Nedavno otvoreno dječje igralište »Baltazarov Uragan« na Molo longu uz podršku EPK programa, zamalo je koštalo glave poznatog riječkog slikara Maura Stipanova.

Dječje igralište smješteno je na lukobranu, odmah uz brod »Uragan«, baš u dijelu gdje je Molo longo vrlo loše osvijetljen. Neveliko igralište, očito zamišljeno kao dodatni sadržaj za najmlađe, sastoji se od nekoliko elemenata, visećih lopti, mekih strunjača i manje, uzdignutog podesta s »valovima«. No, i tih svega nekoliko elemenata dodatno je suzilo uski prostor sigurnog kretanja za šetače.

Slikar čiji je atelje u neposrednoj blizini Molo longa svakodnevno prošeta ovom riječkom šetnicom. Tako je bilo i neki dan, kad je u večernjoj šetnji bio s prijateljem. Vraćajući se natrag, nesretno je zapeo za uzdignuti rub podesta, jedan od elementa dječjeg igrališta, i pritom se ozbiljno ozlijedio. Slomljeni lakat, natučeno koljeno, a konačni rezultat desna ruka u gipsu od ramena do šake. Prijatelj mu je pomogao ustati i odvesti ga do bolnice, gdje su ustanovili frakturu lakta. Bol, gips i ljeto nisu baš najbolji prijatelji, a ponajmanje kad je riječ o desnoj ruci, što umjetnika dodatno onemogućava u njegovom radu.

Prostor u mraku

– Taman sam bio u dobroj fazi, ali sad više ne mogu raditi. Ne znam do kad će mi ruka biti u gipsu. Sljedeći tjedan idem na CT, pa ću znati više. Kakve će posljedice taj lom ostaviti, ne znam, ali nadam se da ću skoro moći uzeti kist u ruku.

Sve se dogodilo u času, prepričava Stipanov.

Mauro Stipanov akademski slikar iz Rijeke slomio ruku šetajuci se Molo longom kod djecije igraonice kod broda Uragan
Foto Marko Gracin

– U nedelju navečer šetao sam lukobranom s prijateljem. Stigli smo do lokacije broda i instalacije »Baltazarov Uragan« i nakon desetak metara, okrenuli se i krenuli nazad. Na visini broda, gdje je postavljen nekakav drveni postament s nekom crnom gumenom formom, dakle, od te točke pa do mora nema više od 2,5 do 3 metra. Jasno da u takvim uvjetima hodanje postaje opasno ako pridodamo i činjenicu da je prostor u potpunom mraku te zapeti za tu »instalaciju« i nije tako teško. Što se konkretno desilo meni. Uz to, treba dodati da na povratku blješti svjetlo iz zgrade Dezinsekcije što u kombinaciji s mrakom u kojem je prostor igraonice još dodatno osljepljuje u hodu. Do sada sam bio svjedokom četiri ružna pada na Molo longu, a jedan od tih, jedne djevojke koja je trčala, stvarno ružan – prisjeća se Stipanov neugodnog doživljaja kad je djevojka zapela i splela se do nezgodnog pada koji je taj put srećom završio bez ružnih posljedica.

Logika i razum

Spomenimo i da se na zamišljenoj šetnici osim pješačke staze nalaze i biciklistička, i ona za golf vozilo, koje doduše odavno ne vozi. Čini se previše aktivnosti na uzanom prostoru u blizini mora koji je neuređen i neprilagođen šetačima.

– Smatram da se prije osvjetljavanja dizalica i osmišljavanja nepotrebnih sadržaja na lukobranu trebalo sanirati cijeli trakt, te ga onda staviti u funkciju građana. Ali, logika i razum ne idu uvijek pod ruku s drugim interesima.

Usput, često sam mislio kako će tu netko stradati kad tad, eto, desilo se meni i to baš u trenutku kada sam bio pri završetku meni bitnog slikarskog opusa. Upozoravam i pozivam odgovorne da poduzmu nešto kako bi šetnja lukobranom bila manje avanturistička, jer na njemu vreba puno većh i manjih trapula – objašnjava Stipanov.

Foto Marko Gracin

Iz svega za zaključiti je da je dječje igralište možda bilo bolje zamijeniti saniranjem tla, odnosno postavljanjem klupa kojima Molo longo oskudijeva, a možda i nekoliko stabala i nešto zelenila što bi šetnju ovim prostorom doista učinilo posebnom.

– Uređivanje Molo longa bi svakako trebalo ići i smjeru valorizacije njega samog i njegovih atributa kroz pogled i na grad i na more, a i na način da se može šetati zimi po kiši, a ljeti uz lijep drvored. Molo longo je jedino mjesto u gradu gdje vlada relativna tišina te bi svako okretanje kapitalu i biznisu bila devastacija i njegovog prostora i specifičnosti.

Željezni šiljci vire i predstavljaju opasnost

Stipanov koji je na Molo longu stalni šetač kaže kako je već dosad vidio nekoliko nezgodnih padova. Posebice ukazuje na opasnost od rupa na neuređenom podu, kao i šiljcima koji vire na uzdignutom zidu u donjem dijelu lukobrana.

– Baš na tom uzdignutom zidu okuplja se najviše mladih, a i svi se vole popeti kako bi pogledali s druge strane more, prema Cresu i Krku. Ali, tamo se još uvijek nalazi nekoliko željeznih šiljaka koji vire i predstavljaju opasnost – upozorava Stipanov.