Pošta je ovog ljeta iselila iz zgrade na Korzu, a što će biti s Murtićevim mozaikom, još se ne zna / snimio V. KARUZA
Murtićevo djelo iz 1969. ne uklapa se u koncept novih vlasnika koji u bivšoj pošti žele robnu kuću pa su s nasljednicima pokojnog slikara već dogovorili da ga doniraju Fundaciji Murtić i spremni su financirati njegovo premještanje. S druge strane, struka se zalaže za ostanak mozaika na originalnoj lokaciji, a ako to već nije moguće, za preseljenje u budući Muzej moderne i suvremene umjetnosti
Gotovo tristo stručnjaka i građana potpisalo je apel za očuvanje mozaika Ede Murtića u nekadašnjoj šalterskoj sali bivše pošte na Korzu, nakon što je poštanski ured ljetos preseljen na novu lokaciju. Prikupljanje potpisa organizirao je Motel Trogir, udruga za suvremene umjetničke prakse iz Zagreba, kao podršku nastojanjima Konzervatorskog odjela u Rijeci da se mozaik zaštiti kao kulturno dobro i očuva na originalnoj lokaciji.
Za zaštitu Murtićevog djela, ali i cijelog interijera prizemlja, još prije potpisivanje peticije zauzelo se Društvo povjesničara umjetnosti Rijeke, Istre i Hrvatskog primorja, a među prvima je reagirao i Muzej moderne i suvremene umjetnosti koji je u lipnju Konzervatorskom odjelu uputio apel da se mozaici registriraju kao kulturno dobro Republike Hrvatske.
Konzervatorski odjel odgovorio je pokretanjem postupka valorizacije mozaika i donošenjem rješenja o preventivnoj zaštiti, kao prvim korakom ka trajnoj registraciji, a cijelu akciju potaknula je bojazan da bi mozaik mogao stradati nakon je što je Hrvatska pošta zgradu na Korzu prodala novome vlasniku.
Mislim da je Murtićev mozaik važno sačuvati u Rijeci i prezentirati ga u javnom prostoru. S obzirom da je prvotna ideja obitelji bila da se prenese u Zagreb, ponudio sam da se premjesti u novu zgradu MMSU-a, iako ne mislim da je to jedina opcija. Mozaik bi mogao stajati i u budućoj Dječjoj kući ili nekom drugom javnom prostoru u kojem mu se može osigurati dostojnija prezentacija nego u robnoj kući među vješalicama s odjećom. Inzistiranje struke na očuvanju mozaika in situ i očekivanje da novi vlasnik organizaciju prostora podredi njegovoj prezentaciji smatram nerealnim, jer on kuću nije kupio da bi se bavio izložbenom djelatnošću. Osim toga, investitori se mijenjaju i sutra se može pojaviti netko s novim, još nepovoljnijim planovima, a neće biti spreman platiti preseljenje mozaika, kaže Slaven Tolj, ravnatelj Muzeja moderne i suvremene umjetnosti.
Koncept Zare
Za 5,6 milijuna eura zgradu je lani kupila agencija Tim nekretnine Vinka Čilaša i Ivana Paraća, poznatijih kao vlasnika poduzeća Pan-Pek iz Zagreba za proizvodnju pekarskih proizvoda i slastica. O budućoj namjeni bivše pošte nije se znalo ništa sve dok prije tri mjeseca nisu angažirali riječkog arhitekta Sašu Randića da ispita mogućnost preinake zgrade u prostor trgovačke namjene, jer zgradu na Korzu planiraju dati u dugoročni najam robnoj kući za prodaju tekstila.
Navodno se radi o modnom lancu iz Poljske s kojom su već ugovorili posao, ali Randić nam tu informaciju nije mogao potvrditi. Rekao je samo da se planira robna kuća poput Zare ili bivšeg Varteksa koja bi zauzela prizemlje i dva kata bivše poštanske zgrade, dok namjena trećeg kata i potkrovlja još nije definirana.
