RIJEKA – U jeku užasa rata u Ukrajini u koju su već tjedan dana uprte oči cijeloga svijeta te napora mnogobrojnih Ukrajinaca koji odlučno i hrabro nastoje obraniti svoju domovinu od najezde Rusa koji napadaju više gradova u kojima, osim infrastrukture, stradavaju i nedužni civili, uspjeli smo razgovarati s dvije ukrajinske studentice Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci – Valeriiom Stepanovych i Yanom Borodinom – koje su trenutačno na razmjeni, a došle su nešto prije početka ovog neočekivanog napada.

Kako su nam rekle u razgovoru, obje su došle iz Ukrajine u Rijeku na razmjenu sa Sveučilišta Alfred Novel iz grada Dnjipra u Dnjipetrovskoj oblasti, Valeriia već drugi put. Ovdje su studentice treće godine predidplomskog studija marketinga na engleskome jeziku, jako im se sviđa, osjećaju se dobrodošlo, a osjećaju i veliku podršku od Riječana i Hrvata zbog onoga što njihova zemlja prolazi u ovim trenucima, a što je Hrvatska prolazila ne tako davno, zbog sličnih agresorskih tendencija.

Valeriia je došla u Rijeku prije napada Rusije na Ukrajinu, odnosno prije nego što su ruske trupe počele osvajački prodirati u njezinu zemlju.

Na kijevskom aerodromu svoj let za Rijeku čekala je samo dvadeset i četiri sata prije napada, ni ne pomišljajući kako će nešto kasnije ovakav užas snaći njezinu zemlju i sunarodnjake na koje je jako ponosna, kako je rekla te napomenula kako su mnogi Ukrajinci, njih četrdesetak tisuća, došli iz stranih zemalja u kojima žive ne bi li obranili svoju zemlju od ruske agresije.

Hrabrost i ljubav

– Izuzetno mi je teško zbog svega što se događa, no iznimno sam ponosna na sve Ukrajince, svoje sunarodnjake koji u ovim teškim trenucima pokazuju veliku hrabrost i veliku ljubav prema domovini koja je napadnuta od Rusa. Moji sunarodnjaci, moji prijatelji, poznanici i moja obitelj, svi samo žele živjeti u miru u slobodnoj demokratskoj Ukrajini, kakva i jest, u Ukrajini koja je svakim danom sve naprednija zemlja.

Naime, trebalo nam je neko vrijeme da se oporavimo od ruskih napada u 2014. godini, i baš sad kad nam je dobro išlo, kad je ekonomija bila relativno dobra, kad smo pokazivali znatan napredak i pomake u raznim sferama, s namjerom da jednom postanemo punopravna članica Europske unije kojoj smatram da pripadamo, dogodio se ovaj napad, ovaj užas koji je donio stanje šoka i nevjerice, kazala je Valeriia.
Kako nam je dalje rekla, a Yana potvrdila, ruska propaganda u svojem javnom prostoru neprestano pretendira na prikazivanje Ukrajine kao neprijatelja i kao zemlje u kojoj su Rusi koji ondje žive izloženi negativnom okruženju, diskriminaciji ili čak nasilju, što nije istina, već žive sasvim normalno i u miru. Također, Yana je kazala kako se Rusiji ne sviđa činjenica da Ukrajina želi ući u Europsku uniju i da se želi pridružiti NATO-u; to im izrazito smeta, kao što im smeta i širenje NATO-a na europskome istoku, te približavanje Rusiji.

Foto S. Drechsler

– Kad je napad već počeo, mislili smo da će napadati određene dijelove, one koje su napadali i 2014. godine, no sada pak napade vrše sa svih strana. Već 2014. godine umrlo je puno ljudi u sukobima i morali su napustiti svoje domove, a neki koji su i tad napustili svoje domove ili se morali odseliti sad to moraju činiti opet, što je tragično, tužno i dokaz da pod stalnim pritiscima Rusa ukrajinski narod itekako pati. Njihovo opravdanje za rat i za napade kojim krivnju pripisuju Ukrajini od koje se oni navodno moraju obraniti je apsurdno, izaziva ljutnju i veliku tugu. Jednostavno ne mogu shvatiti zašto se ovo događa mojoj zemlji i mojim ljudima koji nisu ništa napravili nikome, ne mogu shvatiti zašto se ovo događa mojim prijateljima i mojoj obitelji, mojoj majci s dvoje braće, koji će, ako se ovaj užas nastavi, morati odseliti u neku drugu europsku zemlju, rekla je emotivno Yana, uopće ne suzdržavajući suze zbog terora koji se događa njezinoj zemlji.

