RIJEKA – Ispred glavnog pročelja, staze u obliku »pereca«, presječene uzdužnim stubištem, koje povezuje glavni ulaz u perivoj s glavnim ulazom u zgradu, oblikovale su najreprezentativniji dio imanja. Duž svih staza u perivoju sađeni su drvoredi, na pristupnom stubištu su se nalazile ukrasne vaze, klupe bez naslona i kandelabri.

Šumoviti dio perivoja su povezivale kamene stepenice kojima se svladavala razlika u visini terena, dio je to odgovora o ljepoti parka oko bivše Vojno-pomorske akademije, danas stare zgrade KBC-a Rijeka, a koji su nam poslali iz Ministarstva kulture i medija na naš upit o stanju parka oko bolnice.

Jer, istina je, park je danas održavan, iako u oči upadaju grafiti i neobnovljena fasada na ulazu u prostor parka, kao i neuređeni putovi. No, park nije u potpunosti obnovljen, nije zadobio onaj stari sjaj kojim se dičio u vrijeme Vojno-pomorske akademije 1866. – 1914.

U ono doba austrijsko Vojno ministarstvo tražilo je da svaka vojna akademija u Austriji mora biti sagrađena u parku. Kako je akademija u Trstu izgubila polovicu svog parka, donesena je odluka o preseljenju u Rijeku te se zgrada bivše Vojno-pomorske akademije počela graditi 1855. godine, prema projektu Vincenza Poradowskyog von Korabea iz 1854., uz manje dorade u perivojnom oblikovanju, na mjestu na kojem se nalazila Ciottina palača.

O uređenju parka pitali smo i u riječkom KBC-u te su nam oni odgovorili da je adaptacija šumovitog prostora ispod parkirališta Podpinjol, prema projektu Agronomskog fakulteta u Zagrebu, realizirana i inaugurirana pred ljeto 2020. godine.

Projekt terapijskog parka na dijelu perivoja ispred glavne zgrade, koji je bio dio EPK 2020, Programskog pravca Zeleni val, zbog izbijanja pandemije koronavirusa je, prema njihovim saznanjima, obustavljen.

Potreba obnove perivoja

– Idejni projekt izradio je arhitekt Daniel Winterbottom, sa sveučilišta Washington Seattle iz SAD-a, koji je i javno prezentirao dizajn terapijskog parka. Financiranje angažmana spomenutog arhitekta u programskom pravcu EPK-a osiguralo je Veleposlanstvo Sjedinjenih Američkih Država u Hrvatskoj.

No, zbog izbijanja pandemije je, prema našim saznanjima, projekt – obustavljen. KBC Rijeka kao proračunski korisnik sa strogo namjenskim mogućnostima raspolaganja financijskim sredstvima, nakon navedenog, okreće se iznalaženju drugih izvora financiranja, u prvom redu EU fondovima, kako bi osigurao realizaciju projekata uređenja parkovne arhitekture, odgovorili su nam iz KBC-a.

Dakle, može se zaključiti da je obnova parka do daljnjega na čekanju.

Što je šteta, jer stare fotografije doista svjedoče o monumentalnosti i ljepoti toga parka.

Uz to, prostor oko današnje stare zgrade KBC-a Rijeka nalazi se unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline grada Rijeke. Iako nema pojedinačno rješenje o registraciji kulturnog dobra, u konzervatorskoj podlozi za Grad Rijeku iz 2019. godine Konzervatorski odjel u Rijeci Ministarstva kulture i medija izdao je 2017. godine uvjete i smjernice te odobrio Agronomskom fakultetu u Zagrebu projekt krajobrazne adaptacije dijela šumovitog prostora ispod današnjeg bolničkog parkirališta.

Vojno-pomorska akademija

– Naš konzervatorski odjel se također očitovao na prijedlog projekta izgradnje terapijskog vrta na dijelu perivoja ispred glavne zgrade, 2019. godine, kada su konzervatori upozorili na potrebu obnove perivoja, odgovorili su iz Ministarstva.

Neobnovljeni parkovi u Rijeci

Također, ovo je samo dio šire riječke priče o neobnovljenim parkovima u Rijeci, a koja svakako zaslužuje svoj nastavak. Što se same lokacije tiče, podsjetimo kako je prostor oko današnje stare zgrade Kliničkog bolničkog centra Rijeka sve do prve polovice 19. stoljeća bio vinograd, na kojem se nalazila stambena zgrada jednostavnog četverokutnog tlocrta s ravnom pristupnom stazom. Lorenzo Ciotta prvi gradi reprezentativnu trokrilnu palaču tlocrtnog oblika slova »U«. Zadržava ravnu pristupnu stazu koju poprečno presijeca nova staza u širini čitavog imanja te Ciotta prvi put unosi ukrasni dio perivoja ispred pročelja palače te formira dijelove perivoja različitih namjena, na primjer rasadničku površinu, prostor za šetnju, dio prirodne šume i kultivirane površine. Kako je Vojno-pomorska akademija u Trstu izgubila polovicu svoga parka, po tadašnjim kriterijima austrijskog Vojnog ministarstva trebalo ju je preseliti.

Tlocrt imanja za vrijeme Ciotte iz sredine 19. stoljeća

Austrijsko Vojno ministarstvo tražilo je da svaka vojna akademija u Austriji mora biti sagrađena u parku. Stoga je i donesena odluka o preseljenju u Rijeku te se zgrada bivše Vojno-pomorske akademije počela graditi 1855. godine, prema projektu Vincenza Poradowskyog von Korabea iz 1854., uz manje dorade u perivojnom oblikovanju, na istom mjestu na kojem se nalazila Ciottina palača. Neovisno o potrebama ove visoko edukativne ustanove za vježbalištima i prostorima za praktičnu nastavu, Kraljevsko ministarstvo rata i mornarice kao naručitelj vodilo je računa i o reprezentativnosti zgrade i njezinoj uklopljenosti u gradsko tkivo, maksimalno poštujući zatečeno stanje Ciottinog imanja.

– Minimalne su promjene pratile podjelu i raspored posjeda, zadržavajući samoniklu prirodnu šumu na začelju zgrade te utilitarne površine na istoku. Površine za vježbu i prakticiranje planirane su u dvorištu na začelju zgrade, na ravnom, šljunčanom platou unutar bočnih krila i na periferiji imanja, podsjećaju iz Ministarstva kulture i medija. S promjenom namjene građevine, 1933. godine u bolnicu Sv. Duh, pa nakon Drugog svjetskog rata u bolnicu Braće dr. Sobol, započinje izgradnja zgrada za potrebe bolnice na nekadašnjem imanju, čuvajući jedino perivoj ispred glavnog pročelja od izgradnje.