Nesvakidašnji događaj u Općini Čavle zbio se u nedjelju u 11,30 sati na Trgu hrvatskih branitelja. Iako sivo, maglovito, kišno i podosta prohladno jutro nije mamilo na izlazak, sa svih su strana na parkiralište ispred Doma kulture počeli dolaziti ljudi u bijelim kapama “na kačket”.

Mići, veli, mladi stari, muški, ženske… A si Žeželići. Razlog ovom Žeželić skupu bila je uistinu nesvakidašnja ideja. Edo Žeželić odlučio je pozvati sve prezimenjake na zajedničko fotografiranje. Zašto, upitali smo ga.

Od 17. stoljeća

– Ovo ča se danas dogodilo, ja već let i let smišjan. Povijest me odvavik zanima, puno čitan okol toga, puno se čudin okol nje i mislin si kako su se judi prvo jako puno slikevali, a danas ti mobiteli, pa se zgubi i mobitel i slika…

Se se manje znamo i družimo. Ne znamo ni ki je ki, ni ča je ki. Smislil san da na slikanje dojdu si ki se prezivaju Žeželić. Ki to oteju, naravno, pa da načinimo jednu zajedničku sliku ka će ostat za povijest.

Neka se mladi upoznaju, stariji podruže, neka njin ostane zajednička slika z ke će jednoga dana neki ovakov kod ča san ja videt da su Žeželići, toga 2025. leta slikani, da ih je došlo, tuliko i tuliko…, priča nam začetnik ove neuobičajene ideje Edo Žeželić.

Dok se Žeželići slažu, pozdravljaju, upoznavaju, podsjećaju da se već poznaju, susreću nakon karatkog ili dugog vremena Edo nastavlja priču:

– Ono ča ja znan i ča va knjigah piše je da su se prva prezimena va Hrvackoj počela upotrebljavat 1387. leta, a da su se morala od 16. stoljeća. Mi Žeželići smo simo došli va 17. stoljeću z područja Slavonije i Baranje.

Preci su bili stočari i poljoprivrednici, a zač smo se baš ovdi naselili…? A sigurno nan se pijažalo, da ni – ne bi. Našal san podatak da j’ va to vrime, va župi Cernik bivalo 260 Žeželićih, stoljeće pokli sto manje, a danas nas je okol dvisto.

Potvrdu da će na ovo slikanje doć dobil san od njih sedandeset. Načinili smo i privjeski, i kapice na kih piše “Ja san Žeželić, je još ki”? To će bit uspomena na ovo današnje dogajanje, jedan povijesni pečat.

Povijesni pečat

I onda je onaj spominjani povijesni pečat i stavljen. Fotograf Marko Miculinić je sve Žeželiće koji su došli “pospremio” u zajedničku fotografiju za uspomenu i vječno sjećanje.

Edova se želja ostvarila, a kako doznajemo od Duška Žeželića – neće Žeželići na ovomu stat. No, tajne se ne otkrivaju.

Žarko Žeželić Prdela smatra ovu ideju izvrsnom i kaže – “Lipo je se ovo, ma ja san mu rekal da smo se trebali slikat va Grobničkoj vale, da si vide da Grobnišćina ima izlaz na more.”

Dakako da je mislio na uvalu Črišnjeva, zvanu još i Grobnička rivijera. Gdje je Prdela, tu je i šala, a smijeha, šale i grobničke topline na ovom događanju nije nedostajalo.

Da se zna

– U prošlom stoljeću relativno najviše hrvatskih stanovnika s prezimenom Žeželić rođeno je u Rijeci i u okolici Rijeke. U naseljima Cernik i Čavle u okolici Rijeke svaki deveti stanovnik prezivao se Žeželić. U Hrvatskoj danas živi oko 250 Žeželića u 110 domaćinstava. Prisutni su u šest hrvatskih županija i u šest država na tri kontinenta, kaže Edo Žeželić.