RIJEKA – Okrugli stol na temu radničkih prava i upravljanja gradskim tvrtkama u Rijeci, na kojemu je sudjelovalo osmero kandidata za gradonačelničku fotelju na Korzu 16, održan je sinoć u prostorima Riječke razvojne agencije Porin, u organizaciji Nezavisnog sindikata radnika Hrvatske (NSRH).

Pozivu NSRH-a da iznesu svoje viđenje i ocjenu načina upravljanja riječkim gradskim tvrtkama, kao i što bi promijenili po pitanju njihova vođenja i radničkih prava, odazvali su se Ana Trošelj, kandidatkinja PGS-a, Sandra Krpan, kandidatkinja SDP-a, Iva Rinčić, nezavisna kandidatkinja, Petra Mandić, kandidatkinja Mosta, Denis Vukorepa, kandidat HDZ-a, Aleksandar-Saša Milaković, kandidat Fokusa, Neobjša Zelič, kandidat Možemo i Daniel Klaić, kandidat stranke Pravo i pravda.

Neujednačen status

U uvodnom dijelu o problemima i iskustvima radnika u tvrtkama u većinskom vlasništvu gradova općenito, kao i onima u vlasništvu Grada Rijeke, govorili su Mario Iveković, predsjednik Novog sindikata i Marina Palčić, predsjednica NSRH-a, koji su upozorili na niz problema – od neujednačenosti statusa zaposlenika gradova i općina i društava u njihovom vlasništvu, te načina upravljanja njima, do pokušaja slabljenja sindikata i netransparentnosti po pitanju zapošljavanja i određivanja visine plaća u nekim riječkim gradskim komunalnim i trgovačkim društvima.

– U kontaktu s poznanicima osjećam određeno nezadovoljstvo. Ali čini mi se da gro nezadovoljstva dolazi zbog loših međuljudskih odnosa te uvjeta i procesa rada.

Što se tiče materijalnih prava, posao je sindikata da ih uvijek pokušava popraviti. No, kad se radi o pregovaranju, riječ je o postizanju kompromisa pa tako često od uprava društava čujem da sindikati nisu spremni na kompromise.

Svi trebamo biti svjesni situacije i mogućnosti svakog pojedinog društva, više raditi na otkrivanju i uklanjanju uzroka nezadovoljstva radnika kako bi se poboljšali uvjeti rada, a onda to i adekvatno platiti, rekla je Trošelj.

Za realizaciju tih ciljeva odgovorna je u prvom redu, smatra, uprava.

– Kod gradskih društava, kao gradonačelnici bi mi bilo najvažnije da su zadovoljni korisnici usluga gradskih društava, zatim radnici i u konačnici da poslovanje bude u potpunosti zakonito, kazala je.

Direktorski sindikati

Nebojša Zelič je ukazao i na problem pojedinih sindikata koji su često skloniji poslodavcu nego radnicima.

– Loša je praksa da je Radničko vijeće Poslovnih sustava pristalo ići na kolektivne pregovore.

Radničko vijeće je demokratski alat za nadziranje demokracije na radnim mjestima. Sindikati su oni koji pregovaraju o plaćama, a radnička vijeća o svojem neposrednom radnom okruženju i slaganju ili neslaganju s nekim odlukama uprave.

Direktorski sindikati traže manja povećanja nego što je uprava spremna dati.

Smatram da gradonačelnik treba više razgovarati sa svim sindikatima. Treba postojati kontinuirani dijalog gradonačelnika i svih reprezentativnih sindikata. U gradska poduzeća moramo unositi inovacije koje želimo vidjeti i drugdje, poput skraćenja radnog vremena, rekao je Zelič.

Ivi Rinčić čini se da ima velikih problema, a glavna odgovorna osoba za to je gradonačelnik i nakon njega direktori.

– Mislim da je glavni problem upravljanje, a onda iz njega proizlaze drugi, od javne nabave, netransparentnog zapošljavanja, i tako redom.

