Kandidat za gradonačelnika nezavisne liste Da štima grad Davor Štimac inzistira na maksimalnoj transparentnosti kao dijelu svog izbornog programa pa smo ga upravo zbog toga inzistiranja pitali je li mu ikada i jedan znanstveni rad proglašen plagijatom.

Štimac je kazao da je znao kako ćemo ga to pitati pa je odgovorio da njegov rad nikada nije proglašen plagijatom.

“Manja greška”

– Mada, postoji rad grupe autora iz Zagreba gdje je jedna kolegica učinila jednu manju grešku i jedan citat nije citirala, tako da se ona kasnije ispričala zbog, tako da kažem, neukosti, kao mlada kolegica.

Taj rad je kasnije bio opet citiran. Međutim, grupa je to zagrebačkih autora u kojem sam ja bio samo koautor. Kolegica je učinila jednu minimalnu grešku. Moja znanstvena karijera je besprijekorna i to zna cijeli svijet.

Taj rad nije proglašen plagijatom, nego je proglašeno da su neki segmenti u njemu prepisani, a ta kolegica se kasnije ispričala, pojasnio je Štimac.

Budući da je u znanstvenom časopisu Digestive Diseases jasno objavljena Retraction Statement (Izjava o povlačenju) u kojoj je navedeno: »The Editor and Publisher of the Journal Digestive Diseases wish to state that following article has been retracted from the Journal due to plagiarized parts…«, (Urednik i izdavač časopisa Digestive Diseases želi istaknuti da je sljedeći članak povučen iz časopisa zbog plagiranih dijelova…), provjerili smo kakva je praksa kada je riječ o publiciranju znanstvenih radova i što to točno znači, iako je jasno kao dan da je uredništvo švicarskog časopisa navelo da je riječ o plagijatu pojedinih dijelova i povlačenju rada.

Starije kolege imaju veću odgovornost

Dekan Medicinskog fakulteta izv. prof. dr. sc. Goran Hauser, dr. med. izjavio je da ne može komentirati konkretan slučaj iz 2012. godine, ali je pojasnio kakva je praksa kada je riječ o objavi radova grupe autora.

– Načelno, u znanstvenoj zajednici jasno je tko je autor, a tko je koautor. Svi koautori imaju jednaka prava i obveze za sadržaj članka.

U pravilu izdavač komunicira s jednim od autora, ali svi koautori daju suglasnost na sadržaj rada. To je uobičajen postupak i svi koautori imaju jednaku odgovornost.

Štoviše, starije kolege imaju veću odgovornost u odnosu na mlađe – pojasnio je Hauser.

Svi koautori odgovorni za čestitost

Predsjednik Vijeća časti Sveučilišta u Rijeci, koji tu funkciju obnaša od 2010. godine, prof. dr. Elvio Baccarini također navodi da konkretan slučaj ne može komentirati, jer saznanja o njemu nema budući da plagiranje nije prijavljeno riječkom sveučilištu, međutim ujedno upozorava i na europski standard ponašanja u skladu s istraživačkim integritetom.

Naime, prema Europskom kodeksu znanstvenoistraživačke čestitosti svi su autori u potpunosti odgovorni za sadržaj publikacije, ako nije drukčije određeno.

– Ako nije navedeno koji je koautor odgovoran za koji dio, u tom slučaju svi su koautori odgovorni za čestitost rada.

Naravno, iz samog tog načela ne može se ništa zaključiti o konkretnom slučaju, već bi trebalo vidjeti je li ono što načelo traži navedeno u konkretnom radu. Nadam se da jest, jer mi nikada nije drago kada se događaju neugodne situacije, istaknuo je prof. dr. Baccarini.

U vrijeme kada je sporni rad objavljen rektor Sveučilišta u Rijeci bio je prof. dr. Pero Lučin, međutim ni on nije upoznat s problemima plagiranja rada u kojem je Štimac bio koautor.

– Tada kada je objavljen taj rad još uvijek nismo imali alate koje imamo danas i koji automatski prepoznaju plagijat.

Konkretan slučaj ne mogu komentirati, jer Sveučilište u Rijeci nije imalo prijavu plagijata za taj rad pa nisam ni upoznat s eventualnim problemima – zaključio je prof. dr. Lučin.