U Rijeci zasad ni jedan ugostiteljski objekt nije počeo naplaćivati skuplju kavu na terasi zbog skupljeg grijanja. Naime, u hrvatskoj metropoli već je jedan kafić za kavu koju gost popije na terasi počeo naplaćivati 14 kuna, dok je ona, ako se konzumira u zatvorenom prostoru, 12 kuna.

Računica je takva jer su poskupjeli struja i plin, a samim time i »skočili« troškovi grijalica koje su postavljene na terasi i »skure« energiju samo tako.

No, iako riječki ugostitelji još nisu posegnuli za takvim prebacivanjem troška na kupca, sve je više primjera da se u raljama osjetnog pada prometa i višestruko većih troškova, na razne načine snalaze kako bi smanjili gubitke, pa i kraćim radnim vremenom, dvokratnim radom ili radom po potrebi.

Niz je primjera, pa čak i na samom Korzu, gdje popodne i navečer nećete moći popiti kavu, primjerice u Filodrammatici. Zoran Maržić, čija je tvrtka voditelj objekta, nije htio komentirati razloge skraćivanja radnog vremena.

No, jasno je da uz pad prometa, rast troškova, ali i nedostatak radne snage, ugostitelji gledaju kako da si ne nabijaju gubitke.

Radno vrijeme »po potrebi«

Tako nam je vlasnica jednog kafića na Sušaku, primjerice, ispričala da je prije korone kafić radio od 7 ujutro do 22 sata. No, s dolaskom pandemije morala je otpustiti dvije djelatnice.

Sada radi sama i to jutarnju smjenu, a popodne samo po potrebi, odnosno ako se u HKD-u na Sušaku održava neko događanje. Kombinacije su razne, s inflacijom su novčanici građana sve prazniji, a i navike su se promijenile tako da je očekivano da će se sve više ugostitelja prikloniti nekoj shemi kraćeg radnog vremena.

Komentirajući što donose predstojeći mjeseci po pitanju ugostiteljstva na riječkom području, ugostitelj Hrvoje Margan, potpredsjednik Obrtničke komore Primorsko-goranske županije, kazao je da je s dolaskom jeseni i kraćih dana ustvari u periodu između 16 i 21 sat grad poprilično prazan.

Grad »potone« nekako nakon 18 sati i tada bude rupa. U kasnije sate, poslije 21, puniji su jedino objekti za mlade, i to u četvrtak, petak i subotu, kada se izlazi.

Iako, čini se da su i mladi »stegnuli kesu« pa sve češće subotnje večeri provode doma kod nekog što je puno povoljnija varijanta.

– Što se tiče jeseni i zime, jasno je da će svi vrlo brzo morati početi grijati terase, za što se koriste grijalice na struju i plin, a znamo kakve su u odnosu na lani sada cijene tih energenata.

COVID je utjecao na to da ljudi sjede vani i još uvijek postoji ona neka podsvjesna navika gostiju da ne žele sjediti unutra.

S druge strane, tijekom dvije godine pandemije smo svi mi ugostitelji investirali u zatvaranje terasa, grijalice i dekice, i sada smo, nažalost, došli u situaciju da je pitanje hoće li biti isplativo trošiti pet kilovata struje za pet kava.

Za sada nas je i vrijeme poslužilo, međutim, pogotovo sada kada se promakne sat i »skrati« dan, poslije 18-19 sati će svima biti prilično teško puniti objekte.

Tim više što unazad dvije godine nismo u to vrijeme praktički ništa radili, tako da su ljudi izgubili i naviku te navečer radije ostaju doma, lijepo je ilustrirao Margan.

Večeri početkom tjedna – prazne

Ovaj vlasnik restorana u Kostreni na svom je primjeru pojasnio da ponedjeljkom i utorkom navečer u ovom jesenskom periodu ima puno manje posla.

Ručkova se, reći će, nešto i odradi, ali večer je početkom tjedna gotovo prazna. Nakon 19 sati na večeru u tom dijelu tjedna eventualno dođu poslovnjaci koji su ovdje na smještaju, dakle poslovni turisti, ili poneki par. Većeg broja gostiju nema.

– Isto tako, nakon što smo se nakon pandemije vratili u normalu, oni ugostitelji koji su prodavali najviše jutarnje kave, osjetili su pad 20 do 30 posto jer su ljudi sada direktno išli na posao.

Prije pandemije četvrtkom i petkom su u gradu stalno bili after job partiji, no sada toga nema. Neki noćni klubovi su puni samo kada imaju event u koji investiraju veći novac, uz upitan povrat

A i s tih 4 ili 5 dobrih dana teško se može izvući cijeli mjesec. Samo za ilustraciju, sa starim ugovorom mi smo struju plaćali oko 6.000 kuna, a sada za istu potrošnju stiže račun od 14.200 kuna.

