Prije samo deset godina većini građana bilo je nezamislivo da će u Rijeci itko uspjeti u poslu iznajmljivanja apartmana, još manje da će grad danas brojiti gotovo 4.000 kreveta u privatnom, obiteljskom smještaju.

Bilo je teško zamislivo i da će stari, napušteni, industrijski pogon, praktički u samom centru grada, postati kulturno središte, odnosno gradski art kvart s muzejima, Dječjom kućom, a uskoro i novom knjižnicom te gradskim parkom.

Ni vječni optimisti vjerojatno nisu očekivali da će baš njemački Lürssen, grupa koja posluje više od 140 godina i vodeći je graditelj velikih luksuznih jahti baš u Rijeci otvoriti svoj inženjerski centar ili da će baš ta tvrtka u partnerstvu s našim ACI-jem pripremati najveću investiciju u nautički turizam u Hrvatskoj – izgradnju ACI marine Rijeka u Porto Barošu s preko 200 vezova.

Isto tako, nakon godina priprema i radova Rijeka je dobila i novi kontejnerski lučki terminal na Zagrebačkoj obali koji će se pak razvijati pod kapom najvećeg kontejnerskog brodara A.P. Moller Maerska.

Grade se i ceste, pa tako i ona koju se često naziva najskupljom cestom u Hrvatskoj, a koja će, uglavnom kroz tunel i preko vijadukata, spojiti spomenuti lučki terminal, ali i cestovnu mrežu u zapadnom dijelu grada, u Zvonimirovoj ulici, direktno s gradskom zaobilaznicom i mrežom autocesta.

Tu je i investicija u izgradnju i otvaranje hotela Hilton na Kostabeli, ali i nedavni ulazak izraelskih Brown Hotelsa na riječko tržište kupnjom Jadran hotela te njihova najava velikih ulaganja u postojeće i nove objekte.

Rat i privatizacija

Primjera ima još, a svima je zajedničko jedno – pokazuju kako se Rijeka značajno i nepovratno mijenja i nalazi neki svoj novi identitet završavajući time dugo i bolno razdoblje tranzicije iz tipičnog industrijskog grada s golemim tvorničkim postrojenjima u grad čije se gospodarstvo razvija na znanju i modernim postulatima poslovanja, ali i u kojem se razvija i turizam, i to paralelno s razvojem luke i svega onog što snažna lučka djelatnost povlači za sobom. Istina, nema više velikih industrijskih postrojenja koja su nekad zapošljavala tisuće ljudi i očito je da je njihovo vrijeme, u onom obliku u kojem su postojali, odavno završeno. No umjesto njih tu su brojni manji pogoni koji rade za naša i strana tržišta, koji rastu i razvijaju se i jačaju. Tu posebno treba istaknuti projektante u brodogradnji.

Jasno, neki su manje zadovoljni ovim promjenama, neki više i teško je očekivati da baš svi sve ove transformacije dočekaju s oduševljenjem. No jedno je sigurno – Rijeka je nakon propasti industrije kakvu smo poznavali do kraja prošlog stoljeća jednostavno morala naći svoj novi put.

Naime, uz rat, privatizaciju u režiji države devedesetih godina prošlog stoljeća, koja je uništila velik broj privrednih subjekata u cijeloj Hrvatskoj, dogodila se i promjena ekonomske paradigme, a veliki tvornički kompleksi sa zastarjelom tehnologijom propadali su jedan za drugim.

Također, u razdoblju od osamostaljenja Hrvatske ondašnja je državna vlast na čelo tada državnih tvrtki postavljala političke podobnike, a ne stručnjake. Isto tako, osamostaljenje je dovelo do smanjenja tržišta, a oni koji su vodili tvornice nisu znali napraviti iskorak prema novim tržištima niti modernizirati tehnologiju proizvodnje. Ovakav scenarij dogodio se brojnim velikim pogonima, naravno i u onim riječkim, a najtužniji primjer među njima možda je Croatia Line, koja je bila među najvećim brodarskim linijskim kompanijama. Uz nekad snažnog brodara nestali su i Torpedo, Tvornica papira, Rikard Benčić i drugi.

