Schengen u Hrvatskoj broji svoje prve tjedne, ali u nekoliko vrlo prijepornih situacija, ni Š od njega. Ponajprije je tu problem migracija koje su nakon 1. siječnja trebale iz čitave priče izuzeti Rijeku.

Nisu ni izbliza, štoviše, Rijeka se ispostavila kao idealna točka čitave migrantske priče. U razgovoru s nekim od migranta saznali smo da takvog primjera nigdje nema, da u Turskoj, Grčkoj ili BiH postoje veliki, državni prihvatni centri, ali da nema ni jednog slučaja da je neki grad samoinicijativno osigurao besplatne punktove za njih kao što je to učinila Rijeka.

S obzirom da su lokalne snage same, o svom trošku postavile dva higijensko-sanitarna kontejnera, te jedan šator – dnevni boravak, Rijeka je postala omiljenom točkom na migrantskoj ruti.

HŽ zarađuje, a Grad pomaže

No, nakon što se uvidjelo da 1. siječnja po tom pitanju nije završni datum, Grad Rijeka se našao u – nezavidnoj situaciji.

Iako smo upozoravali da trošak boravka migranata mora dominantno biti na teret, ili “dušu”, Hrvatskih željeznica koje migrantima uredno naplaćuju 15-ak eura po vožnji na relaciji Zagreb – Buzet, relaciji za koju teško da su u povijesti ikad prodali ijednu kartu, Grad Rijeka se – istrčao.

Ne dvojimo da je osnovna misao gradskog establišmenta bila humanost prema ljudima u nevolji, no kako se danas čini i ta je humanost ipak imala svoj – rok trajanja.

Danas se naime traži da Vlada participira u troškovima kontejnera i šatora, na što se ona – oglušuje. Makne li Grad navedene objekte ispast će dvoličan, jer muke po migrantima, potreba za higijenom kao i zimsko doba su i dalje prisutni.

Čitava bi se priča, na žalost, mogla protumačiti i kao – politički marketing. S druge je strane HŽ, inače Vladin gubitaš, kojem migrantska financijska injekcija sasvim dobro dolazi.

Pa tako umjesto da Vlada u migrantskoj priči pomaže Rijeku, Rijeka pomaže Vladu. Lijepo, jer i to je, s obzirom na političke predznake, jedan vid tolerancije.

Ako si htio biti human…

Drugi dio Schengena kojeg nema pronalazimo na granici sa Slovenijom. Pa naravno da će žilet žicu i ostale zapreke micati puževom brzinom iz banalnog razloga jer to – ima nemalu cijenu.

Istina nižu od 27 milijuna eura koliko je stajalo postavljanje, ali da će račun biti u milijunima – hoće.

Radosno su oni krenuli u podizanje tog zida prema “južnjakima” jer, osim u pograničnom dijelu, od Kopra do Ilirske Bistrice, nemalo je ljudi u Sloveniji koji i misle da je granica civilizacije na njihovim istočnim i južnim granicama, tako da se za tadašnji trošak kod konzervativnijeg dijela Slovenije itekako našlo opravdanja.

Sada kad treba s milijunima eura “keširati” skidanje tih zapreka – kako izaći pred javnost? Trošite na skidanje “južnjačke žice”, a divljaju cijene energenata, prehrane….

Politika. Prečesto ishitrena, dvolična, nedorasla. Jer ako si htio biti human i pomoći migrantima, nema uzmaka: “umri muški” i plaćaj dok zadnji migrant ne ode iz Rijeke.

U protivnom moglo bi se pomoć prema tim grupacijama ljudi iz studenog i prosinca shvatiti poput jumbo plakata, poput – marketinga. Ne brige za ljude, ne kao stalna mantra – tolerantnost. A lijepo smo upozoravali – HŽ kešira, HŽ sanira.