Prema zamisli vlasnika i arhitekta, Murtićev se mozaik ne uklapa u buduću organizacija prostora, ali Randić tvrdi kako to ne znači da će se s njim bilo što loše dogoditi, jer su ga vlasnici spremni donirati Fundaciji Murtić i financirati njegovo premještanje na drugu lokaciju. S nasljednicima Ede Murtića već su postigli sporazum, a sad se razgovara s konzervatorima, koji prednost daju očuvanju na originalnoj lokaciji, ali su spremni razmotriti i prijedlog preseljenja mozaika u novi H-objekt, novi prostor Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, u bivšem kompleksu »Rikarda Benčića«.
Kustosica MMSU-a Vilma Bartolić koja je pozvana napraviti likovnu valorizaciju mozaika kao prilog konzervatorskom eleboratu, izrazito je nesklona ideji preseljenja.
– Načelni stav struke je da mozaike namjenski rađene za određene prostore treba čuvati na originalnoj lokaciji, a osim toga ne vidim ni adekvatno mjesto unutar »H-objekta« na koje bismo ga smjestili. Zasad je planirano uređenje samo prvog kata gdje za to nema prostora, a o sljedećim fazama adaptacije zgrade još ne znamo ništa, kao ni o početku obnove Dječje kuće.
Mislim da bi u takvim okolnostima bilo vrlo rizično dopustiti demontažu mozaika, jer se bojim da bi to moglo rezultirati njegovom pohranom u depo MMSU-a na duži rok i opasnošću da netko kaže kako više nema novca za njegovo postavljanje kad se jednom obnovi prostor u kojem bi eventualno mogao stajati. Stoga sam sklonija da se zadrži na sadašnjoj lokaciji. U prizemlju bivše pošte ima dovoljno prostora i vjerujem da se uz malo dobro volje i projektantske inventivnosti može pronaći način da se stalci s odjećom smjeste tako da ne smetaju njegovoj dostojanstvenoj prezentaciji, kaže Vilma Bartolić koja se posebno protivi cjepkanju mozaika i misli da bi to značilo njegovu devastaciju.
– Mozaik je zamišljen kao cjelina, jedinstveno umjetničko djelo i ne može se komadati kao da je metražna roba. Riječ je o vrhunskom djelu koje po svojim formalnim i likovnim karakteristikama te umjetničkoj vrijednosti parira najvrjednijim ostvarenjima u Murtićevu opusu, ističe kustosica.
Skriveni atrij
Za takvo rješenje zauzeo se ravnatelj MMSU-a Slaven Tolj, kako bi mozaik ostao u Rijeci, a slikarica Goranka Vrus Murtić, supruga Ede Murtića, sa zadovoljstvom ga je prihvatila, saznali smo od Randića koji misli da je na potpisivanje peticije za opstanak mozaika na originalnoj lokaciji više utjecala bojazan da bi mogao biti uništen nego razmišljanje o mjestu njegove prezentacije.
– Pokretanjem akcije za spas mozaika u javnosti je stvoren dojam da mu prijeti uništenje, iako nitko ni u jednom trenu nije doveo u pitanje njegovo očuvanje, već se samo razgovara kako ga prezentirati, a moguća su dva scenarija. Jedan je da se integrira u novo arhitektonsko rješenje, što nije lako s obzirom na buduću namjenu prostora, a drugi je da se premjesti na novu lokaciju, gdje bi imao bolju vidljivost nego unutar robne kuće, ali i nekadašnjeg poštanskog ureda, gdje su ga zaklanjali različiti predmeti naslagani po šalterima, samom zidu i okolnom prostoru. Takva se situacija može vidjeti i danas u dijelu prizemlja koji još koristi poštanska banka, kaže Randić.
