Irena Miličević je više od 20 godina bila sinonim za riječki komunalni sustav jer je bila na čelu najvažnijeg gradskog resora. Kada je 1. travnja 2021. godine dobila cvijeće i dar od kolega iz gradske uprave, mislila je da je posao i sve što ide uz njega ostavila iza sebe.

No sastavni dio tog posla, budući da je javan, je suočavanje s mogućim istragama kojih je bila dio. Teško je i zamisliti kako se osjećala kada su joj policajci po nalogu Ureda europskog javnog tužitelja pokucali na vrata.

Vjerojatno je bila uvjerena da je priču s policijom, odvjetništvom i istragama ostavila iza sebe kada je zatvorila vrata ureda na Titovom trgu.

Bez ikakve dvojbe Irena Miličević bila je jedna od najmoćnijih osoba riječke gradske uprave. Ono što valja naglasiti je činjenica da njezina moć nije proizašla iz neke političke križaljke s obzirom na to da na čelo svog resora koji je vodila više od 20 godina nije došla sa stranačkom iskaznicom.

Mihačeva draga

Irena Miličević nikada nije bila politički aktivna. U riječku gradsku upravu došla je iz »3. maja« i zaposlila se u Odjelu gradske uprave za komunalni sustav dok je gradonačelnik Rijeke bio Slavko Linić, a pročelnik Odjela gradske uprave za komunalni sustav bio je Vladimir Bizjak.

Kada je došlo do smjene vlasti 3. siječnja 2000. godine, Slavko Linić otišao je u vladu Ivice Račana, dao ostavku na mjesto gradonačelnika, a Bizjak je otišao kao direktor u Hrvatske ceste.

Umjesto Linića došao je Obersnel, a umjesto Bizjaka Irena Miličević. Ono što je Liniću bio Bizjak, to je Obersnelu postala Irena Miličević.

Osoba od najvećeg povjerenja, jer je u to vrijeme i po tadašnjoj organizaciji sve što se realiziralo išlo kroz Odjel gradske uprave za komunalni sustav ili kroz komunalna poduzeća, a za što je operativno opet bio nadležan Odjel gradske uprave za komunalni sustav.

I trebalo je u takvoj konstelaciji snaga znati plivati jer je politika takva da se želi i te kako petljati u kadrovske križaljke i u način na koji se troši proračunski novac.

Irena Miličević imala je otvorene ruke jer je Obersnel, unatoč negodovanju stranačkih kolega, najvažnije odluke povjerio ženi koja nikada nije išla po domjencima SDP-a, nikada nije bila viđena da čeka rezultate izbora po SDP-ovim stožerima.

Kako je vrijeme prolazilo, tako je njezina moć sve više jačala, a karakter joj je bio takav da je upravljala željeznom rukom. To zna biti plus, ali i minus.

U nekim situacijama bio je i te kako minus. Zadnji je projekt izgradnje sortirnice u Mihačevoj dragi, što je jedan od zadnjih poslova na kojemu je radio Odjel gradske uprave za komunalni sustav jer je izvođač radova izabran nekoliko mjeseci uoči umirovljenja Irene Miličević.

Prema mišljenju Ureda europskog javnog tužitelja, došlo je do zlouporabe ovlasti, a epilog je da bivša pročelnica, zajedno s već sada bivšom direktoricom Komunalnog društva Čistoća Jasnom Kukuljan, koja joj je, kada je riječ o karakteru, vrlo slična, u istražnom zatvoru čeka što će se dalje događati.

Primjer Željke Marković

Irena Miličević imala je već iskustvo s jednom velikom istragom koja je i te kako ostavila traga na njoj, a na koju su mnogi zaboravili.

Riječ je o kaznenoj prijavi koju je Policijska uprava primorsko-goranska podnijela protiv nje u predmetu riječke Tržnice i koju je u konačnici DORH odbacio.

Riječka policija je spektakularno 3. ožujka 2010. objavila podnošenje kaznenih prijava protiv Vojka Obersnela, Irene Miličević, Vladimira Bizjaka i Zorana Luštice.

U kaznenoj prijavi Obersnel, pročelnica Odjela za komunalni sustav Irena Miličević, njezin prethodnik na tom mjestu Vladimir Bizjak te nekadašnji član Uprave Tržnica Rijeka Zoran Luštica osumnjičeni su bili za zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju i za štetne ugovore zbog čega je Grad Rijeka, a u korist privatne tvrtke u vlasništvu nekadašnjeg SDP-ovog tajkuna Ivana Franolića, oštećen za 80,8 milijuna kuna.