Ostala bez zaleđa

Rijeku je, dakle, gušila privatizacija, rat i posljedice rata, ekonomske, političke i društvene promjene, ali i teritorijalno sakaćenje grada kojem je 1993. godine otrgnuto zaleđe i administrativno je sveden praktički na područje od prvog do zadnjeg nebodera, a okružile su ga novonastale jedinice lokalne samouprave. Rijeka je tako ostala bez industrijske zone koja je pripala Bakru ili pak bez brodogradilišta »Viktor Lenac«, koje je završilo u novonastaloj općini Kostrena. Sve to očito je otežalo daljnji razvoj grada, ali i tražilo da se njegova budućnost promisli na novi način. Bilo je tu dosta traženja i kašnjenja iz ovih ili onih razloga, no u konačnici Rijeka je našla svoj put i to se danas i vidi.

VEDRAN KARUZA

Jasno, Rijeka je dio Hrvatske, i to još uvijek prilično centralizirane Hrvatske, i teško je očekivati značajniji razvojni iskorak, posebno u izgradnji prometne infrastrukture, bez državnog novca. Lokalna samouprava tu čini što može pa je tako, među ostalim, u prošlosti bilo i povišenih tonova na relaciji Rijeka – Banski dvori zbog zanemarivanja ovog kraja. Međutim, centralna država u međuvremenu je očito shvatila da ne može zapostavljati svoju najveću luku, ali i područje na kojem ubire i značajan dio poreznih prihoda.

Tako se danas uz već nabrojane projekte priprema ili realizira niz javnih i privatnih projekata. U realizaciji svih projekata postoji suradnja te Grad Rijeka, jasno u okvirima svojih mogućnosti i zakonskih ovlasti, pomaže i sudjeluje kad god to može i treba. U pripremi je i desetljećima spominjana izgradnja dvotračne pruge kroz grad i stvaranje mogućnosti za razvoj brze gradske željeznice, nizinska pruga prema Zagrebu, a tu su i ulaganja u znanost, odnosno razvoj riječkog Sveučilišta, obrazovanje, predškolski odgoj, poduzetništvo i poduzetničke inkubatore, energetiku, stanogradnju. Svakako je značajan razvojni zamah JGL-a, riječke farmaceutske tvrtke koja posluje globalno.

Zapadna Žabica

Važno je spomenuti i projekt Zapadna Žabica u sklopu kojeg je predviđena izgradnja novog autobusnog terminala s najmanje 14 perona, javne garaže s najmanje 800 parkirnih mjesta te trgovačkih i poslovnih prostora. Nakon preseljenja autobusnog kolodvora na novu lokaciju, slijedi uređenje Trga Žabica i omogućavanje promjene odvijanja prometa u užem dijelu grada. U sklopu navedenih prometnih rješenja odnosno izgradnjom spoja Ulice Riva na cestu D 403 otvorit će se i pristup dijelu kompleksa Metropolis koji se sada nalazi duboko u lučkom području. Riječ je o starim lučkim skladištima koja više nisu u funkciji zbog promjene tehnologije skladištenja lučkog tereta. Također, radi se i o iznimno atraktivnom prostoru koji se, prema važećoj prostorno-planskoj dokumentaciji, može koristiti u razne svrhe. Metropolis je i zaštićeno kulturno dobro.

Važan segment u završetku tranzicije grada su i EU sredstva kojima se financira velik dio razvojnih projekata u gradu, a Grad Rijeka je sa svojim komunalnim i trgovačkim društvima te ustanovama i drugim partnerima do sada »povukao« oko 373,98 milijuna eura iz EU fondova za realizaciju različitih projekata ukupno vrijednih 968,4 milijuna eura. EU novcem se tako financira veliki, višegodišnji komunalni projekt obnove i dogradnje vodovodne i kanalizacijske mreže te izgradnje novog, sofisticiranjeg pročišćivača otpadnih voda vrijedan oko 2 milijarde kuna kojim će se izgraditi i rekonstruirati ukupno oko 217 kilometara kanalizacije i 125 crpnih stanica, isto tako i oko 100 kilometara javne vodoopskrbe na području Rijeke, Kastva, Viškova, Čavala i Jelenja. EU novci uloženi su i u Benčić, obnovu vrtića i škola, obnovu toplinarstva, nove autobuse, obnovu broda »Galeb« i brojne druge projekte.

