Već dugi niz godina u Rijeci djeluje Udruga Spirit koja kroz svoju široku plejadu aktivnosti građanima pruža brojne sadržaje, od radioemisije »Poriluk.com« na pet radio postaja, joge i gongova kao ljetnih programa, a imali su i DJ školu.

Jedan od fokusa im je rad s osobama s invaliditetom, a u posljednjih nekoliko godina istakli su se po kratkometražnim filmovima u kojima su glumci osobe s invaliditetom, pa su tako snimili »Star Wheels« i »Star Wheels 2«, a 2021. godine započeli su serijal detektivskih filmova te su do sada javnosti prikazana dva, »Ni vremena za umirat« i »Igra sudbine«.

Ove je godine završeno snimanje trećeg nastavka serijala o tajnom agentu 010, a premijera filma održat će se 20. studenog u HKD-u na Sušaku.

Kako nam je kazao Denis Pilepić iz Udruge Spirit, montaža je još u tijeku, a sudeći po količini snimljenog materijala, čini se kako će ovaj film biti nešto duži nego prethodna dva, odnosno umjesto kratkometražnog, sada će se najvjerojatnije raditi o »srednjem metru«. Snimalo se u Kraljevici, Driveniku, Bakru, na Trsatu, zvjezdarnici na Vežici, a kao i u prošlim filmovima, ima i snimki s drugih strana svijeta koje im suradnici šalju.

– Ovo nam je najkompleksniji zalogaj do sada, zbog čega smo morali odgoditi prvi termin premijere jer nismo stigli napraviti montažu onako kako želimo, da zaista možemo stati iza toga. S guštom su nas podržali Asim Ugljen i Krešimir Mišak, koji u jednoj sceni traži, naravno, svemirca, tu je i Mario Kovač… imamo dobar odaziv ljudi, kazao je Pilepić koji filmove montira uz pomoć prijatelja, a zajedno s glumcima i koautoricom Helgom Paškvan radi na scenarijima.

Filmovi se razvijaju kroz radionice na kojima vikendima s glumcima radi Helga Paškvan, a kada razviju sve ideje i uđu u štos, sve se sklapa kao nekakav mozaik na osnovu kojeg se realizira kompletna ideja filma. Projekt je pohvaljen i u Hrvatskom saboru kao primjer rada s mladima te je uvršten na Festival Uhvati film koji je primljen u članstvo Europske filmske akademije, upravo zbog ovakvog originalnog načina rada i prezentacije filmova i umjetničkog rada osoba s invaliditetom.

Prijateljstvo iz škole

Dora Brnić, Tony Lesica, Tea Superina i Dorian Matić zajedno su u ovoj priči od početka – većinom se znaju još iz srednje škole, dok Dorino i Dorianovo prijateljstvo seže još iz vrtića. Svatko od njih uvelike je doprinio osmišljavanju lika kojeg u filmu tumače, a pri tome su vrlo kreativni i ne ograničavaju maštu – primjerice, Dora predlaže da njezin lik Esmeralde koja je ime dobila po uzoru na španjolske sapunice, nakon promjene 14 muževa, sada ode u Legiju stranaca.

Scene iz filma

– Meni je bilo super glumiti, imam jedan prijedlog koji već dugo čekam da se usvoji, a to je da moj lik ode u Legiju stranaca jer sam karakterno više vojnički tip, a moj lik je više femme fatale, kontra mene je. Vidjet ćemo ako će se to napraviti. Lijepo mi je glumiti, samo želim još više akcije u filmovima, objasnila je Dora koja je i privatno veliki ljubitelj serije i filmova.

– Nekada po cijeli dan znam gledati serije i filmove, a napisala sam čak i jedan scenarij. Oduvijek me privlačila režija i gluma i cijeli taj svijet. Planiram se svakako nastaviti baviti ovime, kazala je.

Tea Superina u prvom je filmu glumila pjevačicu Barsku mušicu, a sada njezin lik svira ukulele, za što kaže da joj također dobro odgovara.

