RIJEKA – Znakovi zabrane kretanja osim za invalide koji su postavljeni na samom ulazu na plažu za invalide Kostanj na Costabeli te kazne koje su podijeljene svima koji su se oglušili na prometna upozorenja unatrag deset dana te se vozilom ipak spustili sve do obale – podigli su prašinu. Negoduju vozači koji su ignorirali pravila i sada moraju platiti 1.000 kuna kazne.

Budući da je plaža Kostanj ušla u režim stalnog obilaska pa se i do pet puta dnevno provjerava poštuju li se znakovi – neinvalidi su osjetili ugrozu te odlučili reagirati.

Parking kod plaže Kostanj
Foto Roni Brmalj

Tako smo ovog tjedna dobili jedan e-mail koji potpisuje Riječanin – kupač (podaci poznati redakciji), a u kojem se navodi da su »navedeni znakovi proizvoljno postavljeni; jer prije nego što je tu napravljena plaža za invalide građani grada Rijeke su samodoprinosom izgradili prilaznu cestu za pristup ovoj obali i bez problema su ovo kupalište koristili 40 godina«.

Sada im je to pravo uskraćeno, to jest do obale se više ne može – a kako drugačije nego – automobilom. Riječanin istupa u ime mnogih ogorčenih starosjedilaca koji tu dolaze odmalena. Svi oni sada se pitaju kako je to odjednom moguće? Prije toga nije bilo.

Blokiranje prolaza

– Znakovi su se trebali postaviti puno niže, odnosno na nizbrdici prije kafića. To bi omogućilo nama starijima pristup. Znamo da u našem društvu uvijek ima neodgovornih pojedinaca koji će kršiti prometne znakove, ali zbog njih ne bismo trebali svi ispaštati – ukazuje dalje naš sugovornik, koji se poziva i na spomen-ploču koja je tu postavljena 1978. godine, a gdje između ostaloga piše kako je ova obala izgrađena za sport i odmor. Po njemu – za sve.

Posebno ističe da poštuje invalide, da je empatičan prema njima, ali ujedno i jako emocionalno vezan za Kostanj. Stoga ni jedna druga plaža u ponudi u Rijeci – ne dolazi u obzir. Osim što moli nadležne da spuste znakove niže, traži od njih da se dopusti parkiranje na zelenoj površini oko nje, to jest riječ je o gustišu.

No, polazeći od odgovora koji smo dobili od Grada Rijeke, upravitelja ove plaže – to se neće dogoditi. U odgovoru se navodi da se nikome ne brani kupanje, prilaz i slično – već se tu radi o kažnjavanju nepropisno parkiranih vozila i vozača koji svojim vozilima nerijetko blokiraju prolaz pa tako, u slučaju potrebe za intervencijom, te puteve ne mogu koristiti niti interventne službe.

– Grad Rijeka je zaprimo više pritužbi građana, zatim MO-a Kantrida, ali i korisnika plaže – invalida. Riječ je uglavnom o parkiranju na zelenim površinama, među grmljem, nižim granama stabala i slično. Stoga je odlučeno da će se do daljnjega pojačano nadzirati ta lokacija, navode u Gradu.

Zdravi vide samo sebe

Upitali smo za komentar i one za koje je ova plaža napravljena – slabo pokretne. Tako su u Društvu tjelesnih invalida grada Rijeke ostali frapirani kako netko to uopće može tražiti. Prometni znakovi su tu, moraju se poštovati, to je zakon. Sve ostalo je drskost i bezobrazluk. Zdravi vide samo sebe, komentira ovu situaciju tajnica ovog Društva Marijana Kraljić.

– Koliko puta kombi koji je prevozio invalide nije mogao proći šetnicom zbog nepropisno parkiranih automobila? Bezbroj. To zdravi ne vide. Ili kada vide – smiju se svemu tome. Plaža je za invalide, jedino mjesto koje je izgrađeno zbog njih. A i svi ostali mogu doći tu, more nije nikome zabranjeno, ali ne automobilom – već pješice. Jer oni mogu hodati – mi ne, zaključila je Kraljić.

Predsjednik Udruge osoba s cerebralnom i dječjom paralizom Rijeka Miljenko Mišljenović dodao je da građani mogu slobodno biti ljuti, i neka budu, a znakovi nisu proizvoljno tu.

– Ovo je invalidska plaža od 1986. godine i tu priča završava, kaže Mišljenović. Tu se kupaju slijepi, invalidi rada, osobe s multiplom i slično. Dolaze invalidi iz unutrašnjosti zemlje. Svi zdravi, to jest pokretni, mogu se parkirati gore na cesti i nitko im ništa neće – a ako idu dolje do obale – dobit će kaznu. Pa stoji znak, naglasio je, otkrivajući nam da je najgore kada se parkira na zavojima šetnice. Kombi se tada ne može okrenuti i mora natrag sve do gore na glavnu cestu u rikvec. Pa o čemu mi to uopće pričamo!?, čudom se čudi Mišljenović.