Klinika za oftalmologiju Kliničkog bolničkog centra Rijeka ubraja se među one bolničke klinike kroz koje godišnje prođe značajan broj pacijenata pa ni ne čudi što je medicinsko osoblje ove klinike svoj ovotjedni Svjetski dan vida provelo radno, s čekaonicama punim pacijenata.

Prema posljednjim podacima, na Klinici za oftalmologiju godišnje se obavi 47.556 pregleda, a kad je riječ o operacijama, učinjeno je 2.440 operacija katarakte, 256 zahvata vitreoretinalne kirurgije, 602 okuloplastične kirurgije, 200 glaukoma, 58 strabizama, 1.230 laserskih zahvata te 10.450 ostalih zahvata i intravitrealnih injekcija.

Osim problema s vidom, pacijenti na ovu kliniku dolaze s nizom popratnih bolesti koje ga uzrokuju zbog čega ova struka sve više zahtijeva specifičan pristup pacijentu.

Katarakta i mrena

Pritom je oftalmologija postala područje medicine koje je unatrag nekoliko desetljeća uz postojeća tehnološka i znanstvena dostignuća, doživjelo revolucionarne skokove u rješavanju poteškoća s vidom koje trebaju pratiti i javne zdravstvene ustanove.

– Kada sam preuzela vođenje klinike, naglasila sam da se oftalmologija često u općoj populaciji promatra kroz operacije katarakte odnosno mrene.

Tu potrebu je uostalom prepoznao i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje koji danas financira veći broj zahvata nego ranije jer sve više ljudi čeka na takvu operaciju.

No, kao stručnjak, moram reći i da od katarakte ljudi neće oslijepiti, nego ona prvenstveno narušava kvalitetu života i svakodnevno funkcioniranje zbog čega je to jedan od naših bitnih segmenata koje treba kontinuirano rješavati.

Međutim, kada pacijenta putem zahvata riješite mrene, oni normalno funkcioniraju, dok s druge strane, ljudi s dijabetičkom retinopatijom, glaukomom, makularnom degeneracijom i sličnim oboljenjima, trebaju našu kontinuiranu skrb jer su to točke našeg fokusa gdje čovjek može nepovratno izgubiti vid.

Da se to ne bi dogodilo, treba imati izvrsno educiran kadar, kako liječnički, tako i sestrinski te na taj način svakodnevno možemo spriječiti i prevenirati ono što je moguće izbjeći, operirati ono što je potrebno, ali i pripremiti pacijenta kojem je vid oštećen da na što adekvatniji način i uz pomoć tehnoloških inovacija koje su na raspolaganju koristi preostali vid.

U tom smislu sada razmišljamo o snažnijem povezivanju s udrugama pacijenata, posebice pacijenata s dijabetesom, a pritom je dobra okolnost što je sve više tehničkih mogućnosti koje ljudima kojima je oštećen vid pružaju satisfakciju pa ono što im je preostalo od vida mogu iskoristiti do maksimuma.

Ipak, to je i dalje proces i trening koji čovjek mora usvojiti uz pomoć stručnjaka, kaže prof. dr. Tea Čaljkušić Mance, predstojnica Klinike za oftalmologiju u riječkoj bolnici i pročelnica Katedre za oftalmologiju Medicinskog fakulteta u Rijeci.

Tri svjetska kongresa

Prema njezinim riječima, nedavno su liječnici ove klinike održali zapažena izlaganja na tri svjetska oftalmološka kongresa u Hamburgu, Milanu i Nici.

Na kongresu u Milanu riječki su oftalmolozi predstavljali rad koji se bavi upalama rožnice – keratitisima koje su uzrokovali herpes virusi, dok su u Nici sudjelovali na kongresu okuloplastične kirurgije.

U Hamburgu su, pak, riječki oftalmolozi predstavili svoja iskustva u korištenju YAG lasera kod okluzija odnosno začepljenja retinalnih krvnih žila.

– Radi se o oftalmološkom problemu za koji još uvijek nemamo odgovaraujuće rješenje jer za razliku od velikih krvnih žila u koje se stavljaju stentovi, tako nešto ne možemo učiniti s krvnim žilama u oku.

Ako se začepi glavna retinalna arterija, čovjek ostaje praktički slijep. Može se reagirati u prva 24 sata, a najbolje je prva dva sata.

U protivnom se nepovratno gubi vid jer je to jedna vrsta infarkta oka. Na kongresu smo pokazali kako se embolus odnosno ugrušak koji začepi žilu može, uz veliki oprez, razbijati pomoću YAG lasera.

Oprez je potreban kako se ne bi oštetila krvna žila i izazvalo krvarenje. Ukoliko laser uspije razbiti ugrušak u tom kritičnom razdoblju te se rekanalizira krvna žila, moguć je potpun oporavak vidne oštrine što se dodatno pospješuje oksigenacijskim tretmanima u barokomori.

Laseri koje koristimo na Klinici su Nd-YAG laser, argon laser, diodni laser i mikropulsni laser.