– Ovo je treći dio u kojem glumim, jako mi je drago da se to napravilo i kako se jasno vidi da jedna osoba s invaliditetom može napraviti tako nešto. U zadnjem filmu sam glazbenica, tu sam svirala ukulele, dok sam u prvom dijelu bila Barska mušica i jako dobro sam se snašla u glumi. Treći dio je bio malo naporan jer smo snimali po cijele dane, nije bilo odmora. Snimali smo u Kraljevici i na još nekoliko mjesta, a bilo bi mi jako žao ako ljudi propuste ovu premijeru, rekla je Tea i naglasila kako će se također kao i Dora nastaviti baviti ovime, a osim premijere, jako se veseli i četvrtom filmu koji planiraju snimati, iako još ne znaju točno kada.

Protiv predrasuda

Lik Al Patonea u filmovima tumačio je Tony Lesica, a u posljednjem filmu imao je priliku pokazati se i kao glazbenik, što mu je bilo najzanimljivije.

– U ovom sam filmu glumio Al Patonea, pozitivca malo za promjenu jer sam u ovim ranijim filmovima većinom glumio negativca pa je ovo bila nekakva promjena. Sada sam glumio glazbenika i bilo je super jer sam i sam glazbenik, i zbog toga mi je bilo jako zanimljivo. Mogli smo zaključiti kakav bi bio život bez glazbe, to me jako privuklo, da glumim u filmu i stvarno vidim kakav bi život bio bez glazbe, što ne mogu zamisliti, objasnio je Tony.

Dorian Matić, koji osim što je glumac je također i paraboćar, glumi prepoznatljivog agenta 010.

– Od samog početka sam u ovim filmovima, otprilike već sedam godina, od svih nas sam tu najduže. Moja uloga je detektivska, ja sam u filmu agent 010. Pozvao bih sve ljude da dođu na premijeru i vide nas kako glumimo, rekao je Dorian.

Foto Angela Maksimović

Za osobe s invaliditetom obično postoje neki konvencionalni poslovi i područja u kojima se mogu zaposliti, no kako nam je Pilepić kazao, film je tu jedno potpuno neistraženo i neiskorišteno područje. Uvijek se mogu naći sadržaji za sport, zabavu i rekreaciju, ali kada se osvrnemo na zapošljavanje – izbor je oskudan.

– Postoje klasični poslovi za osobe s invaliditetom, a film je tu potpuno neiskorišten, a netko s invaliditetom zaista može glumiti, može biti scenarist, kamerman. Vani je to sve već dosta prisutno, i mi to ovdje stvarno dugo radimo, ali je i dalje prisutna ta neka fama jer kada recimo kažemo da se radi o filmu s osobama s invaliditetom, ljudima je uglavnom bed, a nema im što biti bed, kazao je Pilepić.

Pozitivno iskustvo

O iskustvu rada na filmu te društvenim stigmama osvrnula se i Tea.

– Svi mi ovdje dokazujemo da se to može raditi, svi smo invalidi i svi dokazujemo da to možemo. Nitko nam ne može reći da to ne možemo raditi, jer kad si uporan sve se može. Samo treba u životu biti ustrajan i uporan, onda pokažeš kako možeš i koliko možeš. Sam trud roditelja je isto tu važan, njima sigurno nije lako svakog vikenda nas voziti, netko radi ili je doma, svi smo tu bili angažirani, roditelji su bili tu s nama i uz nas što nam jako puno znači, pogotovo meni koja se prvi put bavim ovime. Drago mi je da smo snimili treći dio i jedva čekam premijeru, to je moj mjesec, kazala je Tea.

Na dosadašnjim premijerama bilo je oko stotinu ljudi, s time da se nisu oglašavali i reklamirali, a sve ih je oduševila Banja Luka gdje se na festivalu Uhvati film karta za projekciju gotovo ne može naći. Suradnja s festivalom Uhvati film koji se održava u Novom Sadu, Banja Luci, Kotoru i Rijeci uvelike je pozitivno iskustvo za Udrugu Spirit, a do sada su njihovi filmovi dobili brojne riječi hvale od publike, posebice zbog neočekivanih elemenata akcije.

