Te osobe imaju pravo dokazivati zašto ne stanuju na prijavljenoj adresi, a konačnoj odjavi prethode sve terenske provjere kako bi za eventualni upravni spor, nakon što osoba dobije naše rješenje o odjavi, bilo sve čisto
Fenomen 234 prijavljene osobe na adresi Mihačeva Draga na kućnom broju 35 obiteljske kuće vlasnika Ive Buzuka, koji nikome od njih nije dao suglasnost za prijavu, a o kome smo pisali prošli tjedan, bio je povod da razgovaramo s načelnicom PU primorsko-goranske Senkom Šubat kako bi pojasnili o čemu je zapravo riječ.
Od 1991. do 2012. godine, po tadašnjem Zakonu o prebivalištu i boravištu građana, za prijavu prebivališta uz potvrdu o odjavi s prethodnog prebivališta bilo je potrebno dostaviti i dokaz o osiguranom stalnom stanovanju u mjestu prijave prebivališta. Kao dokaz građani su u pravilu dostavljali izvadak iz zemljišnih knjiga ili valjani pravni akt temeljem kojeg su stekli stanarsko pravo, ugovor o najmu, podnajmu… Po novom Zakonu koji je na snagu stupio u ožujku ove godine za prijavu prebivališta osoba daje pisanu izjavu da se nastanila u mjestu i na adresi prebivališta (ako se prijavljuje na vlastitu nekretninu), a ukoliko se prijavljuje na adresu stanodavca i ovjerenu izjavu stanodavca kojom on daje suglasnost za prijavu predmetnog prebivališta. Novim Zakonom o prebivalištu propisana je prekršajna odgovornost za građane koji u roku od 15 dana ne izvrše prijavu prebivališta na novu adresu ili na drugi način krši odredbe u svezi prijavljivanja prebivališta i boravišta te je za fizičke osobe propisana novčana kazna od 500 do 5 tisuća kuna, a za pravne osobe, obrtnike ili fizičke osobe koje pružaju usluge smještaja novčanom kazneom od 5 tisuća do 15 tisuća kuna.
Kako je moguće da je toliki broj osoba doista prijavljen na istoj adresi, premda zapravo svi zajedno ne »žive« u istom domaćinstvu?
– Krenimo od činjenice da su prema evidenciji Ulica u Republici Hrvatskoj, konkretno u ovoj policijskoj upravi unazad više od dvadeset godina prijavljene 83 osobe na toj adresi. No, postoje i podbrojevi navedenog kućnog broja, kao na primjer Mihačeva Draga 35/A, 35/1, na kojima je u istom razdoblju prijavljeno prebivalište za 234 osobe. Dakle, od prijava prebivališta za 83 osobe na spomenutoj adresi, 28 prijava datira iz razdoblja prije dvedeset i više godina a od kojih je većina prijava prebivališta za maloljetnu djecu koji podnose roditelji na temelju svoje prijave i vjenčanog lista. Važno je istaknuti da od 2002. godine više nitko nije na toj adresi prijavljivan.
Spori proces
Kako se uopće netko može prijaviti bez dozvole ili znanja vlasnika, bez nekog dokumenta?
– U vremenskom razdoblju od 1974. godine pa do donošenja novog Zakona o prebivalištu u prosincu 2012. godine, promijenila su se tri zakona kojima su uvjeti, odnosno potrebni dokumenti za prijavu prebivališta i boravišta građana bili različito regulirani. Od 4. siječnja 1975. pa do 8. listopada 1991. godine ukratko rečeno, za prijavu prebivališta, građaninu je bio dovoljan samo ispunjen obrazac prijave. Niti jedan drugi dokument nije bio potreban, stoga i ne čudi da vlasnik Buzuk o tomu i nije mogao imati saznanja. U konkretnom slučaju riječ je o radničkim nastambama i vremenu kada nije bilo rješenja o gradnji pa ni rješenja o korištenju kućnog broja, no mi nismo mogli odbiti prijaviti osobu. Obavljali smo terenske provjere i 2005. i 2006. i 2009. godine i za većinu osoba i velik broj djece koja su bila prijavljena na toj adresi utvrdili da ne stanuju na toj adresi. No, do donošenja novog Zakona u prosincu 2012. godine policija nije imala mogućnost odjaviti ih po službenoj dužnosti.
Zašto?
– Pa zato jer temeljem tadašnjih važećih zakona, osoba se morala sama odjaviti. Ukazivali smo mi na takve probleme, a rezultati dosadašnjih provjera po novom Zakonu govore da nisu sporne samo te konkretne 234 osobe, već smo ukupno pronašli 1.100 osoba na različitim riječkim adresama koje zapravo ne stanuju na adresama koje su prijavili i u postupku su odjave prebivališta po službenoj dužnosti. No, nemojte misliti da je to posao koji traje 24 sata, proces je vrlo spor, jer i te osobe imaju pravo dokazivati zašto ne stanuju na toj adresi, a konačnoj odjavi prethode sve terenske provjere kako bi za eventualni upravni spor nakon što osoba dobije naše rješenje o odjavi, bilo sve čisto.
Je li bilo sumnje da se netko od policijskih službenika mogao okoristiti prijavama tolikog broja osoba na jednoj adresi?
– I to smo provjeravali, no, vjerujte, nitko se nije okoristio, razloga sa istragu doista nije bilo. No, po novom Zakonu i državna tijela uprave dužna su obavijestiti policiju kada neka osoba koja ostvaruje neka prava istodobno mijenja prebivalište. Tako sada imao situaciju i da centri u kojima su smješteni beskućnici imamo točne podatke gdje tko boravi i na kojoj adresi se nalazi. Bilo je u početku otpora, no sada smo i na dnevnoj bazi putem maila obavješteni o bilo kakvoj promjeni prebivališta.
Službena odjava
To se odnosi i na ostala tijela javne vlasti , od centara za socijalnu skrb, mirovinskog, zdravstvenog osiguranja i slično koji imaju obvezu ako dođu do saznanja da netko ne živi na prijavljenoj adresi, da o tome izvijeste nadležnu policijsku upravu. Policija može samo utvrđivati prebivalište neke osobe i da li je osoba dala točne podatke, a prava koja neka osoba može ostvariti po bilo kojoj osnovi nije u našoj nadležnosti.
Kada se Ivo Buzuk obratio policiji i naveo da ima problema sa »sustanarima«?