Ponosne na Zelenskog

Nadalje, kako je Valeriia istaknula, zemlja, građani, vojska i opća javnost, svi su ujedinjeni i složni u namjeri da obrane svoju zemlju i zadrže svoju neovisnost, a obje su sretne što mnogi njihovi sunarodnjaci, kao i ostatak Europe i svijeta, na razne načine pomažu, donacijama, volontiranjem ili pridruživanjem ukrajinskoj liniji obrane. Također, iznimno su ponosne na hrabrost predsjednika Vladimira Zelenskog koji je ostao u glavnome gradu s namjerom da ga obrani, kao i svoju zemlju – svojom voljom, hrabrošću i ustrajnošću.

– Mnogi mediji ismijavaju činjenicu da je naš predsjednik komičar, odnosno glumac, no njegova profesija manje je bitna od njegova rada kojim pokazuje svoje kvalitete te svoju hrabrost i ustrajnost. Sve što trenutno radi, radi iznimno dobro, s ciljem zaštite interesa naše zemlje.

A medijima koji ga ismijavaju, nazivajući ga komedijašem, komičarem i slično, želim im poručiti da je upravo obrnuto, sve pozitivne kvalitete jednoga vođe treba pripisati Zelenskom, dok sve negativne treba pripisati ruskom predsjedniku Putinu koji, izgleda, psihički nije dobro, a svojim djelovanjem jasno pokazuje da i dalje živi u svijetu nekadašnje ruske premoći i slave koje evidentno više nema, pa ovim činom agresije, zločinom nad ukrajinskim narodom želi povratiti staru slavu nekadašnjoj velikoj Rusiji koje više nema. Od takve Rusije ostali su samo rasplinuti snovi, Putinove namjere, a stvarnost je takva da Rusija nije sila kakva je bila, jedino je vojna zbog naoružanja i dijelom ekonomska zbog plina. Većina Rusa ne živi tako dobro; žive u uvjetima i ozračju, kao i izgledu nekih dijelova zemlje, koje nalikuje nekadašnjem socijalističkom sistemu, u diktaturi Putina.

Kako su na kraju rekle, one, kao i ostatak Ukrajinaca, jedino žele mir, slobodnu i demokratsku Ukrajinu, kakva i jest, onu Ukrajinu koja je svakim danom naprednija, u tehnološkom smislu i svakom ostalom. Iako kilometrima daleko, i Valeriia i Yana iskreno se nadaju da će se ratno stanje i napadi na njihovu zemlju što prije završiti, te da će se nakon studentske razmjene moći vratiti na svoje matično sveučilište, u svoju zemlju, među svoj ujedinjeni narod koji srcem brani svoju Ukrajinu na koju su ponosni – na njezinu tradiciju, kulturu, jezik, identitet i prosperitet. Slava Ukrajini, složno su izjavile.

Više Rusa treba izaći na ulice i pokazati svoje nezadovoljstvo

Kako je Yana Borodina na kraju pojasnila, njezini ruski prijatelji nisu nikad očekivali ovakvo što, oni također ne žele rat, a ne žele ni ovakvoga predsjednika i vodstvo koje ne zanima mišljenje naroda i njegov prosperitet koji se nikako ne može ostvariti ovakvim akcijama koje se ne mogu okarakterizirati drukčije nego zločinom nad ukrajinskim narodom i zemljom koja, za razliku od Rusije, jest demokratska.

– Iako ruski narod, uz ostatak svijeta, prosvjeduje protiv rata, a svaki njihov prosvjed završava uhićenjem, broj Rusa koji izlazi na ulice i pokazuje što misli o ratu nikako nije dovoljan, treba više njihovih ljudi izaći na ulice. Jedino Rusi mogu pokazati svoje veliko nezadovoljstvo i ljutnju zbog odluke njihovog državnoga vrha da napadaju suverenitet jedne europske države u dvadeset i prvome stoljeću, čime u krajnjoj liniji izazivaju gađenje svijeta i postižu to da je Rusija u svakom smislu izolirana od ostatka svijeta.