Cijeli slučaj vukao se mjesecima po ladicama državnih odvjetnika. Njime su se više bavili političari nego oni koji su plaćeni da istražuju moguća kaznena djela.

Da bi na kraju sve završilo odbacivanjem. Bivša pročelnica Miličević nikada nije osjetila kako je to biti iza rešetaka, ali neki od njezinih suradnika jesu.

Uz nju je godinama u Odjelu gradske uprave za komunalni sustav radila kao ravnateljica Direkcije za poslovne prostore Željka Marković koja je bila pravomoćno osuđena na godinu i pol dana zatvora zbog dvaju slučajeva primanja mita u velikoj koruptivnoj aferi »lančić«, a iz zatvora je izašla 2019. godine.

Od onoga što treba izdvojiti iz profesionalne prošlosti Irene Miličević je i potencijalni sukob interesa s obzirom na to da je Odjel gradske uprave surađivao s tvrtkom Euromodul, a pročelnica je nećakinja jednog od osnivača te tvrtke.

U Gradu Rijeci pojasnili su tada da pročelnica Miličević nije ni u kakvom sukobu interesa jer nije prekršila ni jednu odredbu koja to pitanje regulira pa je priča bila nekoliko mjeseci predmet političkog prepucavanja i na tome je ostalo.

Otkud je proizlazila moć Irene Miličević, možda je najbolje pojasnio bivši riječki gradonačelnik Vojko Obersnel kada je ona odlučila aktivirati mirovinu.

Komunalna društva

– Voditi Odjel za komunalni sustav Grada Rijeke velik je posao, to je činjenica. Irena ga je u ovih punih 20 godina obavljala, po meni, odlično.

Ona je, prije svega, velik radnik, operativac i uspijevala je, unatoč svoj sili ne uvijek smislenih zakonskih obveza i procedura, naći najbolja rješenja.

Vodi najveći Upravni odjel u Gradu koji k tome, zbog prirode posla, ne trpi zavlačenje odluka i traži učinkovitost, odnosno traži osobu koja zna što radi i ne boji se preuzeti odgovornost.

U tom smislu neće biti jednostavno zamijeniti pročelnicu Miličević, definitivno jednog od najboljih suradnika s kojim sam imao čast raditi, ocijenio je tada Obersnel.

Mnogi njezini suradnici složili bi se s Obersnelov ocjenom da je bila veliki radnik i da je pri obavljanju posla znala ići glavom kroz zid kako bi se operativno riješio nekakav problem.

Naglasak je na Obersnelovim riječima da je ona, unatoč svoj sili ne uvijek smislenih zakonskih odredbi i procedura, nalazila najbolja rješenja.

Neka od tih rješenja bila su predmet istražnih radnji koje nikada nisu dobile sudski epilog. Istražne radnje provodio je DORH.

Ovaj put istražne radnje provodi Europski ured javnoga tužitelja koji je očito mišljenja da su zakonske odredbe i procedure prekršene kako bi se favorizirala jedna tvrtka.

Hoće li afera »Sortirnica« dobiti sudski epilog, tek će se vidjeti. Sastavni dio te afere je i Jasna Kukuljan koja je nakon uhićenja i pritvaranja podnijela ostavku na mjesto direktorice Komunalnog društva Čistoća.

Upravo je odnos s komunalnim društvima bio sastavni dio posla bivše pročelnice Irene Miličević i upravo je iz tog odnosa proizišao i velik dio njezine moći koju je imala.

Situacija u komunalnom sektoru u vrijeme kada je Miličević pruzela kormilo bila je daleko od dobre, a u rješavanju brojnih problema u sektorima javnog prijevoza, vodoopskrbe i odvodnje, odvoza otpada, opskrbe plinom i toplinskom energijom, pročelnica je posezala za različitim kadrovskim i organizacijskim rješenjima, s različitim rezultatima.

U komunalnom je sektoru za njezina mandata došlo i do ogromnih promjena u smislu zakonskih odredbi, prilagodbe propisima Europske unije i drugim novim okolnostima, pri čemu je jedina konstanta bila upravo ona.

Problemi u Energu

Početkom novog tisućljeća, među najvećim problemima u komunalnom sektoru bila je plinska mreža u Rijeci, iako je već tada opskrba plinom bila prebačena u tržišnu djelatnost.

