JELENJE – Voda nije tvar, voda je život, zaključak je edukativno-umjetničkog susreta koji je na Vlaštiću uz Rječinu okupio brojne riječke umjetnike i zaljubljenike u prirodu. U sklopu programa pod nazivom »Vodene preobrazbe vodokradicama usprkos«, u organizaciji platforme Ljubav za Ričinu, izveden je niz umjetničkih performansa koji tematiziraju kretanja i prirodne cikluse ove neprocjenjive tekućine, sve više svođene na »resurs« kojim treba »gospodariti« i koji treba »koristiti«. Prema riječima organizatorice susreta Ive Korbar, jezikom umjetnosti, prirodnih i humanističkih znanosti može se proširiti shvaćanje problematike zaštite prirode, proširiti diskurs rasprave i prokazati zrno destrukcije.

– Ovim susretom tražimo novi koncept shvaćanja vode jer trebamo biti svjesni da su devastacija prirode, poput najavljivane akumulacije Kukuljani i drugih hidrotehničkih objekata koji prijete Rječini, dio širih praksi koje su posvuda standardizirane. Pitamo se kako je bilo kojem čovjeku moguće da prirodu svjesno uništava, da destrukcija bude legitimizirana kroz zakon, a da ljudi, koji je bez prepreka provode, destrukciju promoviraju kao dobrobit za zajednicu, kazala je Korbar.

Ples na svili Sunčane Arh, Sandre Polić Živković i Martine Goričanec / Snimio Filip BRNELIĆ

U sklopu programa u prirodi predavanje je održao dr. sc. Ivo Lučić, stručnjak za karstologiju, koji je naglasio da se kroz razne hidrološke zahvate u krškim područjima može ukrasti od 50-70 posto vode i time ugroziti bogat život krškog podzemlja, a da to na površini nitko ne primijeti.

– Oduzimanjem vode iz ekosustava mi oduzimamo život. Kad govorimo da se voda krade, mislimo na to da se krade od onih kojima ona pripada, a to je cijeli jedan ekološki sustav. Čovjek je samo jedan član tog sustava, a ostalo su brojne životinjske vrste koje žive pod zemljom, koje najčešće nisu istražene i o kojima ne znamo ništa. Obično takva devastacija prirode kreće u dogovoru između političara i investitora, bilo državnih poduzeća ili drugih financijera koji imaju svoje ekonomske razloge. Kriterij po kojima se takvi projekti rade poprilično su starinski i pripadaju nekom prošlom svjetonazoru i jednom prošlom modelu razvoja, govori Lučić, osvrćući se na jaz između onoga što se u teoriji i zakonima govori te onoga što se radi.

Prvenstveno je riječ o nepoštovanju i neprimjenjivanju direktiva o vodama, zaštiti okoliša i suvremenih okvira na razini EU-a o kružnoj ekonomiji koji su trebali spriječiti da do uništavanja prirode kojem svjedočimo ne bi moglo doći.

Plesno-likovni performans »Povezani smo« Sanje Grubiše i Kristijana Mamića / Snimio Filip BRNELIĆ

– Tolerira se nešto što je krajnje neprihvatljivo. Sve studije utjecaja na okoliš, koje se zakonski uvijek moraju izvršiti prije bilo kojeg zahvata, jedan su veliki falsifikat čak i u strogo činjeničnom smislu, jer one obično kreću od uskog i rigidnog shvaćanja nekog područja koja ne uključuju niti razumijevanje cijelog stanja na tom području. O poštovanju ekološkog stajališta koje kaže da je čovjek podjednako odgovoran i podjednako ima pravo koristiti okoliš kao bilo koji račić da i ne govorimo, kaže ovaj znanstvenik. Spominjući primjere devastacije rijeka Like i Gacke zbog izgradnje hidroelektrane, kao i cijeli niz štetnih hidropostrojenja u istočnoj Hercegovini koje su tamošnjem riječnom sustavu oduzele četiri od 11 milijardi kubičnih metara godišnjeg protoka vode, Lučić smatra kako se mogu i moraju izvući pouke za Rječinu kojoj se događaju slični procesi. Ovakav odnos prema prirodi uzrokuje nagliji pad biljne i životinjske raznolikosti nego je to bio slučaj u vremenima dinosaura.

– Za rješavanje ovog problema potrebni su nam dijalog, transdisciplinarnost i demokratizacija rasprave o zaštiti okoliša. Diskusija o prirodi ne smije biti ograničena samo unutar određenih krugova jer svi imaju pravo govoriti o okolišu. Ekologija treba postati javna stvar koja neće počivati samo na komercijalnom nastupu pripremanom za tržište. Nažalost, u Hrvatskoj ekološke teme nisu toliko prisutne, nemamo mnogo stručnjaka, a ekologijom se često i manipulira. Postoje određeni trendovi o ekološkoj svijesti, no trebali bismo bolje prepoznavati i jače podržavati lokalne inicijative. Tko će izraziti bojazni jedine podzemne školjke na svijetu koja nastanjuje dinarski krš, zaključio je Ivo Lučić.