Ne želimo raditi strategije koje su liste želja – Vedran Kružić / Snimio Silvano JEŽINA
Da bismo to uspjeli, moramo se suočiti s činjenicom da je ova faza ekonomije odradila svoje. U novoj ekonomiji potrebno je otvoreno surađivati, razvijati nove kompetencije, vještine i znanja, uz transformaciju tradicionalnih i razvoj novih industrija, povećanje njihove produktivnosti kroz tehnološku nadogradnju. Ne vjerujem da možemo biti regija koja će živjeti isključivo od turizma
Vedran Kružić prvi je ravnatelj novoosnovane Regionalne razvojne agencije Primorsko-goranske županije. Kružić je bivši pomoćnik ministra gospodarstva, u javnom je sektoru radio na brojnim poslovima vezanim za ulazak Hrvatske u EU, dok je u privatnom stekao bogato iskustvo u ICT industriji, te su mu specijalnost pametni gradovi i primjena novih tehnologija.
U razgovoru za naš list Kružić objašnjava zašto je uopće razvojna agencija PGŽ-a osnovana, čime će se baviti, te općenito kako vidi postojeći i budući nacionalni i regionalni razvoj.
– Temeljem novog Zakona o regionalnom razvoju svaka županija u Hrvatskoj obavezna je osnovati vlastitu razvojnu agenciju. Temeljna aktivnost Regionalne razvojne agencije Primorsko-goranske županije je koordinacija budućeg regionalnog razvoja. Agencija bi ujedno trebala biti i koordinator između razvojnih strategija s nacionalne razine i lokalnih razvojnih strategija. U Hrvatskoj puno pričamo o strategijama, ali one su itekako važne jer nas uskoro očekuje novi višegodišnji financijski okvir EU i izuzetno nam je važno dobro postaviti stupove budućeg ekonomskog i društvenog razvoja u našoj regiji, te nominirati sve one elemente, funkcije i projekte koji će našoj regiji osigurati dodanu vrijednost i daljnji razvoj u sljedećem financijskom periodu Unije. Razvojna agencija kao regionalni koordinator važna je županijska institucija te sam zahvalan Upravnom vijeću i županu Komadini na ukazanom povjerenju.
Kvaliteta života
Pretpostavljam da imate vlastitu viziju o tome što bi i kako Agencija trebala raditi?
– Pokušao sam temeljne funkcije razvojne agencije svesti na pet područja, odnosno vertikala. Prva je aktivno sudjelovanje u strateškom upravljanju regionalnim razvojem. Druga je priprema i provedba programa i projekata, pri čemu se prvenstveno misli na projekte i fondove EU. Tu namjeravamo biti podrška javnim tijelima, prvenstveno Županiji i njenim institucijama i ustanovama, jedinicama lokalne samouprave i naravno državnim tijelima u dijelu u kojem nas za to zaduži Ministarstvo regionalnog razvoja. Treća vertikala sastoji se od privlačenja investicija stvaranjem atraktivnog investicijskog okruženja. Želimo biti centralna točka koja će privlačiti i biti putokaz potencijalnim investitorima koji budu dolazili u našu regiju, ali i promociji naših poduzetnika i sektora.
U svom programu nazvao sam to PGŽ ID, »investment deskom« PGŽ-a. Pokušat ćemo dakle taj projekt učiniti atraktivnijim, multimedijalnijim, vidljivijim. Četvrta vertikala odnosi se na podršku razvoju gospodarstva i stvaranju novog poduzetničkog ekosustava, i tu nam je jako važno ono u čemu smo kao zemlja u relevantnim globalnim izvještajima jako loše pozicionirani, a to je stvaranje klastera, organizacija zajedničkog nastupa i općenito suradnja. Peta vertikala je ono u čemu sam se u karijeri specijalizirao, a to je transformacija naše regije u regiju pametnih gradova.
To je područje izravno povezano s kvalitetom i standardom života ljudi, što je po meni i smisao političkog djelovanja. Imao sam priliku za najveću hrvatsku ICT tvrtku u zadnjih godinu dana razvijati upravo strategiju primjene rješenja za razvoj pametnih gradova, što je iskustvo koje će mi biti od velike koristi u provedbi ove točke programa.
Želio bih istaknuti da je PGŽ među tri regije koje su do sada najbolje koristile EU fondove. Uloga je Agencije pomoći da se dodatno apsorbiraju ta sredstva, i u cilju transformacije tradicionalnih industrija u regiji, a to su prerađivačka industrija, prvenstveno brodogradnja, farmaceutska, drvno-prerađivačka te turizam više dodatne vrijednosti bitno povezan sa zdravstvenim sektorom i kreativnim industrijama koje moraju biti nositelji tih dodatnih vrijednosti.
