U Hrvatskoj živi oko 5.000 osoba sa stomom, a samo u Kliničkom bolničkom centru Rijeka godišnje se liječi između 150 i 200 pacijenata sa stomom. Prema riječima Sanje Juretić, glavne sestre Odjela intenzivne njege Zavoda za digestivnu kirurgiju KBC-a Rijeka, broj osoba sa stomom je u porastu.

– Prije pet godina imali smo u skrbi 120 osoba sa stomom, a prošle godine smo imali 200 što smatramo da ima veze s koronavirusom jer očito pandemija učinila svoje pa su se pacijenti kasnije javljali svojem liječniku.

Ove godine već imamo 160 oosba u skrbi, a taj će broj do kraja godine sigurno porasti. To su pacijenti koji su uglavnom, u 95 posto slučajeva, imali karcinom debelog crijeva, a najviše ih je u populaciji od 60 godina nadalje, kaže Juretić, inače jena od organizatorica Dana svjesnosti o stomi koji je u riječkoj bolnici okupio liječnike i medicinske sestre riječkog KBC-a i Doma zdravlja, osobe s izvedenom stomom, učenike Medicinske škole u Rijeci, studente Fakulteta zdravstvenih studija u Rijeci te predstavnike HZZO-a, Centra za socijalnu skrb i Nastavnog zavoda za javno zdravstvo PGŽ-a.

Pronaći rješenja

Ovaj edukativni skup, usmjeren je prema osobama koje žive sa stomom i onima koji se s njom svakodnevno susreću, a cilj mu je naglasiti važnost unaprjeđenja komunikacije i međusobne suradnje pacijenata, udruga i institucija te pokušati pronaći rješenja za probleme s kojima se susreću osobe s izvedenom stomom kako bi im se pružila bolja kvaliteta života.

– Svaka osoba sa stomom zaslužuje da kvalitetno živi kao i prije. Naravno da je to jedna vrsta hendikepa, no ako osobe sa stomom dobiju adekvatnu edukaciju i psihološku podršku te shvate da su prihvaćeni u društvu, onda njihov život može biti kvalitetan kao i prije.

Tijekom hospitalizacije dio koji mi odrađujemo, kao i tijekom kontrola na koje nam nakon otpusta iz bolnice dolaze pacijenti, mi nastojimo kod svakog pregleda i edukacije takve osobe poticati i davati im psihološku podršku.

Nažalost, mi nemamo psihologa, a osobe sa stomom bi trebale ići kod psihologa. Umjesto toga imamo magistre mentalnog zdravlja i ja sam jedna od njih, te mi s njima odrađujemo i taj psihološki dio tijekom kontrola.

Treba naglasiti kako svaka osoba sa stomom može normalno živjeti – oni mogu letjeti avionom, kupati se u moru, ukratko sve ono što može svaka normalna i zdrava osoba. Tamo gdje uložimo maksimalan trud, dobijemo pozitivne rezulate i pacijenti se vrate u svoju svakodnevicu.

Kvaliteta života

Ono što ja pacijentima često naglašavam, jest da se i svima nama ponekad dogodi da nam pobjegne mokraća ili da imamo virozu pa nam pobjegne stolica, tako se i njima može dogoditi da im se odvoji pomagalo, no to se dešava vrlo rijetko, ističe Juretić koja poručuje svim zdravstvenim profesionalcima da provedu vrijeme u razgovoru s osobama sa stomom bez obzira što te osobe sve znaju o svojem zdravstvenom stanju jer će tako osobe sa stomom osjećati ravnopravno.

– Kvaliteta života osoba sa stomom ovisi o pojedincu. Obično predlažem svima koji su završili bolničko liječenje da se javi u našu udrugu Ilco jer kod nas mogu dobiti savjete, isprobati novo pomagalo, otići na izlet i općenito uključiti se u redovan život.

Najveći problem osoba sa stomom je nedovoljno poznavanje prava s područja socijalne skrbi. Osobe sa stomom ne poznaju dovoljno prava koja mogu ostvariti, a tu su brojne dodatne pogodnosti, poput subvencioniranja troškova stanovanja, a tu je i mogućnost ostvarenja osobne invalidnine kod dijela osoba sa stomom.

Sustav nije dovoljno transparentan i mi pokušavamo objasniti liječnicima obiteljske medicine kako bi ljudima koji imaju ta prava omogućili i da ih ostvare, poručio je Ognjen Peleš, predsjednik Udruge ILCO Rijeka koja okuplja osobe sa stomom.