PUL KAŠTELA

Trsat na jedan dan postao Montmartre. Obišli smo tradicionalno riječko likovno druženje

Vladimir Mrvoš

Foto: Ana Križanec

Foto: Ana Križanec

Ove godine prijavilo se osamdesetak umjetnika, među kojima su bile i umjetnice iz Ukrajine pa je izložba nosila i epitet međunarodne



RIJEKA – Ni toplo vrijeme ni pune plaže nisu mogli umanjiti posjetu brojnih umjetnika, ali i posjetitelja Trsatu. Razlog: već trideset i dvije godine zaredom, na Trsatu se tradicionalno održava izložba likovnih radova na otvorenom pod nazivom “Pul Kaštela” u organizaciji Kluba prijatelja Grada Trsata.


Svi umjetnici koji su želje sudjelovati morali su doći na dan izložbe prijaviti se u Hrvatsku čitaonicu Trsat u vremenu od 8 do 11 sati.


– Neki su bili tu već prije 8 sati, kazuju nam Marina Oluić i Zlatko Gržalja, koji su u u čitaonici zaprimali prijave sudionika.


Foto galerija: Pul Kaštela na Trsatu Foto: Ana Križanec


Ima i kupaca




Ove godine prijavilo se osemdesetak umjetnika, nešto više od prošle godine, ali prema evidenciji gospođe Marine nije dostignut dosadašnji rekord od stotinjak umjetnika koji su izlagali na prostoru od Frankopanskog trga, duž Ulice Petra Zrinskog i Nugentova parka, do Trsatske gradine i crkve sv. Jurja. Mnogi umjetnici su puno prije 11 sati zauzeli najatraktivnije pozicije, a kako nam govore oni koji već godinama izlažu, već se i među njima zna tko je na kojem mjestu.


Svečano otvorenje 32. izdanja krenulo je točno u 11 sati ispred Svetišta Majke Božje Trsatske uz nastup Gradske glazbe Trsat i Prvih riječkih mažoretkinja. Izložbu je otvorila predsjednica Kluba prijatelja grada Trsata Ružica Ažman, a ovogodišnjišnja smotra likovnog stvaralaštva s pravom se može nazvati i međunarodnom. Naime, uz brojne domaće umjetnike, svoje radove izložile su i umjetnice iz Ukrajine, Olha Bezina, Nadiia Dzhanabbarova, Anastasiia Sotnyk, Liliia Plontikova, Mariia Naumetno, pod vodstvom voditeljice njihove slikarske sekcije “Razvojnog integracijskog centra Sv. Vid”, Svietlanom Schiel. Kao i svake godine, zastupljeni su bili različiti stilovi, a uočljive su bile i generacijske razlike. No, svi su, od djece do onih u zrelim godinama, od slikarskih amatera do akademskih profesionalaca, s istim žarom pokušavali predstaviti, a poneki i prodati svoje radove.



– Prije više godina uspjela sam prodati nekoliko svojih radova, a nadam se da ću uspjeti i ove, govori nam jedna od sudionica ove izložbe, koja, kaže, očekuje strane turiste.


Na upit o cijeni koju je postigla, otkrila nam da je najskuplji rad prodala za 1.200, a najjeftinija za 350 kuna, jer tada je još ta valuta bila u optjecaju. Među izlagačima bilo je i djece, koja su se također pokušala okušati u prodaji, ali su se požalili da im posao ne ide baš najbolje.


Kada su u pitanju profesionalci, akademska slikarica Gabrijela izložila je nekoliko svojih radova ove godine, a prijašnjih nekoliko godina je izostala sa ove izložbe.



No, zato je godinama ne propuštaju Melita Tomić, Ankica Tomac i Jasna Bogunović, koje sudjeluju skoro na svim sličnim izložbama diljem Kvarnera. Na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci u sklopu programa cjeloživotnog obrazovanja završile su brojne tečajeve početnog i naprednog slikarstva, usavršavaju se na brojnim radionicama i uz slikarstvo važno im je i druženje kako na tečajevima, tako i na ovakvim izložbenim manifestacijama.


Mali Pariz


Jasna Bogunović, otišla je i korak dalje, pa, iako je već prije dosta godina završila svoj “osnovni fakultet” i postala inženjerka i radi u struci, u petom desetljeću života upisala je Akademiju u Ljubljani i priprema redovito ispite kako bi postala i magistrica umjetnosti.


– Na toj Akademiji u Ljubljani omogućili su za zaposlene online studij, ali to je vrlo ozbiljan studij i ima dosta starijih polaznika, koji su željni stjecanja novih znanja i vještina, kako teoretskih tako i praktičnih, kaže Jasna Bogunović.



Mlade umjetnike s Akademije primjenjenih umjetnosti organizatori pokušavaju privući nagradama za najbolji studentski rada i prigodnim poklonima.


– Zadovoljni smo odazivom umjetnika i ove godine, a nastavljamo sa željom da sljedeće godine budemo još masovniji i još kvalitetniji, kaže nam potpredsjednica Kluba prijatelja grada Trsata, Josipa Granić, dodajući da je udruzi za još bolji rad potreban i neki prostor u kome bi mogli djelovati. Ove godine druženje za sve umjetnike bilo je u kući Gradske glazbe Trsat, u kojoj je organiziran i zajednički ručak te osvježenje, ali i razmjena umjetničkih iskustava. “Pul Kaštela” postao je događaj koji je Trsat pretvorio u riječki Monmarte, a među stalnim posjetiocima ove manifestacije bio je i redoviti posjetitelj kulturnih zbivanja Darko Lupi.


Na pitanje treba li ovakvu izložbu održavati češće, odgovara da je po njegovom mišljenju dovoljno par puta godišnje.


S time bi se sigurno složili i organizatori, koji su uložili puno truda da bi Rijeka bar jedan dan u godini postala “mali Pariz”.