Želimo stvoriti regiju koja će biti atraktivna za poslovanje, investicije i imati ljudske potencijale koji će biti zanimljivi investitorima, te regiju iznimne kvalitete života. Trebamo dakle biti privlačni inovativnim pojedincima koji će živjeti i raditi kod nas jer oni kreiraju dodatnu vrijednost koja omogućuje da svima bude bolje. PGŽ, uz Zagreb i Istru, ima najviši BDP po stanovniku u RH, ali smo još uvijek na samo 72 posto europskog prosjeka. Moja je ideja da postanemo najrazvijenija i za život najprivlačnija regija jugoistočne Europe. To je cilj. Da bismo to uspjeli, moramo se suočiti s činjenicom da je ova faza ekonomije odradila svoje.
U novoj ekonomiji potrebno je otvoreno surađivati, razvijati nove kompetencije, vještine i znanja, uz transformaciju tradicionalnih i razvoj novih industrija, povećanje njihove produktivnosti kroz tehnološku nadogradnju. Ne vjerujem da možemo biti regija koja će živjeti isključivo od turizma, jer gledajući Europu, zemlje koje imaju najveći udio turizma u BDP-u, među najmanje su razvijenima u Europi.
Mapiranje razvoja
Kao zadaća Agencije spominje se i koordinacija s tijelima Županije, te gradovima i općinama. Što će se koordinirati i kako?
– Naša je uloga da »mapiramo« što se po jedinicama lokalne samouprave razvija ili pokušava razviti, na realnim i održivim osnovama. Ne želimo raditi strategije koje su liste želja nego strategije koje imaju osnovu u komparativnim prednostima pojedinih jedinica, predviđene izvore financiranja te koje su održive u smislu da ne ugrožavaju ono što ostavljamo svojoj djeci, a što se moglo vidjeti na nekim primjerima lošeg prostornog planiranja ili neučinkovitih investicija. Naša je uloga dakle biti na raspolaganju JLS-ima u definiranju vlastitog razvoja, pri čemu naglašavam da su regionalni koordinatori zamišljeni na način da se bave isključivo podrškom javnim tijelima.
Spominje se osnivanje novih ekosustava i industrija. Što bi to bilo?
– Dugo sam se bavio razvojem digitalne ekonomije i shvatio da se događa izuzetno dinamična transformacija tradicionalnih sektora. Paul Krugman je rekao da »produktivnost nije sve, ali na kraju dana je gotovo sve«. Moderna ekonomija temelji se upravo na produktivnosti kojoj pridonosi razvoj industrije koju nazivamo Industrija 4.0. Tradicionalni sektori danas su naslonjeni na razvoj tehnologije, sve više govorimo o 3D printanju, umjetnoj inteligenciji, robotici, kognitivnom razmišljanju, velikim podacima, blockchainu… Sve su to izuzetno važni trendovi, sektori i znanja, i one regije i industrije koje ne budu vodile računa o toj transformaciji bitno će zaostajati u odnosu na regije i sektore koji su taj iskorak napravili. Na razini Hrvatske u tom je smislu osjetno zaostajanje.
EU je uvela Digitalni indeks gospodarstva i društva, i tu Hrvatska ne stoji sjajno, negdje smo u donjem dijelu liste. Ali, ono što je dobro je da su se, prema tom indeksu, mala i srednja poduzeća izuzetno kvalitetno opredijelila za digitalne tehnologije. Nešto manje se to očituje u tradicionalnim sektorima, a pogotovo u javnom sektoru, koji zaostaje. Kada smo spomenuli produktivnost, postoji istraživanje OECD-a koje kaže da smo u zadnjih 20 godina produktivnost u gospodarstvu uspjeli podići za 14 posto, dok je u javnom sektoru ona pala za 1 posto. To govori da još uvijek postoji ogroman potencijal, a pod time prvenstveno mislim i na priliku da u našoj županiji, razvijemo jedan novi ekosustav, koji će dakle biti povezan sa znanstvenim institucijama i sveučilištem, te će upravo na spomenutim tehnologijama biotehnologiji, umjetnoj inteligenciji, robotici, ICT-u, 3D-u, biti podrška tradicionalnim sektorima da se tehnološki unaprijede. Inače, kada pričamo o digitalnom društvu i ekonomiji, svi misle da pričamo isključivo o ICT sektoru, no on je tu kao tehnologija samo kao »enabler«, kao omogućavatelj, jer digitalna ekonomija čak tri četvrtine nove vrijednosti generira u tradicionalnim gospodarskim sektorima. Izvrstan je primjer turizam, gdje se danas više od 80 posto transakcija provodi internetom, dakle digitalno.