Dovršetkom svih aktualnih i pripremljenih projekata, bilo javnih ili privatnih, Rijeka će u dobroj mjeri promijeniti vizure, ubrzat će se prometni tokovi, riješiti problemi poput nedostatka mjesta u vrtićima i mnogi drugi. No, realizacija ovih projekata svakako će utjecati i na ekonomsku situaciju, odnosno otvoriti nova radna mjesta u gradu, što je ključno za daljnji, značajniji napredak grada. Uz to, jačanjem djelatnosti vezanih uz nabrojane investicije jačat će i manje tvrtke čije se djelatnosti vežu uz poslove u marini, cestogradnju, lučke poslove.

Radna mjesta

Rijeka se, dakle, nepovratno mijenja, a investicijski ciklus koji je u tijeku bit će točka na i davno započetog procesa tranzicije koji će, očekuje se, Gradu na Rječini dati novu snagu i svojim građanima omogućiti bolji, lakši i kvalitetniji život. Svi navedeni projekti omogućit će otvaranje novih radnih mjesta i time stvoriti uvjete da naši mladi ostanu raditi u svom gradu. Također, za nadati se je da će razvojni zamah privući i ljude iz drugih dijelova Hrvatske, ali i Europe i svijeta, da nastave svoje karijere i živote u Rijeci.

VEDRAN KARUZA

A sve ovo danas rezultat je dugotrajnog, često i mukotrpnog procesa s puno uspona i padova tijekom kojeg je Rijeka tražila svoj put koji pak nije bilo lako pronaći niti osmisliti. Priča se intenzivirala negdje tijekom 2000.- ih godina, odnosno pokretanjem projekta Gateway, koji je obuhvatio revitalizaciju riječke luke i modernizaciju riječkog prometnog pravca, ali i donošenjem gradskog Generalnog urbanističkog plana i Prostornog plana u koji su upisani i buduća ACI marina Rijeka i kontejnerski lučki terminal Zagrebačka obala, i dvotračna pruga kroz grad, čak i stajališta buduće brze gradske željeznice. Svakako je značajna bila i odluka o izgradnji kampusa na Trsatu te orijentacija Rijeke i u smjeru jačanja grada kao Sveučilišnog centra. Idući prijelomni trenutak bio je ulazak Hrvatske, pa tako i Rijeke u Europsku uniju. Naime, kao otvoreni grad Rijeka je uvijek prosperirala unutar velikih asocijacija, a benefiti će biti i značajniji kada Hrvatska konačno uđe u šengenski prostor i uvede euro kao svoju valutu. Sljedeći ključni korak bio je dobivanje titule Europske prijestolnice kulture koji je pak omogućio prenamjenu napuštenog industrijskog kompleksa Benčić u središte gradske kulture, odnosno Rijeka je svoj put pronašla i kroz revitalizaciju industrijske baštine koja je najveće ulaganje u kulturu u Hrvatskoj.

Održivi turizam

I konačno, realizacija svih tih dugo planiranih projekata i otvaranje grada poduzetnicima i poduzetništvu koje je intenzivirano u posljednjih godinu, dvije, a samim time i privlačenje novih investicija i kapitala bez kojeg nema značajnih pomaka.

Što se pak planova za budućnost tiče, Grad Rijeka putem prostorno-planske dokumentacije i uz projektni pristup otvara nove prostore i mogućnosti za razvoj luke i pratećih prometno-logističkih djelatnosti, a posebno se to odnosi na razvoj željezničke infrastrukture, razvoj nautičkog turizma – vezano uz revitalizaciju Porto Baroša, razvoj hotelijerstva, ICT-sektora kroz revitalizaciju područja Hartere, tj. ex Energane u novi inkubator za ICT i kreativne industrije. Dalje se razvija održivi urbani turizam, a projekt Zapadna Žabica već privlači pažnju zainteresiranih za najam poslovnih prostora. Također, na tome radi i radit će čitav niz građevinskih i srodnih poduzetnika.

Treba spomenuti da i komunalni sustav Grada Rijeke predstavlja značajan dio gospodarstva u vrlo odgovornim djelatnostima i s velikim investicijama: vodoopskrbe i odvodnje, prikupljanja i zbrinjavanja otpada, toplinarstva i drugih djelatnosti koje su važne za sve građene, no i za poduzetnike koji rade i na njihovim projektima.

