Postoje osobe koje znaju kako ostvariti željene ciljeve i koje postignućima zaslužuju pohvale. Jedna od njih je i Lucija Polonijo, Riječanka koja je diplomirala na riječkoj Akademiji primijenjenih umjetnosti, a zaslužna je što grad na Rječini krase atraktivni murali.

Polonijo je koordinatorica programa u Centru za napredne studije Jugoistočne Europe Sveučilišta u Rijeci, te voditeljica programa Moise palače. Aktivna je u Udruzi Akumulator gdje je zadužena za organizaciju projekata, administraciju, financije i produkciju, a povremeno radi i kao freelance producentica međunarodne manifestacije Glowing Globe, Centra za inovativne medije APURI. Umjetnički se izražava različitim medijima kao što su performans, video, fotografija, instalacija te drugih srodnih medija, a izlagala je na više od 20 skupnih izložbi i festivala.

Pozitivne reakcije

Što je kumovalo osnutku Udruge Akumulator i projekta Rijeka murala?

– Udruga je nastala još 2017. iz moje i ambicije kolege Dominika Grdića da se bavimo organizacijom umjetničkih projekata u Rijeci te podizanja kvalitete kulturnog života grada. Upoznali smo se za studija na Akademiji, puno razgovarali o stanju na umjetničkoj sceni u Rijeci, ali i u Hrvatskoj, te što bi se dalo učiniti da to stanje bude bolje, pogotovo s fokusom na mlađu generaciju umjetnika kojoj i sami pripadamo.

Zajedno smo počeli voditi program Galerije SKC, realizirali na desetke izložbi i projekata u Kružnoj ulici i šire te se nakon nekoliko godina odlučili pokrenuti vlastitu organizaciju, Udrugu Akumulator. Cilj nam je bio stvarati bolje razvojne uvjete za mlađe umjetnice i umjetnike u Rijeci. Dolaskom titule EPK u grad, oboje smo bili angažirani u tvrtki Rijeka 2020 kao koordinatori programa. Ja za programski pravac Kuhinja različitosti, Dominik za vanjske i suradničke projekte. Svima je poznato kako se tu situacija dalje razvijala, stoga smo se vratili na početak naše priče – Akumulatoru i novim projektima. Poučeni tim iskustvima, odlučili smo se fokusirati isključivo na murale te krenuti, na neki način, ispočetka. Počeli smo surađivati s umjetnikom Vladimirom Tomićem Moskom i kolegom Bernardom Koludrovićem. Tada kreće i ozbiljnija priča o riječkim muralima.

Lunarov muzički mural SNIMIO : SERGEJ DRECHSLER

Nedavno je realiziran mural »Razvedravanje« Mislava Lešića kod Pošte 2. Koje je sve murale i na kojim lokacijama producirala Udruga Akumulator ?

– Većina murala realizirana 2020. u suradnji s Moskom nalazi se u Vodovodnoj ulici, jedan mural nalazi se u Ružićevoj, zatim na zgradi Ivexa. Godinu kasnije, Udruga je isproducirala mural na zgradi Exportdrva, jedan mural oplemenio je prostor studentskog naselja »Ivan Goran Kovačić« te je zadnji realiziran na objektu KBC-a u Krešimirovoj ulici, blizu art kvarta Benčić.

Koji su umjetnici radovima kumovali da nam grad bude lijepši?

– Redom su to bili Vladimir Tomić Mosk, Jadranka Lacković Ojo Magico, Slaven Kosanović Lunar, Miron Milić, Chez&Sarme, Andrej Žikić Artez, Tea Jurišić, Tanja Blašković, Jana Danilović i Mislav Lešić.

Kakve su reakcije, povratne informacije?

– Reakcije su izrazito pozitivne, a ima i dosta zahvala što činimo javni prostor ugodnijim za život. Veći broj murala smješten je u Vodovodnoj ulici, gdje su stanari obradovani osvježenim izgledom kvarta. Osim riječi, bilo je i lijepih gesta, stanari su nosili umjetnicima voće i čaj ili sok kao osvježenje u pauzi od rada. Nismo se suočili niti s jednim negativnim komentarom. Čini se da građanima paše ovakav oblik umjetničkog djelovanja u javnom prostoru. No, koliko god bile divne reakcije građana, nažalost, dogodilo se i svojevrsno neprepoznavanje potencijala koji ovakav projekt ima, pogotovo u smislu razvoja Rijeke kao kulturno-umjetničke sredine. Rijeka murala je jedan od originalnih EPK programa koji je koliko-toliko izveden sukladno početnoj ideji, unatoč svim lošim okolnostima koje su se tada nadvile nad projekt. Što lokalno, a što globalno. Mislim da je javnost to i prepoznala te podržala projekt svojim odobravanjem učinjenog i viđenog.

Tmurna svakodnevica

S kojim se sve problemima suočavate pri realizaciji nekog murala?

