Duge su liste čekanja za smještaj u neki od domova za starije osobe Primorsko-goranske županije, i to nije nikakva novost u institucionalnoj skrbi za naše starije sugrađane. Novost nije ni to da se na smještaj čeka jako dugo, a najduže osobe koje uopće ne bi smjele čekati, koje su nepokretne ili teško pokretne, opterećene bolestima, često osobe koje boluju od demencije ili osobe pogođene moždanim udarom.

​Svima im je zajedničko da im je potrebna stalna pomoć i skrb drugih, i to stručnih osoba. Na takav smještaj i takvu skrb, u punom ili malo manjem opsegu, u županijskim domovima sada čeka više od 600 osoba, a to znači tek nešto manje nego li je puni ukupni kapacitet svih županijskih domova zajedno.

Zbroj lista čekanja svih četiriju županijskih domova pokazuje da se za smještaj prijavilo 2.300 starijih osoba. No ravnatelji svih domova slažu se da su realne liste – realne potrebe, potrebe onih starijih sugrađana koji trebaju najviše stupnjeve skrbi – nepokretni, teško pokretni i oboljeli od demencije, a u ovom trenutku, ponovimo, riječ je o više od 600 osoba.

Preduge liste

Samo na listi doma Kantrida, čiji je kapacitet 361 osoba, na takav stacionarni smještaj i takvu skrb, u punom ili malo manjem opsegu, čeka 250 starijih, a vrijeme čekanja je dvije do tri godine. Slično je i s prijemima ljudi, koji su u tako teškim situacijama i stanjima, u ostale županijske domove.

Na stacionarni smještaj u Domu Mali kartec u Krku čeka se oko dvije godine, a na listi čekanja prijavljeno je oko stotinu nepokretnih osoba i još oko stotinu teško pokretnih, što je broj koji premašuje ukupni kapacitet toga doma koji može primiti 166 korisnika.

Dom u Voloskom, ukupnog kapaciteta 130 mjesta, na listi čekanja za stacionarnu skrb ima zabilježeno 125 osoba, gotovo za cijeli još jedan kapacitet toga doma, a čeka se dugo. Dom »Marko A. Stuparić« u Velom Lošinju, sa svojom podružnicom u Cresu ukupnog je kapaciteta 93 mjesta, a na listi čekanja ima 50-ak osoba od kojih više od 30 čeka na stacionarni smještaj.

Osobe koje su u takvim velikim potrebama, ovisne o pomoći i njezi drugih, najkraće na smještaj čekaju za Dom u Velom Lošinju, i to od nekoliko mjeseci do godine dana.

U međuvremenu o tim teško pogođenim ljudima brinu njihove obitelji same ili angažirajući nekoga da se za njih brine u njihovoj kući, pa i koristeći neke od usluga izvaninstitucijske skrbi. Ili, kad to obitelji nisu u stanju, svoje bolesne i starije članove smještaju u neki od brojnih privatnih domova.

Primjerice, 30 posto stanara Kantride u taj dom dolazi iz privatnih domova, a slično je i s drugim županijskim, pa time i socijalnim domovima. Jedini za koje se uvijek i mimo lista čekanja nalazi mjesto u županijskim domovima su službeno, odnosno krajnje socijalno ugroženi ljudi.

Svi ostali, uglavnom prosječni umirovljenici čekaju u svojim kućama, ili ako su u takvom stanju da im za sve, pa i za hranjenje, treba pomoć stručnih osoba, traže usluge privatnih domova.

Pojačana kontrola

A ti domovi su posebna priča. Za njih gotovo redovito nema čekanja, ali mnogi nemaju dobra iskustva s mnogima od njih. I nije tako samo zbog cijena koje su u nekima neutemeljeno visoke – i po deset tisuća kuna mjesečno, uz što se u nekima još dodatno naplaćuje sve što je potrebno za njegu bolesnika.

Nakon tragedije koja se ovih dana dogodila u Dugom Ratu, kada su u požaru u obiteljskom domu »Providenca« smrtno stradale dvije starije osobe, ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Josip Aladrović najavio je stroge i sustavne kontrole u tim domovima, angažiranje velikog broja inspektora.