Ta razlika samo u cijeni struje iznosi trošak jednog kvalitetnog radnika, dakle plaće i svih doprinosa. Govorimo, dakle, o kvalitetnom djelatniku, ne pomoćnom osoblju.

Isto tako, znam slučajeve da su pekari primjerice imali račune za struju između 14 i 16 tisuća kuna, a sada dobivaju račune na 38.000 do 40.000 kuna. Svi smo s te strane u problemu.

I onda se uvuče strah, ako ugostitelj napravi kalkulaciju da će na Korzu popodne napraviti 1.000 kuna prometa, a da će mu 1.500 kuna biti troškovi, onda radije zatvori popodne kako si ne bi stvarao gubitke.

Dolazimo do toga hoće li ugostitelji raditi dvokratno ili zatvarati ranije jer navečer nemaju za koga raditi. Nekad si držao restoran otvoren samo da zadržiš kontinuitet.

Sada taj kontinuitet, nažalost, neće više biti bitan, nego ćeš samo tražiti niše gdje ima posla da opstaneš. Treba biti realan, kazao je Margan.

Studenti nepotrebni

Što se tiče činjenice da i nedostatak personala utječe na odluku da se popodne i navečer ne radi, Margan je kazao kako su mnogi ljeto odradili uz rad studenata.

Sada za njima potrebe ima tek dan, dva kroz tjedan. Isto kao i sezonce. Inače, razlika u plaćama u inozemstvu i kod nas više nije tako velika, reći će naš sugovornik.

Naime, ranije se van išlo za plaću od 1.800 do 2.000 eura, a sada u Rijeci dobiju osam do 10.000 kuna i za tih nekoliko tisuća kuna razlike dio njih radije ostaje doma nego da u inozemstvu spava s nekoliko kolega u jednom stanu, nema slobodnog dana… Tako da kvalitetnije osoblje čak i ostaje doma.

– Dosta se izjednačavamo, pogotovo s uvjetima rada, svi se trudimo da ljudima koji rade olakšamo pa imaju i slobodne dane, u špici, rade manje sati i slični, a oni to cijene, kazao je Margan ukazavši i na činjenicu da je 2019. u Kostreni bilo sedam restorana, a sada su ostala – tri.

Anđelina Macan, predsjednica Ceha ugostitelja Udruženja obrtnika Rijeke, Bakra, Kraljevice, Čavala i Kostrene, kazala nam je da i njezin ugostiteljski objekt u Viškovu radi samo jednu smjenu jer nema radnika.

Na pitanje može li se i u Rijeci očekivati skuplja kava na terasi nego unutra, dodala je da ne vjeruje.

Troškovi isti

– Većina ugostitelja koja ima grijane terase će ove godine imati velike probleme zbog cijena energenata. Iako, ne vjerujem da će u Rijeci biti slučajeva da netko naplaćuje skuplju kavu na terasi, mi smo manja sredina, manje nas je i puno više ovisimo o svakodnevnim gostima.

I sami znate, da svaki dan idete na kavu, te bi vam dvije kune koje vam netko dodatno zaračuna radi grijalice, bile previše. Mislim da će stoga ove godine raditi više unutarnji prostori, a eventi koji i budu vani, bit će pod nekakvim otvorenim, negrijanim šatorima, rekla je predsjednica riječkog Ceha ugostitelja.

Ona je dodala da su i ugostitelje, nakon dvije teške pandemijske godine, sada dosta pokosile cijene i troškovi te da bi država, ali i lokalne samouprave, trebali smanjiti svoje namete.

Tu su nameti poput ZAMP-a, ali i porez na potrošnju u nekim općinama i gradovima, na ovom području u općini Čavle, gradovima Bakru i Kraljevici…

– U postotku je to tri posto, ali to su veliki izdaci na jednu kavu i imamo ga samo mi ugostitelji. U konačnici za lokalnu samoupravu to nisu toliko veliki iznosi koji će oni dobiti, a ugostitelju sva ta opterećenja zajedno jednostavno ne daju disati.

Isto tako, bez obzira radili cijeli dan ili samo jednu smjenu, nećete, primjerice, plaćati ZAMP-u manje. Trošak je, bez obzira na sve, isti.

Morali bi malo popustiti s nametima, tu je i PDV koji nas »jede«, a ne samo da nema radnika, nego nemate ni mogućnosti zaposliti ga ako nemate prometa.

Znamo da su računi za struju trostruko skočili, a u drugim zemljama EU-a poduzetnici imaju jeftiniju struju nego kućanstva jer oni stvaraju novu vrijednost i zapošljavaju.

Tako da je pred nama prilično težak i izazovan period, a još se nismo oporavili od pandemije, zaključila je Macan.