Novouređeno pristanište kontejnerskog terminala na Brajdici kojim upravlja tvrtka Adriatic Gate Container Terminal (AGCT) pušteno je u rad 2013. godine.

Projekt vrijedan više od 30 milijuna eura financiran je sredstvima Svjetske banke za obnovu i razvoj (IBRD) kao dio pomorske komponente Rijeka Gateway projekta Lučke uprave Rijeka.

Duljina pristaništa iznosi 320 metara, terminal čine dvije Post Panamax obalne dizalice velike nosivosti, šest kontejnerskih mostova za skladišni prostor i dva kontejnerska mosta za rad na željeznici.

Neslaganje

Ocjenjuje se da je terminal na Brajdici – AGCT dosegnuo tehnološki rang opremljenosti najsuvremenijih svjetskih kontejnerskih luka, ali s time se ne slažu brojni žitelji koji žive u blizini tog objekta.

Oni se žale na buku koja stiže s terminala, kao i svjetlosno zagađenje koje stvaraju brojni reflektori. Upravo zbog tih problema koje muče građane, Vijeće Mjesnog odbora Centar – Sušak danas je organiziralo panel raspravu o utjecaju rada kontejnerskog terminala na Brajdici na kvalitetu svakodnevnog života građana sušačkog dijela Rijeke.

Predsjednica VMO Centar-Sušak Azra Zubić-Zec je napomenula da nitko iz grada Rijeke kao i Lučke uprave nije došao na panel iako su bili pozvani, opravdavajući se nedostatkom vremena.

Prisutnima u gradskoj vijećnici, koja je bila skoro u potpunosti ispunjena, pročitala je dopis iz Lučke uprave u kojem se kaže da su mjerenja buke na kontejnerskom terminalu pokazala da se radi o decibelima buke koja je u sukladnosti s zakonski propisima, a da je osvjetljenje također usklađeno sa svjetskim standardima te da je riječ o novoj i modernoj usmjerenoj LED rasvjeti.

O trenutačnim problemima s bukom i svjetlosnom zaštitom kao i o modalitetima kvalitetnijeg rada terminala, govorio je Vlado Mezak, bivši ravnatelj je Lučke uprave Rijeka i višegodišnji zamjenik direktora Rijeka Gateway projekta.

Kazao je kako posljedice štetnog utjecaja buke na ljudsko zdravlje većina ljudi zamjećuje tek kad postane kasno, odnosno kad već nastanu trajne štetne posljedice po zdravlje.

S kontejnerskog terminala dolazi i svjetlosno onečišćenje, a radi se o problemima koji također štetno djeluje na ljudsko zdravlje.

Uz ta dva problema jedan od problema je i gubitak vrijednosti nekretnina na tom području, tako da su na neki način i stanovnici oštećeni i u slučaju da žele prodati stan i odseliti se negdje drugdje.

Ne traže se rješenja

Rješenja postoje i ona nisu karakteristična samo za Rijeku jer su se i drugi lučki gradovi susretali s tim problemima, ali su tamo u suradnji s građanima oni riješeni, pa se Mezak upitao da zašto grad Rijeka ne radi u interesu građana, te da postoji jedan veliki apsurd.

– Najskuplja zona stanovanja i rada u Rijeci je ona, gdje je i najveća buka, kaže Mezak.

Rotterdamska luka je također imala slične probleme s bukom i više od 1.400 pritužbi građana, ali ti su problemi uspješno riješeni kao i u mnogim drugim lukama, kao što je to na Malti, ali i u Indiji, pa ispada da je situacija u Rijeci, koja je dio EU-a, gora nego u nekim zemljama trećeg svijeta.

Ono što je još veći problem je da se ne vidi da postoji problem pa se i ne traže rješenja koja su krajnje jednostavna. Tako se buka koji proizvode brodski motori može spriječiti da brodovi isključe svoje motore i da se priključe na struju s obale, što istina košta, ali na tome treba raditi, razvijajući alternativne izvore električne energije poput sunčanih panela ili vjetro elektrana.

Također, na dimnjake brodova da ne zagađuju zrak mogu se staviti “usisivači” pa crne čestice iz brodskih dimnjaka neće letjeti prema gradu već će se s njima ekološki postupati.

Rješenje postoje i za dizalice koje mogu biti tiše tako da budu automatizirane i da se izbjegne padanje željeznih kontejnera na željezne nosače postavljanjm gume koja će te udarce ublažiti, ako ne i u potpunosti eliminirati tako da se smanji brzina spuštanja kontejnera.

Iritirajući “bip”

Jedan od problema je i iritirajući i glasni “bip” zvuk koji u noćnim satima uznemirava stanovnike Sušaka, a koji služi u svrhu upozorenja radnika na dolazeće terete.

Mezak upozorava da je taj problem lako rješiv drugim rješenjima, poput senzora koji će zaustaviti teret kada dođe do prepreke, kao i da radnici se služe modernijim sredstvima veze u kordinaciji, a ne da se dovikuju putem zvučnika.

Ovi problemi naročito su izraženi tijekom ljeta, kada su u noćnim satima prozori stanovnika otvoreni, a i zdravstvena je preporuka da se spava s otvorenim prozorima.

Rješenje nije da se po ljeti zatvaraju i zamračuju prozori zbog reflektora koji nekim stanovnicima pretvaraju noć u dan. Takvi problemi mogu se jednostavno riješiti usmjeravanjem ravjete, njezinim prigušivanjem ili čak i isključivanjem kada to nije potrebno zbog radnog procesa.

Naime, radno vrijeme se može podijeliti u tri dijela a to je dnevni dio od 7 do 19 sati, večernji od 19 do 23 sata i noćni od 23 sata do 7 satu ujutro, kada mnoge luke u svijetu i ne rade, upravo da ne bi uzmeniravale stanovništvo koje živi u njihovoj blizini.

Rečeno je da skup nema cilj da se luka odnosno kontejnerski terminal na Brajdici ukine, ali je cilj da se radi u skladu s zakonom, te da je ipak riječ o privremenom terminalu, te da se nakon isteka koncesije taj dio luke pretvori u dio grada koji će biti u interesu stanovnika tog dijela grada, a ne u interesu nečijeg kapitala.

Zvati sanitarnu inspekciju

Vlado Mezak je napomenuo da takve luke u svijetu imaju službu za korisnike koje rade 24 sata dnevno gdje građani koji žive u blizini mogu zvati i požaliti se na buku i slične probleme. Budući da kontejnerski terminal nema takvu službu za to je nadležna sanitarna inspekcija državnog inspektorata.