Foto M. Aničić
Drago mi je zbog roditelja, da imaju mir, da znaju tko je to počinio. Moram priznati da sam skeptičan je li to on, nadam se da su ulovili pravog, ali mi ta činjenica još nije legla, bio je iskren Ante Pedišić koji je te noći bio u automobilu sa sestrama Filipović
RIJEKA Robert Žaja (46) iz Mavrinci osumnjičen za pogibiju sestara Filipović, Višnje i Gordane, u prometnoj nesreći koja se dogodila na Cerniku u prosincu prije deset godina nadomak benzinske crpke Čavli, prvu noć proveo je u zatvoru.
Deset godina bio je slobodan, živio među svojima s obitelji, radio, no čini nam se da je zapravo tek priznanjem što je učinio postao slobodan. Oslobodio je savjest onog trenutka kad ga je policija pozvala na još jedan razgovor, to jutro na desetu obljetnicu pogibije sestara za koju je osumnjičen. Ništa nije slučajno, zašto baš na obljetnicu smrti? Ciljano, godišnjica je bila katarza, slomio se i prisjetio te stravične noći u kojoj je izazvao nesreću i nastavio voziti kao da se ama baš ništa nije dogodilo. Stisnuo je papučicu gasa i odjurio u noć. I zato baš na godišnjicu smrti policijskim službenicima koji su već imali »zaokruženu« priču, nije trebalo puno, tek ga uhvatiti za ruku, a on odgovorio »Konačno ste došli«.
I onda bljesak
– Ukrcali smo se u auto, bili smo kod Višnje i Gordane kući i krenuli. Izašli smo na izlaz Škurinje na zaobilaznicu i zapravo tek krenuli. Ja sam sjedio na zadnjem sjedištu, Gordana iza sestre kao i Stipe Maričić. Na suvozačkom mjestu sjedio je Ivan Šćulac. Došli smo do dijela autoceste na Cerniku, bili smo u preticajnoj traci u tom trenutku, Višnja je netom zaobišla jedan kamion, nije vozila više od 90 do 100 kilometara na sat. I onda bljesak, dva svjetla i naglo lijevo. Počeli smo se tumbati i tumbati, ne znam koliko puta smo se prevrnuli i nakon koliko desetaka metara zaustavili. Počeli smo se izvlačiti, Šćulac i ja. Višnja je klonula, nije davala znakove života. Gordane nije bilo, počeli smo je tražiti. Shvatili smo da je u tumbanju automobila prošla kroz zadnje vjetrobransko staklo. Ne sjećam se da li sam bio bez svijesti, sve je to u magli, nisam stradao, bio sam tek natučen, ispričao nam je jezivo iskustvo te večeri Višnjin i Gordanin prijatelj Pedišić.
Deset godina
– Višnja je tako bila talentirana za oblikovanje frizura, svo vrijeme koristila je za posao, bila je višestruka prvakinja na županijskoj razini u frizerstvu, ali je bila tako topla i draga, uvijek nasmijana. Sestra Gordana je završila za kozmetičarku, taman je u jednom salonu bila na praksi. Znam da je bila odlična učenica. Ma što da vam kažem obje su bile vedre i omiljene u društvu, obožavali smo ih!, rekao nam je na kraju razgovora mladi čovjek koji je te noći bio u automobilu sa sestrama.