YAG laseri se koriste u oftalmologiji kako bi se rješila posteriorna kapsularna opacifikacija odnosno sekundarna katarakta, stanje koje se može desiti nakon operacije katarakte, i za perifernu iridotomiju kod pacijenata sa akutnim glaukomom, što može zamijeniti kiruršku iridektomiju.

U određenim slučajevima ovi laseri se također koriste za tretiranje tzv. mušica i lebdećih elemenata u staklastom tijelu.

Korištenje YAG lasera za rješavanje određenih tipova začepljenja retinalnih krvnih žila u kombinaciji s hiperbaričnom oksigenacijom ili tretman u barokomori relativno je noviji pristup u svjetskim okvirima.

Argon i diodni laser koriste se za liječenje dijabetičke retinopatije i drugih oštećenja mrežnice, a posebno su zanimljivi tretmani mikropulsnim laserom koji se rade u samo tri centra u Hrvatskoj i imaju mogućnost regeneracije tkiva mrežnice bez da ga se ošteti, ističe Čaljkušić Mance.

Dodatni prihod

Prema njezinim riječima, današnja medicina sve više ide prema personaliziranom pristupu pacijentu, a tu su i nanotehnologije koje su jako bitne kad je riječ o liječenju poremećaja ljudskog oka.

Kako kaže Čaljkušić Mance, već danas jako se puno lijekova aplicira injekcijama u središte oka te će se u budućnosti na takav način moći davati nanočestice koje će lakše doći na cilj, odnosno baš u onu točku koju se u oku liječenjem želi dostići.

– Konstantno nastojimo da naši mladi liječnici odlaze u inozemstvo na edukaciju, a tu treba reći da smo prije bili u tom smislu okrenuti samo prema zemljama Zapada, dok nas danas fasciniraju i uspjesi kolega u zemljama poput Indije, Koreje i Egipta te se i na tim lokacijama može razmijeniti puno iskustava i steći brojna znanja.

Imamo izvrsnu suradnju s klinikama u Hrvatskoj i okolici, naročito s klinikama u Ljubljani i Grazu.

Pohvalila bih i svoj mladi tim, s kojim sam u suradnji odradila nekoliko bitnih kliničkih studija što je donijelo našim pacijentima mogućnost da ih se liječi najnovijom dostupnom terapijom, a KBC-u dodatni prihod, naglašava Čaljkušić Mance koja vjeruje da će se riječka Klinika za oftalmologiju u budućnosti još više uključiti u život u zajednici putem projekta telemedicine koja je u ovom području medicine i zdravlja jedne zajednice posebno važna.

– Pritom nastojimo biti mreža za probir i dijagnostiku bolesti kao i da postignemo partnerski odnos s pacijentima da mogu maksimalno koristiti svoj vid.

Zajedno s mlađim kolegama vjerujem da ćemo unaprijediti i naš kirurški dio kad je riječ o transplantaciji rožnice i uvjerena sam da će kod nas zaživjeti i transplantacijska kirurgija.

Što se tiče laserske kirurgije koja se ubraja u segment državnog zdravstva, sve dostupne zahvate radimo kod nas na Klinici.

Pritom imamo sve više imunoloških i sistemskih bolesti koji kao posljedicu zahvaćaju tkivo oka, a to je i područje kojim se uz oboljenja stražnjeg segmenta uže bavim.

Za bavljenje ovim segmentom oftalmologije treba imati široko, multidisciplinarno medicinsko obrazovanje tako da nastojim taj interes prenijeti i na moje mlađe suradnike te očekujem da će i kod nas to postati zasebna subspecijalnost kao što je npr. slučaj u SAD-u i Izraelu.

Kad je riječ o operacijama katarakte, već sam kazala da je HZZO dao mogućnost da dodatno pokrije veći broj zahvata, a uspjeli smo dogovoriti i da nam dođe još jedan uređaj koji je trenutno najjači u spektru takvih operacija.

U dogovoru s upravom osposobljavamo treću malu operacijsku dvoranu u koju će nam ući manji zahvati, a dio kolega trenutno radi i poslijepdne kako bismo dodatno skratili liste čekanja, objašnjava Čaljkušić Mance.

Bioničko oko

Hoće li oftalmologija u budućnosti toliko uznapredovati da će jednog dana biti moguće vratiti izgubljen vid kao jedno od elemenatrnih ljudskih osjetila?

I sada imamo ARGUS 1 i ARGUS 2 ili bioničko oko. U naravi to je vrsta retinalne proteze ili elektroničkog čipa koji se ugradi u očnu pozadinu slijepe osobe, a povezan je s naočalama koje imaju integriranu kameru.

Uz pomoć toga osoba dobije sliku koju vidi kao televizijski ekran, otprilike takve kvalitete, a ako tehnologija bude napredovala, to će biti i sve bolje.

Napominjem da je to prikladno za osobe koje su u životu vidjele, pa iz nekog razloga ili bolesti oslijepjele, a nije prikladan za one koji nikad nisu vidjeli, zaključuje prof. dr. Tea Čaljkušić Mance, predstojica Klinike za oftalmologiju u KBC-u Rijeka.

