korak

Hrvatska je ekstremno okrenuta uvozu hrane, pa tako i svinjskog mesa. S druge strane imamo nekoliko zaštićenih vrsta pršuta za kojima vlada velika potražnja. Vaša je investicija u tom smislu višestruko korisna jer konačno se događa da će istarski pršut u značajnijoj mjeri biti proizveden od svinja uzgojenih u Istri, što danas ni u kom slučaju nije praksa.
– Istra obiluje proizvođačima vrhunskih prehrambenih proizvoda. Istarska vina, tartufi, maslinovo ulje, rakije, meso boškarina te brojni drugi proizvodi napravili su pravi mali bum kako u pogledu kvalitete, tako i u pogledu tržišnog pozicioniranja. Jedan od najsjajnijih primjera su suhomesnati proizvodi, istarske kobasice i naravno istarski pršut. Ali značajnije proizvodnje svinja u Istri dosada nije bilo. A svinje su najplodnije od svih domaćih životinja. Rasplodne krmače mogu biti u procesu prašenja oko 8 godina i za taj period mogu dati do 20 legla. Široj javnosti malo je poznato da postoji nekoliko autohtonih pasmina u Hrvatskoj od kojih su najzastupljenije crna slavonska, banijska šara, turopoljska, landras. Turopoljska potječe još od od 6. stoljeća, a najprisutnija je u Posavskoj regiji na području između rijeka Save i Kupe. Uzgoj ove pasmine u posljednjem je desetljeću ponešto smanjen ponajviše zbog zahtjevnijeg procesa proizvodnje i smanjenih mogućnost plasmana na tržišta. Banijska šara poznatija u narodu kao Fajferica uspješno se uzgaja na otvorenom jer relativno dobro iskorištava niskokvalitetna krmiva. Meso ove pasmine izvanredno za proizvodnju suhomesnatih proizvoda. Landras je najbrojnija pasmina svinje kako u Hrvatskoj tako i u svijetu. Ova pasmina nastala je križanjem domaćih svinja s velikim jokširom. Da bi finalni proizvod bio kvalitetan, kvalitetu je potrebno osigurati kroz cijeli proces. Isto je i s izvornošću. Naša vizija je da istarski pršut bude ne samo proizveden u Istri nego proizveden u Istri od »istarske svinje«, dakle svinje oprasene i tovljene odnosno othranjene u Istri.

Foto DUŠKO MARUŠIĆ/PIXSELL

Kajin: Ovo je spasonosna investicija

Potpuno zaboravljeni Genetski centar, ne pamtimo da ga je itko spominjao čak ni u »razigranim« predizbornim kampanjama, opet je Buzet na čijem se čelu nalazi jedan od najpoznatijih istarskih političara Damir Kajin vratila u središte zanimanja hrvatske javnosti. Jer vraćati u igru domaće stočarstvo uistinu je – senzacionalna vijest. U zemlji u kojoj je kad je u pitanju poljoprivreda sve »nemoguće«, saznati da postoji investitor koji želi uložiti milijune eura u takvu proizvodnju uistinu je – neobično. U čitavoj priči najradosniji je – gradonačelnik Kajin. Dobiti takvu investiciju od strane domaćeg ulagača, pa koji političar to ne bi volio!
– Uz Mandarića ponudu je poslao i Končar, no A-Z Ulaganja je izdašnji, k tome ima odlično razrađeni plan, i to u svim segmentima. Jako nas veseli da će se propali i zaboravljeni Genetski centar prometnuti u snažnog proizvođača sirovina od kojih nastaje Istarski pršut, točnije da će u kasnijoj fazi u cijelosti zadovoljiti današnje potrebe. K tome, sve se uklapa i u naše razvojne planove, pojašnjava nam Kajin.
Ono što je također neizbježni dio ove priče, susjedna je Ćićarija. Riječ je o apsolutno stočarskom kraju koji je pred potpunim izumiranjem, barem kad je riječ o području pod ingerencijom općine Lanišće, jer je u matuljskom dijelu Ćićarije situacija nemjerljivo bolja.

