RIJEKA – Nakon dvotjednog lockdowna u Primorsko-goranskoj županiji, protuepidemijske mjere su popustile pa od jučer ponovo rade terase ugostiteljskih objekata i dućani s odjećom i obućom. No, slika prepunih riječkih terasa koje vrve veselim ljudima izostala je, na radost riječkih epidemiologa i liječnika KBC-a, a na žalost ugostitelja. Uočljivo je da su Riječani već navikli na kave za van, pa iako su jedva čekali kavu na terasi, po mogućnosti u društvu, nisu pohitali na terase.

Vidjeli smo to još prije no što smo se spustili na Korzo, kad smo u Ciottinoj sreli Nevia Bencana, vlasnika buffeta Nostalgija ispred kojeg je bio »muving«.

Odbijanje razgovora

– Evo, fino ste sad popunjeni…

– Jesmo popunjeni, kako da ne. Dva stola i dva gosta.

– Pa ponedjeljak je, prijetili su kišom, možda je to ljude omelo, pokušavamo riječkom ugostitelju uliti tračak optimizma u crne dane, a on nas odmah stopira govoreći da ima narudžbi za van, ali nešto malo.

Nevio Bencan / Foto: S. DRECHSLER

– To je sve skupa minimum, možda 10 do 15 posto od onoga što sam radio prije korone. Ovo je puko preživljavanje, čak ni to.

– Mislili smo da će jutros, prvi dan, biti navala.

– Ma kakvi.

Čovjek koji je visok dva metra izgleda nekako tužnije kad se u brizi podboči na laktove.

Spustili smo se na Korzo, tamo je možda življe, bolje za ugostitelje.

Ma kakvi, rekao bi naš ugostitelj Nevio iz Nostalgije, nostalgično se prisjećajući vremena prije korone. Terase na Korzu su bile poluprazne, a nikad nam nije bilo teže naći sugovornike. »Nemojte nas«, »Nemamo što za reći«, »Hvala, ne bismo«.

Dapače, prije su svi željeli reći svoje mišljenje o zatvaranju i o otvaranju terasa. Sad samo rijetki od onih rijetkih koji prvog dana popuštanja lockdowna žele nešto reći. Sve više Riječana nosi maske dok sami hodaju ulicama, pa tim više odbijaju razgovarati s neznancima.

Rebecca je pristala, sjedila je s Matijom u Pommeryju.

– Ne mislim ništa dobro o popuštanju mjera, jer nisu baš nešto popustile, rekla nam je i prije no što smo završili pitanje.

– Ja radim u automat-klubu, a to znači da trenutno ne radim, pa imam negativno mišljenje o svemu, rekla nam je.

Matija, pak, smatra da su mjere stožera kršenje ljudskih prava.

Rebecca i Matija / Foto: S. DRECHSLER

Pravo na slobodu

– Ljudi trebaju izaći van, čovjek ne može ni pojesti, niti popiti nešto vani, a niti išta kupiti nakon 7 navečer. Mislim da trebamo imati pravo na slobodu i da je ovo lagano kršenje ljudskih prava, ocijenio je Matija.

Barba Franjo o kršenju ljudskih prava ne govori, on je samo sretan da može popiti kafe i pročitati Novi list na terasi kafića.

– Dosadno mi je bilo, ali razumijem da mjere trebaju postojati. Ja sam, znate, penzioner, živim na Grobniku, ali volim doći na Korzo na kavu pa je normalno da mi je sve to falilo, ali ni jednog trenutka nisam pomislio da su mjere stožera bez veze. Pogledajte koliko se ljudi razbolijeva i umire, ali nadam se da će biti bolje, optimističan je barba Franjo.

Franjo / Foto: S. DRECHSLER

I dućani koji prodaju obuću i odjeću su nakon dva tjedna dočekali svojih pet minuta, a to se najviše osjetilo u omiljenim ženskim šoping mekama ispred kojih se povremeno stvarao red kako bi se unutra ispoštovale protuepidemijske mjere.