Riječka premijera cjelovečernjeg biografskog dokumentarnog filma “Rađa” koji prikazuje put sportskog uspjeha Dina Rađe, jednog od najznačajnijih hrvatskih sportaša svih vremena održana na igralištu KK Zamet bila je istovremeno večer ushita i – tuge.

Ushita jer je riječ o dokumentarcu koji donosi silno more emocija, ali i poruku kako uspjeti u sportu. Ne dakako uz financijsko-rodijačke “pogurance” nego uz – silni rad. Ushita jer je Dino Rađa, kao član jednog od organizatora, riječke humanitarne udruge Koga briga, cjelokupni prihod od ulaza te večeri darovao akciji putem koje se nabavlja iznimno potrebni medicinski uređaj od velike pomoći osobama s teškim neurološkim oštećenjima. Ushita jer je film prikazan na igralištu obnovljenom zahvaljujući silnoj energiji Milana Vukajlovića, košarkaškog zanesenjaka koji vodi KK Zamet, što je također poruka koja se sjajno uklapa u nit vodilju filma “Rađa”. Ushit jer je prvi dres Dina Rađe, onaj KK Jugoplastike s kojim se popeo na vrh Europe, na više od osam tisuća humanitarnih kuna izlicitirala dekanica VPŠ PAR Gordana Nikolić. Ushita što se velikog dijela prihoda odrekao i Bira bar kojem je bila povjeren ugostiteljski dio priče.

Ali – zbog čega tuge kad je sve bilo tako lijepo, ugodno i humano? Zato što je Rijeka pokazala kako je na žalost silno umoran i bezvoljan grad. Gledalište koje je zbog epidemioloških mjera bilo svedeno na 200 mjesta – ni do polovice ispunjeno.

Od ljudi koji se nalaze na političkim funkcijama prisustvovalo je njih – troje. Ana Trošelj, predsjednica riječkog Gradskog vijeća, Sonja Šišić, županijska pročelnica za kulturu i sport kao i Zvonko Ivanković, pročelnik gradskog odjela za sport i tehničku kulturu. Ostali su se uglavnom – ispričavali. Tugu i zbog toga što su se na nedavnim izborima svi kandidati kleli u ulaganje i razvoj sporta. A onda se na druženju s vrhunskim sportašem i filmom o njemu koji šalje baš takvu – poruku vjere u sport, od 17 kandidata za mjesto gradonačelnika i župana pojavi samo jedan jedini – dr. Nikola Ivaniš. Pa onda imamo dva sustava koji skrbe o sportu, sportašima i sportskim objektima kao što su to Rijeka sport ili Riječki sportski savez. I opet – uništa. Inače, to su strukture na proračunu Grada Rijeke.

Tugu jer osim igrača KK Zamet jedva da je bilo mladih sportaša. Koji su na toj premijeri, i ne samo iz košarkaških redova, morali biti. Jer bi dodirnuli legendu i mnogo toga iz filma naučili. Tugu jer događaj je bio humanitarnog karaktera, za ljude kojima treba naša pomoć, za ljude kojih je u ukupnoj populaciji više od deset posto, dakle u samoj Rijeci 15-ak tisuća.

Umorna Rijeka. I beskrajni izgovori – od popodnevne kiše do emitiranje epizode o Rijeci crnoj i crvenoj. I tako stalno. Čini se – čak i da na Kantridi uskrsnu Beatlesi, teško da bi bilo više od tisuću-dvije posjetitelja. Možda će kiša. A i zahladilo je.