No vidjet ćemo, jer najava oko sustavnijih kontrola i inspekcija obiteljskih i ostalih privatnih domova bilo je i kada je šest starijih ljudi izgubilo život u požaru u obiteljskom domu »Zelena oaza« u Andraševcu u Zagorju, prije nepunih devet mjeseci. Štoviše, upozorenja da je to, i puno više od toga potrebno, bilo je i davno prije ovih tragedija, tj. od kada kod nas postoje privatni domovi, od kada su takve usluge i skrb na »tržištu«.

S druge strane, u primorsko-goranskim županijskim domovima postoji unutarnja kontrola, redovite kontrole koje dolaze izvan doma, postoji sustav i hijerarhija. Ukupan kapacitet svih županijskih domova sada je 750 mjesta, a kada mu se pribroji 35 mjesta u novom domu koji će biti otvoren na Rabu, kapacitet će biti 785 mjesta. Potrebe su takve da je 70 do 80 posto kapaciteta gotovo svih tih domova stacionarno.

– Prilagođavamo se potrebama i cijeli jedan kat u jednoj od zgrada Doma Kantrida, koji je posljednji bio stambeni, sada prenamjenjujemo u stacionarni. Do sada je tamo moglo biti 40 pokretnih stanara, a od sada će taj kat biti stacionarnog tipa i moći će primati 20 osoba u jednokrevetne sobe s wc-om, što je minimum komfora koji moramo osigurati bolesnim, nepokretnim i teško pokretnim osobama, iznijela je novost toga doma njegova ravnateljica Marija Maras dok drugi domovi u tom smislu nemaju novosti.

– Realno na čekanju za Dom Kantrida sada imamo 250 osoba i svi su ti ljudi bolesni, nepokretni, teško pokretni, svi trebaju i čekaju stacionar. Čeka se dugo jer jako se produžio životni vijek. Svi ostali koji su na listi Doma Kantrida, a to je oko 1.250 osoba, prijavili su se »ako im bude trebalo«, objasnila je ravnateljica Maras, a slične izjave samo, naravno s drugačijim, već spomenutim brojkama, dobili smo i od ravnatelja ostalih županijskih domova.

Posebni režim u doba pandemije

S obzirom na koronavirus sva četiri primorsko-goranska županijska doma su se uspjela sačuvati od prodora virusa. Dobro su organizirani, doslovno slijede naputke nadležnih stožera, njihovi djelatnici ulažu iznimne napore na poslu, a u svoje slobodno vrijeme se ponašaju kao da su u nekoj samoodabranoj izolaciji.

Od kraja srpnja stanarima su omogućeni posjeti obitelji, no uvijek uz najavu i po propisanim pravilima ponašanja, redovito u okućnicama doma na otvorenom, a samo iznimno u sobama nepokretnih stanara.

Svaki dom je s obzirom na svoje specifičnosti ponešto u tom smislu sam dodatno regulirao, no zapravo sve se svodi na to da se starije osobe što je moguće više zaštiti. – Naši korisnici mogu ići i kući, kod rodbine, kako je to uputstvima stožera predviđeno, s tim da se nakon pet dana izostanka iz doma moraju testirati.

Stalno smo i u brizi i na oprezu, zapravo, stalno bdijemo. Slijedimo sve što nam je kao zaštita zadano i savjetovano. Sada ima dosta fleksibilnosti, no mnogi su ljudi nezadovoljni, pogotovo korisnici koji su mlađi, pokretni i samostalni, posebno oni koji imaju svoje stanove koje su redovito obilazili, a sada to ne mogu činiti.

To im nedostaje, ali drugačije sada ne može biti, kaže ravnateljica Maras.

Nove korisnike županijski domovi, sada, u vrijeme pandemije, primaju po posebnom režimu. Prije dolaska u dom moraju se testirati na koronavirus, a bez obzira što je njihov test negativan, dva tjedna moraju u domu biti izolaciji, u jednokrevetnim sobama, kako je to određeno epidemiološkim mjerama.