Sve u svemu, bez suradnje na svim nivoima – između gradova i općina, između grada i države i suradnje s privatnim poduzetnicima ne bi niti bilo ovog velikog investicijskog zamaha koji će Rijeci svakako otvoriti nove razvojne mogućnosti.

Potpuna promjena strukture gospodarstva

Što se tiče usporedbe gospodarstva u Rijeci devedesetih godina i danas, prema službeno dostupnim podacima, onim Fininim, ona je gotovo nemoguća. Naime, mnogo toga se promijenilo, od zakonodavstva, ulaska RH u članstvo EU-a, jačanja globalnog tržišta, nekoliko ekonomskih kriza i kriza uslijed pandemije COVID-19.

Umjesto većinskog državnog vlasništva 1995. godine – danas u riječkom gospodarstvu prevladavaju tvrtke u privatnom vlasništvu. U potpunosti se promijenila i struktura gospodarstva vezano uz udio velikih, srednjih i malih poduzetnika – 1995. godine u riječkom gospodarstvu su dominirale velike tvrtke u državnom vlasništvu koje su bile opterećene problemima uslijed rata-agresije na RH, pa i s tim u vezi smanjenjem tržišta, izvoza i svih problema koje nosi poslovanje u ratnim uvjetima. Danas je riječko gospodarstvo obilježeno značajnim učešćem malih poduzetnika, ali i uz izvrsne rezultate srednjih poduzetnika za 2020. godinu i uz značajne velike poduzetnike u prerađivačkoj industriji. Iz Fininih podataka u razdoblju od 1995. do 2019. godine vidljivo je povećanje broja poduzetnika i značajno-višestruko povećanje svih ostalih pokazatelja (ukupnih prihoda, ukupnih rashoda i dobiti). Iako su u javnosti česte negativne ocjene velikog broja malih tvrtki u gospodarstvu, prema nekim analizama baš je to obilježje suvremenog gospodarstva u kojem ljudi zbog dostupnih tehnologija mogu biti dio globalnog tržišta bez obzira na to gdje žive i rade, znači mogu biti uspješni »globalni igrači« i iz Rijeke te pritom osnivaju ili biraju manje tvrtke zbog ugodnijeg načina rada, veće kreativnosti i fleksibilnijeg radnog vremena.

Inače, Grad Rijeka kontinuirano čini napore u cilju podupiranja poduzetništva i poduzetnika pa tako, primjerice, svake godine temeljem javnog poziva poduzetnicima daje subvencije, a nedavno je dovršena i Poduzetnička zona Bodulovo. U Rijeci je ostvareno i veliko povećanje kod poduzetnika i obrtnika koji se bave informacijsko-komunikacijskim sektorom.

Aglomeracija kompenzira prostornu skučenost

Prostorna skučenost donekle je prevladana intenzivnijom suradnjom s okolnim gradovima i općinama, među ostalim i u sklopu Urbane aglomeracije Rijeka koju uz Rijeku čine i okolni gradovi i općine, a formirana je s ciljem lakšeg povlačenja sredstava iz EU fondova kroz tzv. ITU mehanizam. Tako Rijeka i njezin prsten zajedno realiziraju brojne projekte i to EU novcem, a kroz ITU mehanizam u Rijeku i njezino šire aglomeracijsko područje iz EU fondova do sad je povučeno 57 milijuna eura za projekte ukupno vrijedne oko 94 milijuna eura.

Rujevica novi gradski kvart

U razvojnom smislu važno je i područje Rujevice za koje je nedavno okončan arhitektonski natječaj i koje će svakako otvoriti neke nove priče i mogućnosti za razvoj grada. Naime, radi se o području planiranom u sklopu Generalnog urbanističkog plana grada Rijeke koje se proteže na 40 hektara, a nalazi se na prostoru između rotora Rujevica na istoku i Islamskog centra na zapadu. Na tom je području predviđena izgradnja oko 100.000 četvornih metara stambenog prostora i oko 120.000 četvornih metara poslovnog prostora. Riječ je o velikom projektu čija realizacija će biti izvedena u fazama, a Urbanistički plan uređenja dat će i financijski okvir projekta. Sredstva komunalnih doprinosa zainteresiranih za izgradnju bit će iskorištena dijelom za financiranje komunalne infrastrukture, a u planu je da se na tom području smjeste i javni sadržaji, prvenstveno u području zdravstva, ali i neka tijela državne uprave.