Status radnika i radničkih prava nije jednostavan i nije riječ samo o materijalnim pravima, iako su ona najvažnija, jer neki radnici Rijeka plusa imaju plaću od 800 eura neto.

Problem je kako doživljavamo radnike i kako s njima komuniciramo, na koji način se gradska vlast bavi njihovim zahtjevima i potrebama.

Potrebna je revizija sustava plaća, jer u nekim društvima je to netransparentno i dovodi do nepravdi prema radnicima.

Zbog toga nam treba dinamička osnovica temeljem koje bi se određivala visina plaće, uz tjedne i mjesečne sastanke s radnicima kako bi kontinuirano i sustavno rješavali probleme na vrijeme i u skladu s mogućnostima.

Pokušaj zaposlenja

Klaić je iznio svoje iskustvo pri pokušaju javljanja na natječaj za pročelničko mjesto u Gradu Rijeci.

– Radio sam u jednoj austrijskoj banci, a onda su za pandemije krenuli pritisci za cijepljenje koje sam odbio, jer smatram da poslodavac nije vlasnik tijela radnika. Vratio sam se u Rijeku i prijavio se na natječaj za pročelnika za gospodarstvo i EU fondove, za što sam, ne samo kvalificiran nego i prekvalificiran, s obzirom na obrazovanje i radno iskustvo.

Odbili su moju prijavu, jer su izračunali da umjesto pet godina imam četiri godine i 11 mjeseci potrebnog radnog staža, umjesto osamnaest koliko imam.

Rješenje je samo jedno – imamo na vlasti istu političku opciju već desetljećima koja misli da je nedodirljiva. Ja sam za radnike i za povećanje plaća, jer je to ujedno i jedini način da se obranimo od navale migranata.

Treba se ostaviti budalaština poput broda »Galeb« i novac preusmjeriti u radničke plaće. Ja bih svim tim rukovoditeljima dao nogom u stražnji dio, uvijek postoji način kako ih se može maknuti iz tvrtke.

Ključno je dizanje plaća, a za to treba novac. »Galeb« je koštao 15 milijuna eura i koštat će još milijun i pol godišnje, što se moglo iskoristiti za podizanje plaća radnicima, rekao je Klaić.

Vukorepa smatra kako situacija po pitanju radničkih prava u gradu nije dobra.

– U Lučkoj upravi, gdje sam ravnatelj, podigli smo plaće godinu dana prije Vladine odluke o podizanju plaća državnim službenicima.

Danas su radnici najveće bogatstvo, ali ih na tržištu nema. A kako je u gradskim tvrtkama, najbolje pokazuju natječaji za zapošljavanje, na koje se više nitko ne javlja, dok je nekad bio privilegij raditi u gradskim tvrtkama, rekao je Vukorepa.

Rješenje u tri koraka

Po pitanju Rijeka plusa i direktora Željka Smojvera, ponovio je da će nakon njegovog preuzimanja vlasti Smojver ostati na toj poziciji.

– Ali će raditi kako mu ja kažem i morat će ispraviti sve što je krivo napravio. Nedavno je imenovan na novi mandat od četiri godine, na natječaju na koji se javio samo on. Normalno bi bilo da mu je sadašnji gradonačelnik dao v. d. mandat na šest mjeseci, odnosno do izbora, a da onda novi gradonačelnik bira svoje suradnike.

Imamo čovjeka koji očito ne zadovoljava, problem je očito u njemu jer su radnici u svim tvrtkama u kojima je radio nezadovoljni, ali ga se ne može smijeniti.

Zato sam i rekao da bih ga ostavio na tom mjestu, ali bi morao promijeniti način rada. I inače uvijek u sustavima u kojima sam radio prvo sam angažirao ljude iz sustava, jer ga oni najbolje znaju, ali potrebno je komunicirati, rekao je Vukorepa, dodajući kako za one koji kvalitetno rade svoj posao nema straha, s tim da ljudi trebaju dobiti veću slobodu, ovlasti i odgovornosti.