U Rijeci je tada korišten gradski plin, proizveden u rafineriji, sa zastarjelom i dotrajalom plinskom mrežom, a problem je kulminirao pogibijom vatrogasca u eksploziji plina na Kantridi.

Za mandata Irene Miličević na čelo Energa došao je Sanjin Kirigin, koji je nakon punih sedamnaest godina na mjestu direktora nedavno otišao u mirovinu, a tijekom njegovog upravljanja Energo je u potpunosti rekonstruirao plinsku mrežu u Rijeci i okolici te uveo prirodni umjesto gradskog plina.

Istodobno, Energo je zapao u velike financijske poteškoće zbog cijene grijanja koju je određivala država, a dijelom i zbog vlastitog loše odrađenog posla u pripremi i informiranju kupaca prilikom liberalizacije cijena, što je rezultiralo milijunskim minusima u bilanci i lošom reputacijom kod dijela kupaca koja je kulminirala javnim prosvjedima protiv Energa.

Iako Energo tada već odavno nije bio komunalna tvrtka, već trgovačko društvo, Grad Rijeka se prema opskrbi plinom i centralnim grijanjem odnosio više kao prema komunalnoj djelatnosti, a i sam bivši gradonačelnik Vojko Obersnel u više je navrata isticao kako su te djelatnosti trebale ostati u komunalnom sektoru pa je gotovo izvjesno da je Miličević bila više ili manje uključena i u ovu problematiku.

Problemi u Energu, barem zasad, riješeni su tek nedavno, dokapitalizacijom od Grada Rijeke.

Požari u autobusima

Problemi u javnom proijevozu trajali su za cijelog mandata Irene Miličević, a traju do danas. Javni gradski prijevoznik godinama je bilježio gubitke u poslovanju, uz prilično zastarjeli vozni park i općenito uslugu prema korisnicima.

Za mandata Irene Miličević na čelo te tvrtke došao je Željko Smojver koji je uspio poslovanje komunalnog društva dovesti do pozitivnih brojki, ali su njegov mandat i razdoblje nakon toga obilježili problemi s učestalim požarima na autobusima, plaćanje iznosa većeg od dva milijuna kuna zbog nepropisnog miješanja biodizela i dizela u gradskim autobusima, problemi s nedovoljnim brojem ispravnih vozila za održavanje voznog reda, kao i odlazak velikog broja vozača i drugih radnika iz tvrtke.

Smojver je iz Autotroleja prešao u dvije novoosnovane gradske tvrtke, Rijekaplus i Poslovni sustavi, a do danas je ostao na mjestu direktora Rijekaplusa.

Poteškoće u Autotroleju, s dolaskom novog direktora Alberta Kontuša, dodatno je naglasila koronakriza, za koje je drastično opao broj putnika, što je sve skupa rezultiralo konstantno kriznom situacijom u ovom komunalnom društvu koja traje do današnjih dana, dodatno pojačana energetskom krizom zbog rata u Ukrajini i odljevom radne snage.

Aglomeracija Rijeka

U sektoru vodoopskrbe u mandatu Irene Miličević odrađena je priprema za aktualno, najveće ulaganje u povijesti KD-a Vodovod i kanalizacija (ViK), u sklopu aglomeracije Rijeka, vrijedno 300 milijuna eura, no Miličević je u tom dijelu došla pod povećalo javnosti 2015. godine, kada je njezin sin Alen Miličević, diplomirani inženjer građevine, zaposlen u ViK-u, nakon što je na javnom natječaju odabran kao najbolji kandidat.

U tom slučaju nije bilo zakonskih zapreka za takvo zapošljavanje, a ni njen neposredno nadređeni, gradonačelnik Vojko Obersnel, ni direktor KD-a Vodovod i kanalizacija (ViK) Andrej Marochini, također imenovan na tu funkciju u mandatu Irene Miličević, nisu smatrali da je u tom slučaju bilo sukoba interesa ili nepotizma.

Što se odvoza otpada tiče, dalo bi se popuniti cijeli jedan broj Novog lista, sa svim izmjenama zakonskih odredbi, cjenika, prilagodbi europskim zakonima, a ponajviše po pitanju Centralne zone za gospodarenje otpadom i tvrtke Ekoplus koja njome upravlja, a suvlasnici su joj Grad Rijeka i Čistoća, da bi cijela problematika završila uhićenjem Irene Miličević i Jasne Kukuljan, odabrane za mandata bivše pročelnice.