RIJEKA  O vrtu u kojem svoje umijeće vježbaju budući vrtlari Graditeljske škole za industriju i obrt Rijeka, malo tko zna, pa čak i susjedni polaznici Salezijanske gimnazije.

Nitko od njih nije nam znao reći da je vježbeno polje vrtlara tik iznad njih, iako jedni stječu duhovnost preko knjiga, a drugi u uskoj interakciji s prirodom.

Polje je malo, dobiveno od salezijanske zajednice, pa i jednima i drugima paše što ga se koristi u edukativne svrhe i što izgleda bolje nego ikad.

A o njemu se brine svega nekoliko učenika, jer ih je toliko i upisano u vrtlarski smjer. I sve bi to bilo svejedno da se u Europskoj uniji ne priprema uredba po kojoj se vrtlarstvom neće moći baviti nitko bez odgovarajuće stručne spreme.

A čak i da nas to ne čeka, završeni vrtlari dobivaju posao odmah. Samo što ih je premalo.

Posjetili smo ih s namjerom da vidimo što je i onu nekolicinu navelo da upišu baš taj smjer, nedovoljno promoviran i stoga nezanimljiv velikom broju njihovih vršnjaka.

Svi su iz završnog razreda i svi već imaju »gažu« kadgod požele, a u svom obrazovanju uživaju od početka do kraja.

Vrtlarstvo i odbojka

– Volim sve što radim ovdje i ova mi je škola puno bolja od prethodne škole u Zadru, jer ima više prakse i više naučim nego da učim samo teoriju, kaže Viktoria Ana Tercol, inače iz Novalje, koja pohađa ovu školu kako bi mogla nastaviti trenirati odbojku u Rijeci.

Na ovom polju ona je zadužena za začinski vrt, iz čega će imati i završni rad.

Da bez prakse nema uspješnog školovanja za vrtlara, potvrdio nam je i Ivan Prendivoj s otoka Krka, koji gaji posebnu ljubav prema grmovima, osobito jednom koji dobro podnosi primorske uvjete.

– Teutricum fructans iliti dubčac idealan je dekorativni grm za naše krajeve jer dobro podnosi sušu, traži ocjedito tlo, i zbog svog srebrnastog lišća dobar je kontrast za druge biljke, a izrazito je otporan na bolesti i štetnike.

Cvjeta dva puta na godinu plavoljubičastim cvjetovima i dobro podnosi oblikovanje, ukratko nam je ispričao ovaj mladi zaljubljenik u biljke i stručnjak za vrtne stazice, nudeći pritom reznice za razmnožavanje svima koji su zainteresirani.

Svestrani Donatello

Donatello Meak, pak, završni rad priprema na temu kamenjara pa je i ovaj na oglednom polju njegovih ruku djelo. Sasvim slučajno i iz druge ruke saznajemo da je on talentiran i za stolni tenis te je sudac na Svjetskom prvenstvu u autoutrkama. Ali, ljubav prema biljkama je na prvom mjestu.

Marijan Žagar, Robert Babić i Marino Suša, jednako zaljubljeni u svoju buduću profesiju, svaki od njih već gotov stručnjak u svom djelokrugu, još su trojica od ukupno šestero učenika vrtlarskog smjera koji prijeti da dogodine bude ugašen ukoliko se ne javi dovoljan broj polaznika.

– Ni sami ne razumijemo zašto ih se više ne upisuje u smjer vrtlarstva jer to je vrlo traženo zanimanje.

Ne treba dugo čekati na zaposlenje, sve komunalne službe vape za njima jer dolaze gotovi na tržište rada, govori Nikolina Krivošić, jedna od nastavnica na smjeru vrtlarstva.

Dodaje i da je jedino KD Crikvenica raspisao natječaj za stipendiranje budućih učenika, premda ih ima i iz Čabra, Opatije, Novalje, Krka…

Projekt s Veleučilištem

– U tri godine naši učenici, kroz teoriju i praksu, prođu program za stjecanje znanja i vještina u uzgoju povrća, cvjetnica, grmlja, drveća, voćaka, održavanja živica i travnjaka, izvedbe i održavanja vrtnih elemenata, stakleničkog uzgoja…, nabraja nastavnica Loredana Raspor-​Ramić.

Spominje i zajednički projekt s Veleučilištem u Rijeci, u OŠ Podmurvice, »Profumi i odori našega kraja«, koji će omogućiti uzgoj, razmnožavanje i destilaciju aromatičnog i začinskog bilja našega kraja.

Naravno, sve sadnice učenici proizvode sami, za što je zaslužna Primorsko-goranska županija, koja im je darovala lijep veliki staklenik, a što ne zaboravljaju spomenuti. Tako je uzgoj moguć cijele godine, a višak sadnica rado daruju.

U vrijeme kada je uzgoj sadnica i hrane općenito postao ekskluziva povlaštenih koji još imaju malo znanja o tome, pa i malo vrta gdje mogu primijeniti to znanje, bila bi prava šteta ugasiti smjer koji itekako ima budućnost.

A kada Europska unija donese uredbe po kojima će se tim poslom moći profesionalno baviti samo školovani vrtlari, mogli bismo se pitati gdje je nestao entuzijazam djece i njihovih roditelja za ovo, jedno od najstarijih i najpotrebnijih zanimanja.