U slučaju preseljenja mozaika na novu lokaciju zidovi iza masivnog pulta bili bi uklonjeni, što bi prema riječima arhitekta omogućilo prezentaciju vrijednih elemenata izvorne arhitekture – zavojitog stubišta sa staklenom kupolom i atrija u središtu zgrade koji je pregrađen 1969. godine, prilikom rekonstrukcije interijera prizemlja kad je izvedena i Murtićeva zidna dekoracija.
Centralna pošta na Korzu generacijama Riječana bila je mjesto susreta sa suvremenom umjetnošću i dizajnom. Baštinjene vrijednosti i memoriju mjesta svakako bi trebalo sačuvati, kaže povjesničarka umjetnosti Lidija Butković Mićin koja je inicirala potpisivanje peticije za očuvanje mozaika na originalnoj lokaciji.
Osim struke, vlasnik bi, smatra, trebao uvažiti i mišljenje građana koji su na vijest o mogućem preseljenju mozaika reagirali vrlo emotivno.
– Mislim da ne bi trebalo podcjenjivati javni interes i emocije građana koji mozaik doživljavaju kao dio svoje baštine. Riječani imaju pravo na informaciju što će se s njim dogoditi, a ovisno o namjerama vlasnika i konačnom ishodu mogu odlučiti i hoće li svoj novac trošiti u budućoj robnoj kući.
H-objekt
– Zgrada ima vrlo lijepi otvoreni atrij s balkonima koji se više ne spušta do prizemlja jer je pregrađen na visi polukata i pretvoren u servisni prostor u koji su smješteni kanali za ventilaciju i klima jedinice. Ideja je da se taj prostor uredi i prezentira unutar buduće robne kuće zajedno s kružnim stubištem pored atrija koje vodi do njegovih galerija, pojašnjava Randić.
U suradnji s povjesničarkom umjetnosti Dainom Glavočić on je izradio i konzervatorski elaborat u kojem su kao najveće vrijednosti zdanja iz 1887. godine prepoznati upravo ti prostori, sada skriveni pogledu javnosti, a k tome fasada, te Murtićevi mozaici.
Po mišljenju arhitekta, mozaik bi se mogao smjestiti i u dio ciglene zgrade koja je mostom povezana s »H-objektom«, a bit će preuređena u Dječju kuću koju će MMSU koristiti za programe namijenjene najmlađoj publici, zajedno s drugim kulturnim ustanovama u »Benčiću«. Međutim, konačno rješenje još nije definirano.
Potvrdila nam je to i pročelnica Konzervatorskog odjela Biserka Dumbović Bilušić koja smatra da je šteta što prostor koji je više od stoljeća bio namijenjen pošti gubi izvornu namjenu, a o eventualnom preseljenju mozaika na novu lokaciju razmišlja oprezno.
– S konzervatorskog gledišta bilo bi optimalno da mozaik ostane u interijeru zgrade na Korzu i da se nova namjena prilagodi njemu, tako da bude izložen pogledima, ali kako se vlasnik i projektant s tim ne slažu, a ravnatelj MMSU-a sklon je ideji preseljenja mozaika u novi prostor Muzeja, i tu smo mogućnost ostavili otvorenom. Međutim, uvjet je da se propita ima li u njemu dovoljno mjesta za cjelovitu prezentaciju mozaika, kontinuirano po zidnom plaštu, kako bi se sačuvala monumentalnost kompozicije. Ukoliko dokažu da je to moguće i da će to biti u javnom prostoru gdje će mozaik imati dobru vidljivost, možemo se složiti i s tom opcijom, kaže Biserka Dumbović Bilušić koja očekuje da arhitekti propitaju mogućnosti i podastru rješenja buduće prezentacije na obje lokacije.
