U PIK-u Rijeka razmišljaju da Tonku presele u - Liku: Prerađivačkoj industriji mjesto nije u gradu

Snimio Mateo LEVAK

Uprava PIK-a na potrebu preseljenja mljekare ukazuje već neko vrijeme, a isto tako ukazuju i na probleme poput povećanih troškova proizvodnje, cijene energenata i sirovina te posebno na nedostatak domaće sirovine. Stoga se nametnulo logično rješenje kojim bi se industrija približila sirovini

povezane vijesti

RIJEKA – Tvornica PIK nakon više od sedamdeset godina proizvodnje u Rijeci ozbiljno razmatra zatvaranje pogona mljekare Tonka na Škurinjama te planira njezino preseljenje u Liku.

Višestruki razlozi

Razlozi zbog kojih se jedina mljekarska industrija u Primorsko-goranskoj županiji namjerava preseliti su višestruki, a kao jedan od glavnih razloga koji se nameće jest činjenica da prerađivačkoj industriji nije mjesto u gradu. Uz to se vežu i ostali problemi poput povećanih troškova proizvodnje, cijene energenata i sirovina, posebno nedostatak domaće sirovine te skupa, ali nužna investicija potrebna za dostizanje zadovoljavajućih tehničkih uvjeta na trenutačnom postrojenju.

Manje slastičara i kolača, ali i prodajnih mjesta

Na spomen o prilagodbi asortimana tržištu i zahtjevima potrošača, direktora Ginu Pastorčića upitali smo i razloge prestanka proizvodnje pojedinih vrsta kolača. Radi se o prepoznatljivim kremšnitama, minjonu i punč-roladi čije je izbacivanje iz PIKO asortimana prošle godine izazvalo razočaranje dijela građana.
– Kao i svi, i ja sam volio te kolače, ali razlog zašto smo ih prestali proizvoditi jest taj što se smanjila potražnja. U trgovinama smo prosječno prodavali jedan i pol kolač. Drugi problem su kadrovi, odnosno nedostatak kvalificiranih slastičara. Trenutačno imamo slastičare koji su priučeni, ali i starije, kvalificirane slastičare, međutim, većina ih je pred mirovinom. U budućnosti ćemo pokušati prilagoditi proizvodnju, a možda pojedine vrste kolača i vratiti, rekao je.
Osim toga, starosna struktura tvrtke, ali i epidemija koronavirusa posljednje vrijeme utjecala je na djelovanje PIK-a Rijeka. Naime, od 220 zaposlenika u veljači je 70 zaposlenika bilo na bolovanju, dok ih je u prosincu na bolovanju bilo 60. Upravo to razlog je zašto se ove zime događalo da su pojedine PIK-ove trgovine ili pekarnice bile zatvorene jedan ili dva dana, do pronalaska zamjene ili zatvaranja bolovanja zaposlenika, odgovorio nam je Pastorčić.

Uprava Prehrambeno Industrijskog Kombinata d.d. Rijeka pokušava pronaći rješenje koje bi omogućilo nastavak proizvodnje uz zadržavanje kvalitete koju su dosad jamčili. Logično rješenje koje bi umanjilo i djelomično otklonilo probleme jest preseljenje mljekare bliže sirovini. Iako su pregovori još u tijeku, ove navode potvrdio nam je i direktor PIK-a Gino Pastorčić.

– Na potrebu preseljenja industrije iz grada ukazujemo već neko vrijeme. Mjesto na kojem se mljekara Tonka nalazi nekoć je bila periferija grada. Danas to više nije slučaj, Škurinje su se razvile. Naravno da postoji više razloga koji idu u prilog odluci o preseljenju mljekare, a među njima ističe se činjenica da industrijskoj proizvodnji nije mjesto u urbanoj sredini. Mljekara bi trebala djelovati u poljoprivrednom okruženju, što bi bilo pogodnije i odgovarajuće, procjenjuje Pastorčić te navodi da, osim što se mljekara nalazi u neodgovarajućem okruženju, nedostaje joj sirovine, a tu su i cijene energenata, transporta te problemi modernizacije i ekologije.

Proizvodnju bi trebalo modernizirati / Snimio Mateo LEVAK

Naime, PIK Rijeka ima tradiciju proizvodnje mlijeka, pekarskih proizvoda i tjestenine od 1947. godine te je i danas, sa svojih dvjestotinjak zaposlenika, vodeća prehrambena industrija u Rijeci i jedina u Primorsko-goranskoj županiji koja prerađuje mlijeko i mliječne proizvode. Međutim, na svojoj, više od sedam desetljeća dugoj tradiciji i kvaliteti riječka mljekara, prije svega, može zahvaliti kvalitetnim sirovinama koje nabavlja od kooperanata iz Istre i Like.