– Početni proces ovisi o tome tko je vlasnik zgrade te shodno tome tražimo suglasnost – nekad to znači razgovore sa stanarima zgrade, nekad je vlasnik zgrade institucija, nekad se radi o dvojnom privatnom vlasništvu… Ponekad se već tu stvari usporavaju te traju dulje od planiranog, a pokušavamo uvijek imati plan B koji je u skladu s onim što umjetnica ili umjetnik radi te da spremno možemo početi tražiti nove dozvole. Zatim su tu razne dozvole od Grada gdje komuniciramo s više gradskih odjela, a proces zna uključivati i dozvole konzervatora. Ponekad se dogodi da dugo čekamo na razne odgovore, suglasnosti, potvrde i dozvole – čak i mjesecima. To jako usporava proces realizacije jer bez jedne suglasnosti ne možete zatražiti sljedeću. Osim raznih dozvola za početak rada, tu je i komunikacija s donatorima koje redovito obavještavamo o procesu rada, dogodilo se i da smo morali pomaknuti termin projekta zbog čekanja dozvola i tu su svi pokazali razumijevanje.

Rad zagrebačko-slavonskobrodskog dua Chez 186 & Sarme
SNIMIO : SERGEJ DRECHSLER

Kad je riječ o financiranju murala, honorara za umjetnika, ali i u pogledu materijala, boja, tko vam izlazi ususret?

– Financiramo se kao i sve ostale udruge i nevladine organizacije. Prvenstveno je tu Ministarstvo kulture i medija. Redovni smo i na natječajima Županije te Grada Rijeke, odnosno Odjela za kulturu. No, Poslovni klub PartneRi se u ovoj priči istaknuo kao jedna hvalevrijedna inicijativa u kojoj privatni sektor sufinancira dobre projekte u kulturi temeljem glasovanja povjerenstva društva. To je model koji se pokazao spasonosan u našem slučaju, jer neki od ranije spomenutih izvora teško podržavaju nove stvari i za street art tu često nema dovoljno sredstava.
U godini EPK-a, Rijeku murala podržala je Rijeka 2020, a JUB pomogao oko boja. Bez pomoći firme Elektro Vukelić koji su nam izašli ususret oko dizalica, isto bi se dosta mučili, ili imali manje novih murala u gradu. Nitko nije zaposlen u udruzi, a rad tima uključuje i mnogo sati entuzijastičnog volonterskog rada koji balansiramo s redovnim poslovima i drugim angažmanima.

Koja je vaša omiljena »zidna slikarija«?

– Teško mi je izdvojiti jednu. Svima pristupamo jednako i naše riječke murale promatramo kao jednu cjelinu koja raste i razvija se u neku ljepšu priču od one na koju smo navikli u tmurnoj svakodnevici. Od domaćih umjetnika možda su to radovi Mirona Milića – njegov mural »Ima vremena« na ruševnoj zgradi na riječkoj Gomili kao da je oduvijek tu, mural u Ljubljani, pokraj centralne gradske tržnice, te »Gradski vodopad« u Zagrebu koji je nažalost stradao u potresu. Volim njegov crtež, dobro ukomponiran tekst, a ujedno je i drag suradnik kojeg smo imali prilike ugostiti u sklopu projekta. Izvan konteksta murala, u širem smislu preinaka na fasadama, tj. eksterijernog dizajna, omiljena mi je spalionica otpada i gradska toplana Spittelau u Beču, austrijskog umjetnika i ekološkog aktivista Hundertwassera.

Relevantna disciplina

Nedavno je objavljena knjiga o grafitima. Posljednjih godina ulična se umjetnost razvila u iznimno pozitivnom smjeru. Kakvo je vaše viđenje te riječke priče o muralima i grafitima?

– Knjige o grafitima su tu već jako dugo. Pogotovo pojavom street arta, priča se proširila na različite umjetničke medije, a i na razne profile umjetnika koji se odlučuju na autorsko vizualno djelovanje u javnom prostoru. Ima tu puno dizajnera, arhitekata, fotografa, kipara i slikara, te ostalih crtača koji uličnu umjetnost konstantno redefiniraju, nadograđuju i razvijaju.Ta multidisciplinarnost koju danas vidimo diljem svijeta, a čega je i street art dio, jedna je od prednosti suvremene umjetnosti nad nekim starijim i konzervativnijim umjetničkim praksama. Street art na originalan način, ali uvijek vrlo reaktivno i kritički, oslikava aktualno stanje u društvu. Daje beskompromisnu sliku duha vremena na određenom mjestu. I čini to s lakoćom. Jako je dobro da se i kod nas počinje razvijati ta praksa dokumentiranja i arhiviranja ulične umjetnosti, jer je to nezaobilazni dio naše kulturne ostavštine, velika slika naše svakodnevice.