– Obično kada se rade filmovi o osobama s invaliditetom to su filmovi gdje je to sve srcedrapajuće, izaziva se sažaljenje. Okej je imati nekakav respekt i takav odnos prema osobama s invaliditetom, kao i prema bilo kome drugom, ali da to odlazi u drugu krajnost nema smisla, to valjda rade ljudi koji se žele osjećati podsvjesno moćno u odnosu na nekog drugog. Kod nas Dorian skače s konja i pada u gradonačelnikovom uredu, još samo čekam kad će mi reći da skače s padobranom. Imamo karate i kung fu scene, tako i većina filmova, koji se prikazuju na Uhvati filmu, rađena je tako da se ide u neku drugu poantu, da se ne kaže kako je ta osoba sad jadna jer sjedi u kolicima, kazao je Pilepić.

Četvero talentiranih glumaca doista su svestrani – osim glume, Tea Superina ide i na glazbene radionice, no kaže kako joj je rad na ovim filmovima, iako je katkad znalo biti naporno, jedno vrijedno iskustvo koje bi htjela još nadograđivati.

– Želim pokazati koliko osobe s invaliditetom mogu još napraviti ne samo u udruzi nego i izvan nje, a to nije lako. Uz trud se sve može, kazala je Tea, a s njom se složio i Dorian, rekavši kako za njega udruga također znači jako puno, i da bi jako volio da svi kao prijatelji ostanu na okupu, ali da im se pridruže i neki novi članovi.

Brojne anegdote

Snimanje zadnjeg, trećeg filma, donijelo je i brojne anegdote – izuzetno zahtjevan set s puno ljudi u starinskim kostimima u dvorcu u Kraljevici obilježio je i opasan pad glumaca, koji se srećom završio s lakšim ozljedama, ali je dio kadrova morao biti otkazan, a set se nije mogao nanovo postavljati druge dane. Osim toga, zanimljiv je i način na koji se snalaze kada je netko od glumaca spriječen doći, tada se na licu mjesta priča modificira po slučajnim prolaznicima koji pristanu prihvatiti ulogu.

– Bez obzira na sve prepreke, ovo je i dalje jedini serijal filmova u kojem je svaki sljedeći bolji, u polušali je kazao Denis.

– »Terminator« je svaki sve gori i slabiji, a naš film je svaki sve bolji. Prvi je napravljen dok je bila korona i to je skoro sve snimano u studiju, okej je film ispao, ali nije to – to. U drugom imamo dinamiku i akciju, interakciju ljudi. U trećem se vraćaju kroz vrijeme, ima Rimljana, Frankopana, Kromanjonaca, Svemiraca, a naši agenti navigiraju kroz sve to, kazao je.

– Ova serija filmova ne bi postojala bez podrške mnogih. Osnovna sredstva dobili smo od Grada Rijeke, Odjela za kulturu te HAVC-a, što je bilo daleko od dovoljnog, ali je zato doprinijela dobra volja SUMA kluba mladih koji je ustupio prostor za brojne radionice. Knjižnica Bribir, Turistička zajednica i Grad Kraljevica, restoran Frankopan – mjesta su to u kojima se ljudima ideja toliko svidjela da su i djelatnici glumili u filmu. HNK »Zajc« posudio je kostime, tu se našao i ranč Moj prijatelj gdje su snimljene scene s konjima i Zvjezdarnica na Vežici gdje je Mišak tražio svemirce. Dio troškova pokrio je D.i.M. d.o.o, a tridesetak statista i poznati gosti nastupili su bez honorara. Postoje i ljudi koji su donirali za troškove, pomagali, vozili, sređivali potrebno. Hvala svima, dodao je Pilepić.

Za kraj ove filmske priče ostaje još Tonyjeva poruka.

– Sanjajte svoje snove, jer se zaista mogu ostvariti, sva ta želja volja i trud, sve se to isplati, snovi se zaista ostvaruju, zaključio je Tony.