Kadrovska struktura

Na Klinici za oftalmologiju KBC-a Rijeka zaposleno je 16 specijalista oftalmologa, od čega je 11 subspecijalista te troje bolničkih i troje vanjskih specijalizanata.

Troje sveučilišnih profesora s ove klinike sudjeluje u nastavi na hrvatskom i engleskom jeziku Medicinskog fakulteta u Rijeci, Fakulteta dentalne medicine u Rijeci te riječkog Fakulteta zdravstvenih studija.

Pedijatrijska oftalmologija

Predstojnica Klinike za oftalmologiju važnost često spominjane telemedicine opisuje na primjeru pedijatrijske oftalmogije koja je još jedno područje kojim se bavi riječka Klinika za oftalmologiju.

– Naime, mi kao dio KBC-a Rijeka pokrivamo problematiku oka čak četiri županije, a primjerice, kod prijevremeno rođene djece postoji velika mogućnost razvijanja prematurne retinopatije koja, ako se na vrijeme ne prepozna, može dovesti do toga da dijete ostane slijepo na jedno ili čak i oba oka za cijeli život.

Ni Zadar, ni Pula, ni Gospić nemaju specijalista koji to područje može pokriti, a takva stanja u djece treba redovno kontrolirati jer u nekim agresivnim oblicima stanje se može pogoršati u roku od 24 sata.

Naš je cilj u dogovorima s resornim ministarstvom i uz pomoć europskih fondova, a po uzoru na zemlje poput Švedske i Australije, nabaviti prijenosne kamere koje snimaju očnu pozadinu.

Radi se o snimanju koje može obaviti i educirana mediicnska sestra koja snimku potom šalje u naš centar, ističe Čaljkušić Mance.

Dječja ambulanta

U sklopu riječke Klinike za oftalmologiju djeluje i dječja ambulanta, a na Klinici se posebno inzistira da djeca kod redovnih kontrola budu odvojena od odraslih, u posebno uređenim prostorijama.

– Naša dječja ambulanta najčešće se bavi poremećajima vida, odnosno refrakcijskim greškama i strabizmom. Tu treba naglasiti da okom gledamo, a mozgom vidimo, zbog čega sve greške vida u djetinjstvu treba što ranije ispravljati jer kora velikog mozga usvaja obrazac vida.

Ako iz raznih razloga ne vidi dobro, oko i mozak se ne mogu sporazumjeti. Mozak prihvaća sliku boljeg oka, dok onu lošijeg oka potiskuje te s vremenom vi možete operirati 30-godišnjaka i staviti mu leće, ali vid više ne možete ispraviti jer mozak s tim okom nije uspostavio suradnju.

Poželjno je ispravljati takve greške do šeste ili sedme godine, maksimalno do 12. godine da bi se postigli rezultati. Primjerice, ako dijete ima strabizam i ne operirate mu ga na vrijeme nego kad ta osoba ima 40 godina, njemu se možda već razvila ekscentrična točka fiksacije pa ako mu operirate mišiće kako bi se oko vratilo u pravilan položaj, taj čovjek može za posljedicu imati dvoslike odnosno duplu sliku.

Dakle, mi možemo promijeniti odnose u oku, no više ne možemo na pravi način pobuditi koru velikog mozga zbog čega nam je rano prepoznavanje urođenih grešaka jako bitno.

Naravno, treba naglasiti da nije kod svih isto, i uvijek dva i dva jednako četiri, jer treba obratiti pažnju na sve parametre – veličinu dioptrije, veličinu kuta škiljenja, razvoj ambliopije i slično, kaže Čaljkušić Mance koja upozorava da još uvijek nema egzaktnih dokaza o tome koliko dugoročno kod djece, ali i odraslih, vid oštećuje gledanje u ekrane računala i mobitela.

– Te su tehnologije u našem životu općeprisutne desetak godina, a treba nam barem 50 godina da egzaktno kažemo što to čini našem vidu. Svojim studentima često kažem da mi današnji ljudi još uvijek imamo genetiku čovjeka lovca, budući da se genetika mijenja kroz razdoblje od tisuće godina.

Zadatak čovjeka lovca bio je vidjeti plijen u daljini i on nije imamo današnje potrebe te je rad na blizu za takvu genetiku neprirodno stanje oka.

S druge strane, naše prilagodbe u tom su smislu sve brže, a forsiranje rada na blizu povećava pojavu kratkovidnosti u populaciji, ali i razne druge bolesti i refraktivne poremećaje koji su s tim povezani.

Godina u brojkama

47.556
pregleda

2.440
operacija katarakte

256
zahvata vitreoretinalne
kirurgije

602
zahvata okuloplastične
kirurgije

200
glaukoma

58
strabizama

1.230
laserskih zahvata

10.450
ostalih zahvata i
intravitrealnih injekcija

U suradnji s partnerom