»Dogodit će se opet, ali to je u redu« Vladimira Tomića Moska
SNIMIO : SERGEJ DRECHSLER

Možda toliko nismo ni svjesni, ali grafiti i street art imaju jako veliku ulogu u razvoju pop-kulture, stila života u gradovima, komercijalnih industrija koje kroje našu stvarnost i općenitu vizualnu stvarnost u koju smo svaki dan uronjeni, a da nismo ni svjesni koliko nas ona kulturno definira. Iz konteksta teorije i povijesti umjetnosti, očito moramo čekati još puno vremena dok struka to sve ne obradi, probavi i nekako elaborira sa znanstvene strane. No, čini se da se svijest o muralima i grafitima pomalo, ali sigurno mijenja u javnosti te da se street art počinje etablirati kao vrlo relevantna umjetnička disciplina u svijetu, a i kod nas. Sigurna sam da i projekt Rijeka murala ima svoj pozitivan doprinos u svemu tome.

Kako odabirete teme za murale? Lokacija određuje temu murala ili ideja za mural bira lokaciju?

– Pa dosta je to specifično, za svakog umjetnika posebno. Mislim da smo mi uspjeli tu postaviti prirodniji odnos prema cijeloj produkciji jednog murala. Mi prvo izaberemo lokacije koje su nam zanimljive iz više određenih razloga, kao što je razmišljanje o prostoru, njegovoj energiji i simbolici koju ima u memoriji građana. Tada promislimo koji umjetnik ili umjetnica bi tu mogli nešto adekvatno izvesti. Potom slijede dva paralelna procesa. Onaj manje zahtjevan – kustoski, u kojem skupa s umjetnikom dolazimo do konačnog rješenja i prijedloga teme murala, te onaj drugi – tehničko-produkcijski, koji zahtjeva jako puno znanja, iskustva, strpljenja i razumijevanja.

Tijekom radova na pojedinim muralima dogodile su se i brojne zanimljive anegdote, ispričajte nam bar jednu?

– Stanari iz jednog kućanstva su nas pokušali optužiti da zbog našeg murala na njihovoj fasadi njima sad prokišnjava zid u stanu. To je bio dobar pokušaj da si netko na tuđi trošak renovira interijer. Iako, nismo ništa bušili po zidu ili bilo što slično, nego radimo s fasadnim bojama visoke kvalitete, a one služe i kao svojevrsna zaštita od vlage. Dosta apsurdna situacija. No, ipak, najbolje je bilo kad je slučajni prolaznik Artezu zakačio neke eure na košaru dizalice dok je radio mural u Vodovodnoj. Artez nas je potom sve izveo na zajednički ručak, jer – nepoznati gospodin časti, a ovim mu se putem i zahvaljujemo!

Mural »Sail Away« potpisuje beogradski umjetnik Artez

Radost, ne mučenje

Koliko je murala sada realizirano od strane udruge i koliko obično traje rad na jednom od njih?

– Desetak murala. U prosjeku se radi pet do sedam dana. Sve zavisi o iskustvu i potrebama umjetnika, te veličini zida. Sve su to parametri s kojima moramo računati kad izrađujemo budžet jednog murala. Naime, ukoliko umjetnik u jednom trenutku procijeni da mu treba više vremena ili materijala nego što je originalno bilo zamišljeno, tada i naši troškovi rastu enormnom brzinom. Kako bismo sve to dobro izbalansirali, pokušavamo maksimalno racionalizirati sve stavke s umjetnicima u pripremnoj fazi, kako ne bismo imali puno stranputica prilikom realizacije i kako bi svima živci bili na miru. Stvaranje mora biti svojevrsna radost, a ne grč i muka. To je nešto što našim umjetnicima uvijek želimo prvenstveno osigurati, iako radimo u jako skromnim i ograničenim okolnostima i sami znamo koliko je važno imati dobre uvjete za kreativa rad i dobru produkciju – bilo čega.

Kakve se sve boje koriste pri izradi i o kojim se količinama radi?

– Koriste se akrilne boje namijenjene za fasade i vanjske površine koje imaju visok stupanj zaštite fasadnih zidova od sunca, temperaturnih ekstrema i vlage. To su boje visoke kvalitete, koje imaju dugi vijek trajanja. Uvijek se trudimo raditi s najboljim proizvođačima, kako murali ne bi s vremenom izblijedjeli. Količine variraju ovisno o motivu, umjetniku i površini zida.
Jeste li se osobno upustili u stvaranje murala i ako jeste, kakva su vam iskustva i dojmovi?
– Kao studentica slikarstva često sam eksperimentirala s raznim formatima, ali nikad se nisam sama upustila u nešto takvih dimenzija. No, nikad nije kasno i za takve avanture na umjetničkom putu. Za sada se dobro osjećam u organizacijskom dijelu cijele priče. Super je osjećaj kad se nakon duge pripreme mural zaista i realizira.