Foto Marko Gracin
Svoje mjesto na rođendanskom stolu našle su slastice s imenima Mokoš kolač, Regočevi čupavci, Striborove kiflice, Gitin kolač od bundeve, Jagorov kuglof i drugi, a učenici su predstavili i kratku biografiju i osvrt na djelo književnice
povezane vijesti
RIJEKA – Okruglu 150. obljetnicu rođenja Ivane Brlić-Mažuranić proslavili su učenici i profesori Prve sušačke hrvatske gimnazije (PSHG) u Vili Ružić na Pećinama. Vila je to koju je dao sagraditi Viktor Ružić, suprug Nade Brlić Ružić, najstarije kćeri Ivane Brlić-Mažuranić, hrvatska književnice najpoznatije po svojim djelima za djecu i mlade, »Priče iz davnine«, »Čudnovate zgode Šegrta Hlapića« i drugima.
Vila Ružić na Pećinama svjedok je slavnog vremena obitelji Mažuranić-Brlić-Ružić te je stoga pravo mjesto da se proslavi rođendan značajne hrvatske književnice, upravo na datum njenoga rođenja 18. travnja.
Kao dio programa učenice Mara Farkaš i Ivana Paher predstavile su kratku biografiju i osvrt na književno djelo Ivane Brlić-Mažuranić, dok su učenice Katarina Hlača, Lucija Batančić i Mari Rodin govorile o slavenskoj mitologiji koja je spisateljici bila inspiracija.
Predstavljene su i pregače s motivima književničinih djela, a da bi pregače ispunile svoju svrhu, pobrinule su se profesorice gimnazije koje su ispekle kolače, ta što drugi pripremiti za rođendan?
Tako su svoje mjesto na rođendanskom stolu našle slastice s imenima inspiriranim bajkama: Mokoš kolač, Regočevi čupavci, Striborove kiflice, Gitin kolač od bundeve, Jagorov kuglof i drugi.
Nominirana za Nobela
Nositeljice projekta proslave rođendana su profesorice Sandra Šalamon, Melita Katalinić, Danka Simičić, Irena Šlosar, Melba Blažić Grubelić i Agatha Linić, a tu je naravno i Theodor de Canziani, profesor likovne umjetnosti u PSHG-u, skrbitelj Spomeničke knjižnice i zbirke Mažuranić-Brlić-Ružić, koji se brine o Vili Ružić i zbirci, nakon nažalost preranog odlaska profesorice PSHG-a Matilde Ružić, praunuke Ivane Brlić-Mažuranić. Melita Katalinić kaže da su se poslužili receptima koje su pronašli u starim knjigama, ali isto tako i tradicionalnim receptima koji su dobili novo ime. Theodor de Canziani dodat će kako su Ivanin rođendan htjeli proslaviti s mladima, jer su upravo oni njena čitalačka publika, iako je kroz cijeli život pisala i poeziju i eseje. Već su je zarana smatrali klasičnim piscem, njezina djela prevedena su na više od 60 jezika, a i četiri je puta nominirana za Nobelovu nagradu za književnost.
– Izuzetno mi je drago što smo se danas ovdje okupili jer ova kuća živi ako se slave rođendani, ako mladi dolaze i posjećuju je. Na taj način produžuje joj se vijek, kao i baštini. Jer baština je mrtva, ako je mi ljudi ne oživimo i ne brinemo se o njoj. Treba reći da je Ivana Brlić-Mažuranić bila i naša prva akademkinja, žena koja je primljena kao dopisna članica Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, u koju su prije bili primani samo muškarci. Svojim djelovanjem i radom na osobit je način pridonijela kraju 19. i početku 20. stoljeća, kaže de Canziani.
Posjet Ogulinu
Dodaje kako je ona bila žena 19. stoljeća, koja je tek zakoračila u 20. stoljeće i nije joj se bilo lako prilagoditi novom vremenu. No, može se reći da je bila moderna žena.
– Ostavila nam je puno svoje baštine, koja svjedoči o njezinim interesima i njezinoj želji da ostane zapamćena kao netko tko je promišljao, djelovao u društvu, zaključio je Theodor de Canziani.
Učenica Chelsea Gregorović kaže da proslava rođendana traje zapravo kroz cijelu školsku godinu pa su tako na jesen učenici posjetili Ivaninu kuću bajke u Ogulinu.
– Za dan škole 23. studenoga izrađivali smo pregače s motivima iz djela spisateljice te je dio pregača izložen u školi, a dio se mogao vidjeti u Vili Ružić, kaže Chelsea.
Spomenimo i kako će do kraja školske godine biti otisnuta i predstavljena knjižica recepata inspiriranih bajkama Ivane Brlić-Mažuranić.