Podrška osnivača
Često se kao problem apostrofira loša investicijska klima.
– Stvoriti pozitivno poslovno okruženje znači imati funkcionalno tržište. Izuzetno me smeta kad netko naš »ortački kapitalizam« naziva neoliberalizmom, a država javni sektor, ima direktan utjecaj na 70 posto gospodarstva. Smatram da je dinamika tržišta u smislu da se na tržište jednostavno ulazi i da oni neuspješni još brže iz njega izlaze, ostavljajući prostor produktivnijim, novim poslovnim modelima, izuzetno važna i često zapostavljena. Slučaj Agrokora dobar je primjer političke intervencije u nešto za što se dulje vrijeme znalo da nije zdravo. Drugo što je je izuzetno važno su ljudi. Mi smo nacija koja je zadnjih godina puno više ulagala u beton, nego u ono što je za društvo najvažnije – ljude. Još je davno, a pogotovo je to aktualno kada govorimo o pametnim gradovima, Shakespeare rekao: A što su grad, negoli ljudi. Došlo je dakle vrijeme da sustavno počnemo ulagati u ljude, u obrazovni sustav, u znanstvene institucije, tu imamo i polugu EU fondova, da možemo dovesti ozbiljne novce za povezivanje istraživanja s gospodarstvom. Mogu dati primjer Baskije, koja je bila jedna od najnerazvijenijih EU regija prije 30 godina, no njihovom kohezijom i dobrom organizacijom stvorili su danas jednu od najpotentnijih regija u Europi.
Proces međutim traje 20 do 30 godina, isto vrijedi i za finski obrazovni sustav. Kad su osnovali »Bilbao Metropoli 30« krenuli su u etapama: 10 godina su učili surađivati, 10 natjecati se, a 10 inovirati, i to je proces koji se ne može dogoditi preko noći. Njihova je formula bila: istraživanje i razvoj, plus inovacije, a dodali su i ono što je za nas dosta važno, a to je kultura, baština, tradicija, i na tome su gradili vlastiti rast. Mislim da u Rijeci i našoj regiji postoje centri izvrsnosti i ljudi koji ih nose, i ukoliko počnemo povezivati te »džepove izvrsnosti« u koherentnu priču, a to može biti jedna od uloga naše regionalne razvojne agencije, mislim da na taj način možemo značajno pomoći ključnim regionalnim gospodarskim sektorima.
Kod nas se uvriježilo mišljenje, ako ne želiš riješiti problem, osnuj povjerenstvo ili – agenciju… Hoću reći, kada se još i neka nova institucija osniva, svi su skeptični, jer je javni sektor nabujao i buja i dalje. Kako ćete izbjeći tu etiketu, i bojite li se da ako stvarno krenete raditi i rješavati probleme, da ćete brzo lupiti u okoštale strukture?
– Transformacija regije neće biti jednostavan projekt, koji neće ići preko noći, niti će ga provesti petero ljudi, ali ona uloga koju smo kao agencija prihvatili i za koju imamo podršku našeg osnivača, Županije, je svijest da moramo krenuti u tu transformaciju. Ono što mogu i želim obećati je da ćemo holistički promišljajući uključiti sve subjekte i sektore koji nam imaju što za reći i mogu doprinijeti razvoju. Ulaganje u ljude, obrazovanje i znanje, u nove kompetencije i vještine, ono je na čemu moramo graditi naš put. Dobar primjer su tzv. profesionalno-poslovne usluge. Imamo u Rijeci dva izuzetno potentna sektora.
To su konzultantske ili projektantske usluge u brodogradnji, imamo izuzetno veliki potencijal u razvoju zdravstvene industrije, te imamo potencijal postati regionalni nositelj prve nove industrije 21. stoljeća, a to je industrija pametnih gradova. Treba demistificirati taj termin jer pametni gradovi nisu ništa drugo nego podizanje standarda i kvalitete života ljudi, primjenom najnovijih tehnologija. Građani to mogu osjetiti dostupnošću i efikasnošću komunalnih usluga, kvalitetnim upravljanjem javnim uslugama, učinkovitim upravljanjem prometom, dostupnošću javnih servisa. Mnoge inovativne tvrtke koje se razvijaju na ovom području mogu unutar te priče razvijati svoja specifična, nišna rješenja, i stoga je to prilika za razvoj ozbiljnog regionalnog ekosustava.