– Gledajte, danas vam općina Lanišće ima nešto više od 270 stanovnika. Da, dobro ste čuli i sasvim je realno da joj prijeti izumiranje. Pokretanje Genetskog centra moglo bi i po tu općinu imati dalekosežne kvalitetne posljedice tako da se Mandarićeva investicija uistinu može smatrati – spasonosnom.
No, što je s Dankom Končarom? I on se javio kao potencijalni preuzimatelj Genetskog centra.
– Ponajprije Mandarić je dao bolju ponudu. Kao drugo, osobna iskaznica Manšpeda je sjajna, sve njihove investicije su se pokazale vrlo isplativima, koliko nam je poznato riječ je o modernoj, socijalno osjetljivoj tvrtki, stoga nema ni jednog razloga da se ne veselimo dolasku te tvrtke i u Buzet, pojašnjava nam Kajin.
Pitanje koji mnogi postavljaju je i broj radnih mjesta koji će se otvoriti, no do trenutka pravnog preuzimanja tvrtke, takvi se podaci ne iznose. Mada, ne treba sumnjati da će buduća svinjogojska farma ne samo imati odlične posljedice za one koji budu u njoj direktno radili, više je no sigurno da će oko sebe širiti i koncentrične krugove koristi, primjerice dođe li do snažnijeg kooperantskog zamaha. O tome da će Istarski pršut konačno postati istarski – ne treba trošiti ni riječi.

Bude li išlo sve po planu, kad kreće proizvodnja?
– Pokretanje proizvodnje planirano je u nekoliko faza. Naime, da bi se postojeći kapaciteti prilagodili potrebama svinjogojstva potrebno je realizirati investicijsko ulaganje od otprilike osam milijuna eura. Plan je da taj inicijalni investicijski ciklus završimo u roku godine dana kada bi trebala krenuti i probna proizvodnja. Dovršetak ulaganja i ostvarenje punog kapaciteta proizvodnje planiramo realizirati sukcesivno u idućih par mjeseci, najkasnije do kraja godine. Osim kupnje nekretnina nekadašnjeg genetskog centra, investicijskim planom obuhvaćena je modernizacija i proširenje postojećih pogona, ulaganje u potrebne strojeve i opremu, zapošljavanje i edukaciju stručnih kadrova te troškovi probnog rada i postupnog podizanja proizvodnje do punog projektiranog kapaciteta. U prvoj fazi farmu će činiti 500 krmača s godišnjom proizvodnjom od desetak tisuća velikih svinja. Tovljenje će se isključivo obavljati na farmi kako bi mogli kontrolirati kompletan proces prehrane. Ako pričamo o pršutima, radi se o dvadeset tisuća svježih pršuta i dvadeset tisuća svježih plećki, što je ako sagledamo broj proizvedenih istarskih pršuta na godišnjoj razini još uvijek daleko ispod trenutnih potreba tržišta. Upravo zbog toga planirana je druga faza koja bi uključivala proširenje postojećih kapaciteta kako bi se u roku od tri do pet godina postigla proizvodnja koja bi u potpunosti zadovoljila potrebu proizvođača istarskog pršuta za svježim butovima. Konačni plan je 2.000 krmača ili prevedeno negdje oko 100 tisuća pršuta.Ostali dijelovi svinja plasirat će se prvenstveno na domaćem tržištu koje je trenutno većim dijelom pokriveno uvozom.

U prvoj fazi farmu će činiti 500 krmača s godišnjom proizvodnjom od desetak tisuća velikih svinja / Snimio Mateo LEVAK

Partneri, ne konkurenti

Možemo li nakon toga očekivati i vašu robnu marku, finalizaciju proizvodnje i samostalni nastup na tržištu?
– Mislite li na robnu marku finalnih suhomesnatih proizvoda odgovor je – ne. Naša namjera nije postati konkurent renomiranim istarskim pršutarima i proizvođačima drugih suhomesnatih proizvoda ili mesnih prerađevina, već postati njihov partner, njihova pouzdana, kontrolirana i kvalitetna sirovinska baza.
S obzirom na to da poljoprivreda nije do sada bila u fokusu Manšpeda, znači li ova investicija otvaranje smjera koji će se u budućnosti dodatno razvijati?
– Strateškim planom razvoja grupe za iduće desetogodišnje razdoblje definirali smo način realizacija naše poslovne vizije koja osim naših »core biznisa« odnosno transporta, logistike i trgovine naftnim derivatima uključuje i diverzifikaciju djelatnosti širenjem u proizvodne djelatnosti. Investirali smo u rafineriju biogoriva, proizvodnju betona, drvno-prerađivačku industriju te građevinu. Ulaganja u području stočarstva osiguranjem kvalitetne i geografski izvorne sirovine za proizvodnju visokokvalitetnog i tržišno izvrsno pozicioniranog istarskog pršuta sigurno je dobar korak u ostvarenju naše poslovne vizije.

Na lokalitetu Gornja Nugla, mjestu udaljenom nekoliko kilometara od Roča u smjeru Sluma, nalaze se 24 totalno devastirana objekta / Snimio Mateo LEVAK