Vila Ružić u utorak je u intimnoj atmosferi ugostila borkinje za prava žena – na tribini „Institucionalno nasilje nad ženama“ stručnjakinje u području iznijele su najveće probleme s kojima se suočavaju žene koje su preživjele ili i dalje proživljavaju nasilje.

Uz moderatorstvo Katarine Bošnjak, na tribini su sudjelovale zamjenica župana Sisačko-Moslavačke županije Mirjana Olujić, Tanja Prokop i Iva Davorija iz udruge SOS Rijeka – Centar za nenasilje i ljudska prava te pravnica Morena Lekan.

Tribinu je organiziralo Vijeće srpske nacionalne manjine PGŽ-a, a otvorio Theodor de Canziani koji je prisutnima poželio da, usprkos teškoj temi, s mjesta koje su obilježile upravo žene ponesu i lijepe uspomene.

Snimila Ana Križanec

Ženska pitanja sveprisutna su u medijima, ali u našem društvu i dalje postoji ogroman problem, uvela je Tanja Prokop. Radi se o manjkavosti institucija koje se ponašaju kao dodatni nasilnik žena koje nasilje i prijave. Prošle godine, u Hrvatskoj je ubijeno devet žena, a ubili su ih bliski muškarci. Prokop, čiji se doktorat bavi ovom temom, želi adresirati problem empatije i epistemične nepravde. Žene koje proživljavaju nasilje često nisu ni svjesne da su u takvoj poziciji i ne znaju ga verbalizirati. Institucije su one koje ih, umjesto da im pomognu, dodatno maltretiraju, objašnjava Prokop. 

“Teško je pronaći način da se ove stvari korijenski promijene u društvu. Zato je važno govoriti i apelirati na institucije. Pogotovo socijalne institucije – njihova je uloga primarna kao zaštita i podrška ženama, a često se dogodi da baš ovdje toga manjka”, kaže i kao primjer navodi takozvano dodatno provjeravanje mentalne i emocionalne stabilnosti žena žrtava nasilja u osjetljivim i traumatičnim trenutcima kad ih se proglašava nestabilnima. 

Još jedna po ženu nepovoljna praksa je poticanje na zataškavanje nasilja kako bi djeca ostala s majkom: “Dobivaju se naputci od institucija da se nasilje zataškava jer se može dogoditi da djeca budu maknuta iz obitelji. To se prezentira kao neka vrsta prevencije da se djeca zaštite, ali to se ne bi trebalo tako događati”, objašnjava Prokop i nadodaje da bi primarni cilj institucija trebao biti zaštita djece, ali u praksi je pravo nasilnika na djecu ispred ženinog prava na zaštitu.

Snimila Ana Križanec

Institucije ne vjeruju žrtvama

Prijava nasilja možda je najveći rizik koji će žena poduzeti u svom životu, tvrdi Iva Davorija, jer kada napusti nasilnika, nastaju pravi problemi. “Čini nam se ponekad da te žene proživljavaju i snažnije to nasilje kada dođe do razine institucija. Mi imamo probleme na strukturalnoj razini, sustav koji dozvoljava da mi dnevno dobivamo pozive žena koje proživljavaju nasilje. Žene se suočavaju s nepovjerenjem od institucija i krenu se preispitivati je li ono što su doživjele zaista tako”, objašnjava.

Snažan alat kojim se koriste nasilnici je takozvano otuđenje djeteta. “Otuđenje je koncept koji je nastao iz seksističko mizogine potrebe da se žene koje proživljavaju nasilje diskreditira”, objašnjava Davorija, što bi značilo da se ženu napada da otuđuje dijete od oca u slučaju da želi otići i potražiti zaštitu za sebe i dijete. “Prijava za otuđenje je postala jedan od mehanizama da nasilnik vrši nasilje, to se zove postseparatističko nasilje i institucije postaju produžena ruka nasilnika”.

Iz pravne perspektive svoja je iskustva iz prakse podijelila pravnica Morena Lekan koja redovito zastupa korisnice SOS-a Rijeka i suočava se s manjkavostima kaznenog i obiteljskog zakona.

“Nedavno je donesen novi obiteljski zakon koji je i dalje manjkav na nekoliko razina. Sve na što su udruge ukazivale, nije usvojeno. Vlada nije konzultirala struku ni praksu. Upravo te udruge koje su davale svoje prijedloge su na prvoj liniji i najbolje znaju što i kako bi trebalo”, kaže Lekan i nadodaje da su te iste udruge na svoja leđa preuzele jako puno dužnosti koje bi država trebala raditi, a ne radi.

Za popravljanje situacije, ključna je edukacija i senzibiliranost ljudi koji vode postupke, a promjene kreću od mlade dobi. Zakonski okvir i podizanje svijesti kroz škole jako je važno, kao i biti svjestan da žrtva nasilja može biti baš svatko, bez obzira na pozadinu, porijeklo, osobnost ili novčani status, slažu se govornice.

“To su teme s kojima se svaki dan suočavamo i njima se moramo baviti. Nasilja ima gdje god se okrenemo, u svim sredinama. Na jednoj tribini sam rekla da sam ponosna da Sisak ima sigurnu kuću, ali izuzetno tužna jer sam svjesna da je ta kuća potrebna”, dodala je zamjenica župana Sisačko-Moslavačke županije Mirjana Olujić.