Aleksandar Saša Milaković je za situaciju u Rijeka plusu i direktora Smojvera kazao kako onaj tko je imao deset i više godina šanse da pokaže kako i što radi, ne treba dobiti još jednu priliku.

– A o stanju radničkih prava u gradskim društvima i ustanovama najbolje pokazuje štrajk za štrajkom, od vatrogasaca, preko vrtića do Čistoće. Zašto radnici to trpe? Jer nemaju gdje, jer su grad i njegovo gospodarstvo devastirani.

U interesu je grada da radnici komunalnih i trgovačkih društava budu zadovoljni svojim plaćama koje trebaju biti izjednačene s plaćama u privatnim firmama i u drugim komunalnim društvima u drugim gradovima. Zašto ne postoji kontinuirani razgovor, nego samo kad prijeti štrajk, pitao sam gradonačelnika Filipovića, ali odgovor nisam dobio.

Rješenje vidim u tri koraka – prvo je napraviti nezavisnu reviziju poslovanja svih gradskih društava, od vrha do dna, kao i radnih mjesta u tim društvima.

Drugi korak je ponovljeni natječaj za sve direktore gradskih društava. Treći korak je sloboda koju sada nemamo, jer zbog situacije kakvu imamo u gradu radnici nemaju izbora. Trebaju nam nova kvalitetna radna mjesta, rekao je Milaković.

Duboke frustracije

Petra Mandić je istaknula kako je odavno predvidjela kako će doći do problema poput ovih u Rijeka plusu i Autotroleju.

– Još 2018. sam upozoravala da će Autotrolej ostati bez radnika, jer je bilo normalno da rade 350 sati mjesečno. Kad sam rekla da bih smijenila gospodina Smojvera i ugasila Rijeka plus, to sam rekla jer postoje važnija društva o kojima trebamo brinuti. Smojver ne zaslužuje novu, četvrtu priliku, jer on je primjer lošeg upravljanja gradskim tvrtkama. Radi se nezakonito, radnike se drži u neizvjesnosti oko njihovih prava, plaće se isplaćuju po nekim starim koeficijentima koji više nisu u kolektivnom ugovoru.

U Rijeka plusu nije stvar samo u materijalnim pravima, nego i u dubokim frustracijama koje se gomilaju godinama. Da bi se ti problemi rješavali treba iz dana u dan mijenjati procese, u skladu s novim tehnologijama i mogućnostima. U skladu s time treba ponuditi i manje radno opterećenje, primjerice sedmosatni radni dan.

U gradskim tvrtkama okruženje mora biti takvo da privuče zaposlenike ne zbog visine primanja, nego zbog sigurnosti i dobrih uvjeta rada pa će neki od njih možda i pristati na nešto manju zaradu od one koju bi imali u privatnom sektoru, rekla je Mandić.

Kvaliteta usluga

Sandra Krpan je kazala kako najvažnijim smatra kvalitetu uslugu i zadovoljstvo radnika.

– Pritom smatram da je izuzetno važan dijalog između uprave i sindikata. Pritom se sindikati često nadmeću oko reprezentativnosti i drugih pitanja, iako bi u prvom redu trebali brinuti o pravima radnika. Izuzetno je važna atmosfera povjerenja unutar gradskih tvrtki, a zalažem se i za povećanje plaća.

U Rijeci smo zadnjih godina učinili iskorake po tom pitanju i podigli standarde radničkih prava. Nemam namjeru braniti gospodina Smojvera niti biti njegov odvjetnik, jer po zakonu o trgovačkim društvima za stanje u svakom društvu odgovorna je uprava, rekla je Krpan, kojoj je Iveković odgovorio kako za poslovanje društva nije odgovorna samo uprava, već i skupština, odnosno gradonačelnici i načelnici u slučaju tvrtki u većinskom vlasništvu jedinica lokalne samouprave.

Rekla je i da ne smatra kako bi gradonačelnica trebala direktorima govoriti što i kako da rade, već da svatko treba odgovarati za svoje postupke i odluke, uključujući i direktore.