Društvo povjesničara umjetnosti Rijeke, Istre i Hrvatskog primorja u svom je dopisu Konzervatorskom odjelu predložilo zaštitu, ne samo mozaika Ede Murtića već cijelog interijera prizemlja kao autentičnog ambijenta s kraja šezdesetih godina 20. stoljeća, čemu su priložene izjave Borisa Vižintina, tadašnjeg ravnatelja Moderne galerije Rijeka o vrijednostima autorskog pristupa pri uređenju prostora, te povjesničarke umjetnosti Radmile Matejčić koja je već 1969. godine sugerirala da se prostor zaštiti »kao ambijent spomeničkog značaja«. Međutim, o kvaliteti tog zahvata izvedenog prema projektu arhitekta Sergija Kambera mišljenja struke su podijeljena.
Konzervatori su stava da su uvođenjem organskih formi svodova negirane izvorne arhitektonske i prostorne karakteristike prizemlja te da vrijednost novonastalom arhitektonskom prostoru daju jedino mozaici Ede Murtića, pa se na očuvanju cijelog interijera više ne inzistira, a sudeći prema izjavi predsjednice Društva povjesničara umjetnosti Jolande Todorović, unutar strukovne udruge postoje i različita razmišljanja o očuvanju mozaika na originalnoj lokaciji.
Osobno, ne mislim da rješenja moraju biti isključiva poput zadržavanja mozaika in situ, pogotovo kad je njegov prostorni kontekst sadržajno i namjenski nestao. Strukovna odgovornost podrazumijeva ne samo očuvanje mozaika, već nalaženje optimalnog rješenja za njegov odgovarajući smještaj i adekvatnu prezentaciju. To zahtjeva veći napor i arhitekata i povjesničara umjetnosti, što ovako izuzetno umjetničko djelo u svakom slučaju zaslužuje, kaže Jolanda Todorović.
Oblik slova »u«
Arhitet Dinko Peračić, autor projekata prenamjene »H-objekta«, stav konzervatora smatra ispravnim, iako nije uvjeren da se u novom prostoru Muzeja koji treba bijele čiste zidove za izlaganje može udovoljiti traženim uvjetima. Na prvom katu gdje će biti izložbeni prostor, uredi djelatnika i knjižnica s čitaonicom, odnosno prostorom za povremene izložbe i manje izvedbe, nema odgovarajućeg mjesta pa kao jedina mogućnost preostaje prizemlje, ali to je prostor sa svodovima i lukovima, što bi vjerojatno zahtijevalo određena prekrajanja mozaika.
– Ne mogu govoriti napamet, jer treba napraviti simulaciju, ali na prvu mi se čini da bi to bila vrlo zahtjevna operacija. No, ostavljam mogućnost da je izvediva, rekao nam je Peračić dok Randić inzistiranje na cjelovitoj prezentaciji smatra nepotrebnim s obzirom na stav nasljednika da se mozaik može prezentirati i u fragmentima.
– Murtićev mozaik izveden je kao apstraktna koloristička kompozicija od više elemenata i gospođa Goranka Vrus Murtić, koja je i sama postavljala mozaik u bivšem poštanskom uredu, na vidi nikakvu zapreku da se prezentira u segmentima. Uostalom, on se ni danas ne može sagledati cjelovito s jednog mjesta jer je postavljen na tri zida od kojih najduži, onaj iza pulta, ima oblik sova »u«.
S obzirom da je novi vlasnik od samog početka u kontaktu s obitelji Murtić radi dogovora oko mjesta i načina prezentacije mozaika, Randić kaže kako ne razumije oko čega se stvara diskusija.
Zgradu pošte je prodala državna firma, i nije dobro da ista država nakon toga, putem konzervatorske službe, postavlja nove uvjete zaštite koji nisu postojali u trenutku kada je zgrada kupljena. Na načelnoj razini takav pristup nikako nije dobar. To uređena društva ne rade.
Prema riječima arhitekta, mozaik će, ako mu se u Rijeci ne nađe adekvatan smještaj, biti prezentiran u budućim prostorijama Fundacije Murtić u Zagrebu.
