RIJEKA – U klupama Prve riječke hrvatske gimnazije, Gimnazije Andrije Mohorovičića, Prve sušačke hrvatske gimnazije, Medicinske i Građevinske tehničke škole najesen će sjediti mahom superodlikaši jer je riječ o školama koje su na ovogodišnjim upisima birali najbolji učenici. Podatak da najbolji biraju gimnazije nije ništa novo, ali isto tako nije novost ni da svi oni ne zadrže taj status i na srednjoškolskoj razini obrazovanja jer, kako navodi ravnateljica Prve riječke hrvatske gimnazije Jane Sclaunich, praksa pokazuje da u svakoj generaciji bude 15 do 20 posto učenika čije su petice bile »napuhane«.

Gimnazija ne prašta

Učenici koji su ove godine upisivali PRHG rekorderi su u PGŽ-u jer je prema podacima Ministarstva znanosti i obrazovanja prosječni broj bodova upisanih 79,02, dok je rekorder među rekorderima učenik s 81,91 bodom. Uzme li se u obzir da 80 bodova na upisu znači prosjek ocjena 5,0 od 6. do 8. razreda osnovne škole, u Prvoj riječkoj hrvatskoj gimnaziji sjedit će sve sami superodlikaši do superodlikaša.

– Taj status škole koja je upisala učenike s najvećim brojem bodova varira iz godine u godinu pa smo jedne godine to mi, a druge Prva sušačka hrvatska gimnazija. Ove godine naši učenici imaju najviše bodova, a učenik koji je prešao 80 bodova na upisu znači da je uz prosjek 5,0 te dodatne predmete koje gledamo prilikom upisa imao i uspjehe na natjecanjima. Ono što nas muči jest jesu li ti prosjeci stvarni. Stoga svake godine na početku nastave provedemo inicijalne ispite kako bismo vidjeli stvarno stanje i krećemo s popunjavanjem »rupa« dopunskom nastavom za matematiku i prirodne predmete. Svake godine upisujemo 120 učenika i uvijek se pokaže da ih je 15 do 20 posto imalo napuhane ocjene te da se malo teže snalaze, a mi ih na neki način »pritisnemo«, jer gimanzija ne prašta. Onda se uhodaju i to kasnije odrade. Ukoliko u startu postoji veći problem s matematikom i to se ne riješi, utoliko se taj problem generira sve do mature, kaže ravnateljica.

Najbolji je pokazatelj stvarnog stanja, dodaje, državna matura, na kojoj nema puno superodlikaša, što se pokazalo i ove godine.

– Kada je ovogodišnja generacija maturanata upisala srednju školu, bilo je tridesetak učenika koji su došli s prosjekom 5,0, a sada ih je na maturi bilo tek desetak. Dakle, ima onih koji zadrže taj prosjek, ali to nisu svi, navodi Sclaunich. Ujedno dodaje i da je pandemija učinila svoje jer se dio nastave odvijao online, a vrednovanje učeničkog uspjeha nije kao što je to u redovnim uvjetima.
Gimnazija Andrije Mohorovičića na ljestvici primorsko-goranskih škola s učenicima koji su prikupli najviše bodova na upisu zauzima drugo mjesto.

Prosječni broj bodova na prirodoslovno-matematičkom smjeru je 78,80, a najveći broj bodova upisanog je 81. I za tu su školu superodlikaši u klupi uobičajena pojava, a hoće li do kraja srednjoškolskog obrazovanja zadržati taj status, kaže ravnatelj Henri Ponte, individualna je stvar.

– Netko s lošijim prosjekom bude dobar, a netko sa super prosjekom ne. Tu se radi o prijelazu u novu sredinu, netko se bolje, a netko lošije privikne. Ono što bi trebalo uvesti jesu nacionalni ispiti u osnovnim školama. Ti bi ispiti pokazali što stoji iza ocjena jer svi znamo da nije ocjena uvijek mjerilo rada. Ne zamaramo se puno time koliko najviše ima bodova učenik koji je upisao našu školu, više nam znače oni zadnji na listi. Bitnija je donja granica. Ako je zadnji sa 73 ili 74 boda, onda nam to govori da su sve to odlikaši, objašnjava Ponte.

»Elitna« zanimanja

Među strukovnim školama Medicinska škola Rijeka ove je godine upisivala najbolje učenike, a po prosječnom broju bodova upisanih učenika zauzela je visoko treće mjesto i stala uz bok gimnazijama. Prosječni broj bodova učenika koji su upisivali program farmaceutskog tehničara je 77,76, a najveći broj bodova upisanog 80. Ravnatelj Alen Vukelić kaže da to za »elitna« zanimanja, kao što su farmaceutski i fizioterapijski tehničar, nije ništa novo.
– To su programi gdje je omjer kod upisa bio veći od 1:10 i te programe upisuju visoki odlikaši. U prvom razredu, koji je jako velika stepenica, taj uspjeh ne zadrže tako lako, a onda se u kasnijim razredima vraćaju tom uspjehu. To je jedan normalan tijek i bitno je da je ta krivulja uzlazna, u svakom razredu uspjeh bude sve bolji i bolji, zaključuje Vukelić.