Molitvom i druženjem u tekiji na Pehlinu, u samom srcu romskog naselja, riječki derviši obilježili su u utorak navečer Dan Ašure. Već nakon prve rečenice sigurno se pitate tko su derviši, što je tekija, a što Dan Ašure?

Pogled na Wikipediju šturo otkriva kako izraz derviš označava muslimanskog mistika, sljedbenika sufizma, mističkog učenja o islamu. Učeni naziv za derviša je sufi (sufija).

Riječ je o osobi koja teži k visokim spoznajama o Bogu, do kojih dolazi kroz mistična iskustva i najviše stupnjeve molitve. U svijetu postoji 12 temeljnih derviških redova (tarikata), koji su nazive dobili po njihovim osnivačima.

Nadalje, tekija je skromna građevina u kojoj su nekada boravili šejhovi, glavni duhovni poglavari, odnosno autoriteti i vođe derviša.

Konačno, Dan Ašure predstavlja deseti dan mjeseca Muharema u islamskom kalendaru te nosi spomen na mučeničku smrt Husejna Ibn Alija u Bitci kod Karbale. Ovaj dan za derviše je simbol spasenja, a tog dana prekidaju i desetodnevni post jedući slatko jelo – ašuru.

Čovjek koji vjeruje

U tekiji na Pehlinu dočekao nas je i ugostio “šejh šejhova”, odnosno predstavnik hrvatskih derviša Hajrula Osmani, otvorivši nam vrata jednog novog, za nas nepoznatog svijeta.

Osmani nam je otkrio štošta o derviškoj kulturi, običajima, nauku, spoznajama…, dozvolivši našoj ekipi da sudjeluje u proslavi Dana Ašure iliti ispraćaju 10. dana mjeseca Muharema.

Ovaj ispraćaj za deriše znači čišćenje srca i duše vjernika od grijeha, i to kroz obred Zikr koji slavi Alaha. Cilj mu je da putem izgovorenih i otpjevanih molitvi osvijesti nevidljiv svijet te onome koji moli ukaže na ovisnost o tom svijetu.

Prije ulaska u tekiju i promatranja obreda, od šejha Hajrule saznajemo kako su derviši u Rijeci prisutni već više od 40 godina, a među njih stotinjak nisu samo Romi, kao što mnogi pogrešno misle, već i Hrvati, Albanci, Bošnjaci i pripadnici brojnih drugih nacija. Ima tu djelatnika Čistoće, zanatlija, obrtnika, ali i pravnika, liječnika, profesora…

– Kao što svećenik ne služi samo Hrvatima, nego i drugim katolicima i vjernicima, tako i derviši primaju i prihvaćaju sve nacionalnosti.

Kod nas ima puno Hrvata koji su s katoličanstva prešli na islam. Bitno je naglasiti da je derviš prije svega čovjek koji vjeruje. On je osoba koja se nastoji mijenjati u pozitivnom smislu te svojim ponašanjem biti primijer ostalima.

Derviš se bori protiv sebe samoga, svoje loše naravi, mentaliteta, osobina… Derviš je drukčiji, djeluje drugačije, odnosno živi u skladu s Božjim naukom. Poštuje sve ljude i druge religije, jer Bog je jedan i isti za sve, govori nam šejh.

Religija i vjera

Dodaje kako su derviši apolitična zajednica, no kao i sve religije, ima svoja pravila i zakonitosti.

– Boli me kad netko promatra islam kroz politiku ili ga povezuje s nekim lošim konotacijama. Tako je npr. ISIL nametnuo neku krivu verziju islama, ali moram naglasiti da je nama takva verzija islama nepoznata i neprihvatljiva.

Kad je riječ o religiji, onda je bitno reći da religija nije vjera, nego tek oruđe za vjeru. Ona nas uči kako da se ponašamo, kako da djelujemo i živimo.

Primjera radi, da nema religije neki bi ušli u crkvu kroz vrata, drugi kroz prozor, treći preko krova. I zato je tu religija da uvede red, ona je sklop običajnih aspekata kako živjeti u nekoj zajednici, ali vjera je ono što treba odvojiti od religije.

Šejh u nju ne ulazi, već je ona poznata isključivo Stvoritelju. Vjeru i Boga ne možemo uokviriti. Ipak, derviš Alaha shvaća kao biće koje upravlja svemirom, koje je jedino pravi i istinsko dobro, čista ljubav.

Zlo je samo posljedica slobodne volje pojedinca i njegovih odabira, zaključuje Hajrula Osmani.