Foto Ana Križanec
Publici je prezentirana već načeta priča o aktualnosti problematike na dionici Matulji-Tunel Učka koja obuhvaća neizvjesne životne situacije mještana koji se nalaze na toj dionici, a kojima se oduzimaju zemljišni tereni, ruše domovi i to sve zbog izgradnje novoga autoputa
povezane vijesti
Nakon uspješne izvedbe kojom se Vedran Ružić sa svojim najnovijim uratkom glazbe nestabilnosti pod nazivom Music Beyond Zen predstavio u zagrebačkoj Močvari, riječka premijera večeras se održala u HKD-u na Sušaku.
Publici je prezentirana već načeta priča o aktualnosti problematike na dionici Matulji-Tunel Učka koja obuhvaća neizvjesne životne situacije mještana koji se nalaze na toj dionici, a kojima se oduzimaju zemljišni tereni, ruše domovi i to sve zbog izgradnje novoga autoputa. Iako je mnogima već poznat opis projekta kojim se Ružić bavi u protekle dvije godine ovim finalnim aktom novokomponirane glazbe, instalacije s video projekcijama kao i filma “6 metara” publici je dao do znanja da se ništa nije pomaknulo od početne točke. Isti ti mještani i dalje žive u neizvjesnosti pod stresom iz dana u dan jer još nisu dobili nikakve isplate ni novi dom, a imaju rok za iseljenje, dok investitori prezentiraju taj projekt kao gotovo dovršen hvaleći se da je sve izgrađeno i prije roka ulazeći u drugu cijev Tunela Učke i prezentirajući uskoro izgrađeni autoput koji će još bolje i brže povezati Istru s ostatkom Hrvatske. U svemu tome stoje ljudske duše koje još ne znaju izlaz iz svega toga i nisu dobili nikakve odštete.
Cijela je ta situacija potakla Ružića da napravi finalni čin prezentirajući u novim kompozicijama glazbe nestabilnosti situaciju koju je publika večeras imala priliku vidjeti u multimedijalnome karakteru. Prvo je projiciran kratkometražni film koji prikazuje neizvjesnost jedne obitelji u jednome danu, a u kojemu je najizraženiji upravo neprestani zvuk prometa na autocesti koji prati svaku njihovu radnju. Film je projiciran na limenoj konstrukciji nalik bukobranu na koju je postavljena bijela plahta koja simbolizira pomirbu prema prisilnome iseljenju. Nakon projekcije filma skinuta je plahta te su na limenim konstrukcijama projicirane neutažene žalbe te brojni crteži “osuđenika” kojima se ruše domovi, oduzima zemlja i kojima nova cesta stiže svega par metara od kuća. Istovremeno je započeo koncertni dio večeri u kojemu su nastupili Zvjezdan Ružić na klaviru, Borko Rupena na udaraljkama, Adriano Bemobić na bubnju, Vedran Ružić na kontrabasu i Riccardo Staraj na vokalu. Prije samog početka Vedran Ružić istaknuo je kako se prvi puta okušavaju u ovakvoj eksperimentalnoj glazbi koja je, između ostalog, dočaravala i zvuk buke u kakvoj konstantno žive prije spomenuti mještani. Limene konstrukcije ne blokiraju njihov zvuk, isto kako ni bukobrani ne zaustavljaju zvuk prometa na dionici Matulji – Tunel Učka, a zvuk nerijetko stvara nervozu i napetost.
Glazba je koncipirana u četiri stavka, a svaki ima zasebno značenje – u sebi nosi fragmente buke prometa koju stvaraju bubnjar i udaraljkaš, dok kombinirajući električni bass i kontrabas uz klavirske dionice donose splet u stvaranju glazbe nestabilnosti proizašle iz slučajnosti i improvizacije.