Indeks sreće
Mislim da kvaliteta života pati uslijed rascjepkanosti te da je potrebno barem jače povezivanje i umrežavanje kako se unutar malih prostornih jedinica ne bi preklapale iste javne usluge, a moglo se primjerice iskoristiti resurse susjedne općine. Općenito je – a to je stara tema – jedinica lokalne samouprave previše.
– Kao zemlja imamo regionalni ustroj baziran na velikom broju jedinica lokalne samouprave. To je političko pitanje u koje sada i ovdje ne bih ulazio. Naš je cilj napraviti dovoljno kvalitetnih javnih servisa kojima ćemo unutar Županije pokriti i najudaljeniju općinu, odnosno omogućiti jednake šanse svim stanovnicima da primjerice putem interneta mogu koristiti sve javne usluge iz svog naslonjača. S obzirom na otvorenost i inovacijski potencijal naše regije, plus činjenicu da smo na putu uspješne, prijave nacionalnog Centra kompetencija za pametne gradove, vjerujem da će nam to omogućiti da budemo prva hrvatska regija koja će na taj način promišljati budući razvoj.
Hrvatska je došla do praga na kojem je decentralizacija funkcija i ovlasti, te sredstava, nužna kao i regionalno upravljanje resursima. O važnosti decentralizacije govore i spomenuti primjeri razvijenih regija u našem neposrednom okruženju. Decentralizaciju su dobro iskoristile Baskija, Katalonija, a imamo i dobar primjer Trenta iz Italije koji uživa decentralizaciju sredstava na razini od 90 posto. Nije dakle čudo da ima izuzetno razvijene znanstveno-obrazovne institucije, kad u njih ulaže značajniji novac od ostalih. Trento je trenutno grad najveće kvalitete života u Italiji. Decentralizacija će se morati dogoditi jer se regije ovako neće moći razvijati. A kada se dogodi, moramo biti spremni preuzeti odgovornost. Na našoj agenciji je da u tome pomogne. Primjer Gorskog kotara najradikalnije progovara o nužnosti decentralizacije. Sredstva kojima državne tvrtke kompenziraju svoju prisutnost i eksploataciju prirodnih bogatstava nisu dovoljna i to je jedan od razloga zaostajanja, odnosno odumiranja Gorskog kotara. Gorski kotar će biti u fokusu našeg rada.
Hrvatsko gospodarstvo općenito stagnira u odnosu na zemlje regije, padamo na Doing Business listi, stalno stižu upozorenja MMF-a i Europske komisije o potrebi provođenja reformi… Kakav je unutar tog sustava, koji je trom i spor, manevarski prostor jedne male regionalne agencije? Izaziva li to frustraciju ili je izazov?
– To je dobro pitanje, na koje mogu odgovoriti jedino podacima. Ako promatramo Global Competitiveness Index, Svjetskog ekonomskog foruma, onda je jasno da smo po nizu pokazatelja na dnu, od razvoja klastera i privlačenja talenata, inovacijske uspješnosti, dok smo visoko po promašenosti ulaganja javnog novca, odnosno gubitku talenata i slično. Dok sam radio u Ministarstvu gospodarstva, sustavno smo do 2016. imali svojevrsni ‘task force’ koji je odlazio u Svjetsku banku u Washington elaborirati vlastite reformske mjere, i u tom trenutku Hrvatska na Doing Business listi skače na 39. mjesto. Tada sam vodio dva važna projekta – integraciju hrvatskog tržišta u EU, što je bio izuzetno težak posao jer smo imali više od 80 regulatornih barijera koje smo morali ukloniti u godinu dana, te smo intenzivno radili na uklanjanju regulatornih i administrativnih barijera i rezanju parafiskalnih nameta.
No, promjenom politike i rastućim populizmom sve se to zaustavlja i nije čudo da smo na Doing Business listi opet pali, na 51. mjesto. Istaknuo bih jednu važnu stvar kao putokaz: zemlje koje su na vrhu liste konkurentnosti i Doing Businessa su upravo one koje su i po indeksu digitalnog društva i ekonomije isto tako u vrhu. To su Finska, Danska, Švedska i Nizozemska. Dolazimo sada do trećeg kuta jednog te istog trokuta: kada uzmemo OECD-ov indeks zadovoljstva i sreće stanovnika, na vrhu se opet pojavljuju iste zemlje, koje su dakle i najkonkurentnije i najviše digitalizirane. Dakle, zadovoljstvo životom, kojem težimo, povezano je i s efikasnošću i produktivnošću ekonomije.
