Ribarnica

U riječkoj katedrali ribe velika ponuda i još veći – pleksiglas: “Jednostavno nije pravedno”

Katarina Bošnjak

Foto Katarina Bošnjak

Foto Katarina Bošnjak

Nije pravedno, mi još uvijek moramo držati ovaj pleksiglas, dok je dobar dio ribarnice prešao na ovu običnu foliju, puno toga nije pošteno ovdje, objašnjava prodavačica Ema



Činjenica da je jučer već u 9 ujutro bilo trideset stupnjeva nije imala utjecaja na uporne prodavače na placi i njezine redovne posjetitelje, kao ni na turiste. Gužve su se stvarale između prolaza napravljenih među štandovima, čak i pokoji red za čekanje na pomno biranje najsočnijih proizvoda.


Cijene se manje-više nisu promijenile od prošlog tjedna. Dinje se još uvijek kupuju za 10, a najviše 12 kuna, 250 grama slatkih borovnica za 20 te marelice za 20. Lubenica »Ravni kotari« 5 kuna, jabuke na akciji za 7 i kruške za cijelih 18 kuna. Limun opet 16. Mladi kukuruz bio je 3 kune, a kukuruz šećerac kunu više po komadu.


No iako je placa bila krcata, nisu svi prodavači zadovoljni. »Nekad se prodaje, nekad ne. Sve je onako na silu«, razočarano nam je kazala jedna od prodavačica povrća. Tikvice su se mogle kupiti i za 5 kuna, ali cijena se kretala sve do 12 kuna.




Krumpir »Desire« bio je 4 kune, krastavci 10 i domaća kapula 10, a češnjak čak 50 kuna. Mahune i općenito mahunarke prodavale su se po cijenama od 20 do 26 kuna. »Cherry« pomidor za 20, a običan pomidor od 8 do 14 kuna, doduše mogao se naći i na akciji, dvije kile za 15 kn. Ljute paprike bile su 30.


Ovoga puta ribarnica je bila krcata toliko da je bilo teško normalno proći. Puno orade, čija se cijena ovisno o veličini kretala od 40 do 90 kuna, brancini za 70, a skuše za visokih 100 kuna. Lignji se moglo naći za uobičajenih 50 kuna, sipica za 40 i stonskih dagnji za 20.


Cijena škampa bila je 100 kuna. Unatoč iznimno velikoj ponudi, ali i potražnji ribe, prodavači su se imali na što požaliti. Još prošle godine sva prodajna mjesta riječke ribarnice morala su staviti obaveznu zaštitu od pleksiglasa zbog epidemioloških mjera.


Međutim, taj oblik zaštite sada nije potreban svim prodavačima te je onima koji štandove imaju u sredini ribarnice dozvoljeno kao zaštitu koristiti običnu prozirnu foliju. Prodavačica Ema još uvijek mora držati pleksiglas ispred široke ponude proizvoda koji se jedva vide.


»Nije pravedno, mi još uvijek moramo držati ovaj pleksiglas, dok je dobar dio ribarnice prešao na ovu običnu foliju, puno toga nije pošteno ovdje«, objasnila je Ema na čijem se štandu moglo pronaći svega, od girica i trilja do ribe s Kornata.