Domaće mlijeko uglavnom dolazi iz Like i Istre / Snimio Mateo LEVAK

Problem sa sirovinom

– Osnovna prednost naše mljekare jest što imamo domaće mlijeko koje uglavnom dolazi iz Like. Međutim, transport postaje skup i neisplativ i veliki troškovi prijevoza sirovine bili bi puno niži ako se mljekara preseli u krajeve gdje ima domaće sirovine. Jedino logično i razumljivo rješenje jest mljekaru preseliti u Liku. Osim toga, te sirovine ima sve manje. Proizvodnja mlijeka se sve više smanjuje, stoga bi odlazak mljekare u taj poljoprivredni kraj mogao potaknuti i proizvodnju mlijeka.
– Trenutačno u Lici razgovaramo o tome i aktivno tražimo područje gdje bi mogli preseliti dio svoje proizvodnje. U traženju odgovarajuće pozicije pomaže nam Ličko-senjska županija, a nadamo se povući sredstva koja su nedavno Lici obećana za razvoj poljoprivrede, odnosno mljekarstva i stočarstva. Nastojat ćemo se u to uklopiti. Međutim, za preseljenje i modernizaciju potrebno je puno vremena i ulaganja, pojašnjava Pastorčić.

Ogromna konkurencija i zastarjela proizvodnja

Mljekara Tonka prošle je godine preradila blizu 20 tisuća tona mlijeka i mliječnih proizvoda, a u najvećem dijelu radi se o proizvodnom punjenju robnih marki, a tu vlada ogromna konkurencija.
– Jednostavno, mljekari nedostaje sirovine za proizvodnju mlijeka. Naši kapaciteti nisu više popunjeni i bavimo se raznim poslovima da bi opstali, poput proizvodnoga punjenja za robne marke, ali tu je konkurencija prevelika. Trenutačno nismo konkurentni na tržištu. Da bismo opstali, moramo nešto mijenjati. Mi smo odlučili prilagoditi i modernizirati proizvodnju, a preduvjet je da mljekaru preselimo izvan grada. Također, mljekara je montirana prije dvadesetak godina, elektronika je zastarjela i potrebna joj je potpuna renovacija. S modernijom tehnologijom mogli bismo povećati i proizvodnju, proširiti asortiman te postati produktivni i otvoriti mjesto za daljnji razvoj, kazao nam je direktor Pastorčić koji se na čelu ove riječke tvrtke nalazi posljednje tri godine.

Nije lako preseliti industriju

Daljnji problemi odnose se na aktualne probleme koji opterećuju sve proizvođače, a to su cijene energenata. U posljednjih godinu dana plin je poskupio za 300 posto, a novi godišnji ugovor za električnu energiju dvostruko je veći od prošlogodišnjeg, govori nam Pastorčić. Osim toga, s ekološke strane nameće se veliki problem s otpadnim vodama. Kako bi ih mogli adekvatno zbrinjavati, potrebno je napraviti ozbiljnu investiciju za koju tvrtka PIK nije financijski spremna, ali isto preseliti ju u poljoprivredno područje koje će omogućiti daljnji razvoj.
Osim mljekare Tonka, ističe kako PIK Rijeka u planu ima preseliti i pogone pekare i tjestenine u Industrijsku zonu Bakar na Kukuljanovu.
– Riječ je jednostavno o tome da se tjestenina trenutačno proizvodi u centru grada, gdje smo prvi susjedi kulturnim ustanovama i muzejima. Prema tome, proizvodnja tjestenine tu se definitivno ne uklapa i potrebno ju je preseliti u prostor adekvatan industrijskom postrojenju. Slična situacija događa se i s pekarom u Radničkoj ulici na Vežici. Postrojenja u pekari su zastarjela i potrebna nam je obnova i modernizacija proizvodnje, a sadašnji prostori više nam ne omogućavaju razvoj, kaže nam Pastorčić i otkriva da su pronašli potencijalno mjesto u Industrijskoj zoni na Kukuljanovu u koji bi mogli preseliti svoje pogone. Naime, postoji mogućnost da PIK Rijeka svoje objekte na Vežici zamijeni objektima na Kukuljanovu koji su u vlasništvu tvrtke Plodine. Ipak, ova ideja i cjelokupni plan restrukturiranja daleko je od realizacije.

– Nije lako preseliti industriju. Da se o preseljenju i ulaganju u modernizaciju razmišljalo ranije, prije desetak, dvadesetak godina, kada je tvrtka dobro stajala, sada bi bilo puno lakše. Kako bi tvrtka PIK Rijeka opstala i bila konkurentna potrebna joj je kompletna modernizacija i prilagodba proizvodnje i asortimana tržištu i zahtjevima potrošača. U konačnici, PIK-u predstoji jedna ogromna investicija i proces koji će potrajati, zaključio je Gino Pastorčić.